Otkud horde migranata na američkoj granici: Kreću na opasan put, a iza svega stoje i klimatske promene!
Nije bilo drugog izbora nego da se ode sa Haitija
Svake noći Gaj bi zaspao uz zvuke pucnjave – sukobljene bande u prestonici Haitija, Porto o Prensu, borile su se za prevlast u centru grada.
Zemlja je svakodnevno potresena protestima zbog nestašica hrane i goriva. Zapaljene gume blokiraju puteve, a policija suzavcem zasipa demonstrante.
Pročitajte još
– Izlaziti napolje je bilo zastrašujuće. Nije bilo drugog izbora nego da se ode sa Haitija – objasnio je Gaj.
On je samo jedan od hiljada migranata, posebno sa Haitija, koji su ovih dana zapeli u Nekokliju, kolumbijskom gradu odakle se trajektima prebacuju u Panamu.

AP Photo/Julio Cortez
Migranti u hiljadama stižu do meksičko-američke granice gde su stacionirani ispod mosta kod grada Del Rija u Teksasu.
Toliki priliv ljudi je zapanjio lokalne zvaničnike, a američki predsednik Džo Bajden suočen je sa novim izazovom. Međutim, izgleda da je to tema koja se najradije izbegava u medijima. Više puta su novinari pokušali Bajdenu da postave nekoliko pitanja o stanju na južnoj granici, ali predsednik nije želeo da odgovara.
Osim toga, vlasti su na dve nedelje zabranile prelet dronova iznad Del Rija kako se ne bi snimala migrantska kriza, iz “bezbednosnih razloga”.

AP Photo/Eric Gay
Za većinu migranata, prelazak preko reke Rio Grande je samo mali korak koji moraju da pređu na putovanju koje kreće sa Kariba ili još udaljenijih delova Južne Amerike.
Mnogi avionom od Haitija odlaze do Ekvadora, za koji im nije potrebna viza, pre nego što otputuju za Brazil ili Čile u potrazi za poslom. Drugi se usuđuju da idu na sever, kroz džungle, ka Centralnoj Americi i Meksiku.
Na svakom koraku su ostavljeni na milost i nemilost krijumčarima i kriminalnim grupama.

SProfimedia
Gaj je, takođe, živeo u Brazilu gde je radio na građevini, na crno. Međutim, kako je poslova bilo sve manje, a Bajdenova administracija hrabrila dolazak migranata, krenuo je na sever.
– Pratimo one koji su krenuli pre nas, nije važno da li je opasno – rekao je.
Dosta ljudi se odlučuje da ide preko mora do SAD. Američka obalska straža sve češće presreće brodiće sa migrantima. Često putuju i po 6 dana.
Razloga za napuštanje Haitija ima mnogo. U pitanju je najsiromašnija zemlja zapadne hemisfere u kojoj decenijama caruju nasilje, korupcija, siromaštvo, a haos se samo pojačao ubistvom predsednika Žovenelja Moiza u julu i čestim, veoma smrtonosnim, zemljotresima i olujama.

AP Photo/Eric Gay
Prirodne katastrofe, pojačane klimatskim promenama i lošim planiranjem, pustoše zemlju. Početkom avgusta je u zemljotresu stradalo oko 2.200 ljudi, a više od 30.000 je ostalo bez domova.
U Port o Prensu je bezbednosna situacija veoma nestabilna. Bande, često potpomognute partijama, vode krvave sukobe koji podsećaju na građanski rat.
U vatrenim okršajima često stradaju civili. Javne službe nisu u funkciji, đubre se ne odnosi, a hiljade domaćinstava nema vodu ili kanalizaciju.
– Nema više normalnog života u Port o Prensu. Postoji 165 bandi i sve su bolje naoružane od policije, tako da ne možete da ih se otarasite bez kolateralne štete – kazao je Luis Henri Mars koji predvodi inicijative koje žele da postignu mir u naseljima u koima vlada bezakonje.

Tanjug/AP Photo/Felix Marquez)
Velika promena je nastala kada je Bajden došao na vlast. Administracija Donalda Trampa je radila sve kako bi zaustavila priliv migranata, a Bajden je želeo da pokaže da migranti nisu bezbednosna ili ekonomska pretnja.
Puštaju hiljade u zemlju, grade “zidove”
Kako bi se smanjio pritisak na granici, američki mediji prenose da su vlasti pustile hiljade Haićana u zemlju. Samo za nedelju dana broj ljudi ispod mosta u Del Riju se popeo sa 400 na više od 10.000. Guverner Teksasa, Greg Abot, naredio je zatvaranje nekoliko kapija na granici, odnosno, graničnih prelaza, a naložio je i policajcima da duž granice parkiraju stotine vozila kako bi stvorili neku vrstu “antimigrantskog” zida.
Klimatske promene krivac i za migracije
Sve je veća humanitarna kriza u meksičkom gradiću Rejnosi koji se nalazi prekoputa teksaškog Mekalena.
– Tokom godina sam radila u nekim od najvećih svetskih, najstrašnijih i najopustošenijih izbegličkih kampova, gde su stotine hiljada ljudi primorane da žive u turobnim uslovima. Danas, situacija u kampu u Rejnosi, gde se nalaze hiljade migranata koji se nadaju azilu u SAD, nije ništa drugačija.

AP Photo/Julio Cortez
Oko 5.000 migranata živi u improvizovanim kampovima u parku koji spaja SAD i Meksiko – navela je Amali Tauer, osnivač i direktor organizacije “Klimatske izbeglice”.
Slično je u Tihuani gde ima oko 2.000 migranata.
– Nedavno sam posetila oba kampa da pričam sa ljudima sa Haitija i drugih zemalja. Rekli su mi da su odlučili da potraže sigurnost u SAD zbog nasilja, siromaštva, progona i klimatskih promena u svojim državama. Kada sam saslušala njihove priče, podsetila sam se ponovo činjenice koju ponavljam godinama – globalna vlast nije uspela da se uhvati u koštac sa migracijama i klimatskim promenama – dodala je Tauer.

Posle zemljotresa na Haitiju, AP Photo/Fernando Llano
Humanitarna kriza na granici Meksika i SAD nije mogla da se izbegne.
SAD su iskoristile pandemiju koronavirusa da novim zakonom i tzv. Pravilom 42 odbiju zahteve za azil, ili deportuju migrante koji su već bili u zemlji. Do sada je oko 948.000 ljudi deportovano po novim pravilima, u cilju suzbijanja širenja koronavirusa.
Ipak, kako kaže Tauer, ta strategija nije imala nekog uticaja na javno zdravlje jer jer virus u Americi prilično prisutan, a nepoverenje prema vakcinama veliko, što nije povezano sa migrantima.
Ova aktivistkinja smatra da nove korona mere nisu olakšale situaciju sa koronom, ali su zato navele graničnu patrolu da zabrani ulazak svim migrantima. To je potom dovelo do gomilanja migrantskih kampova duž meksičko-američke granice.

AP Photo/Joseph Odelyn
– Prošlogodišnja dva uragana, praćena sušom i pandemijom, opustošili su Centralnu Ameriku i produbile postojeće siromaštvo i nestašice hranom u regionu. Zato, mnogi nisu imali izbora nego da se otisnu na opasan put ka američkoj granici, znajući vrlo dobro da najverovatnije neće moći da uđu u zemlju. Pravilo 42 takođe daje lažnu nadu – kako je migrantima zabranjen ulazak u zemlju ili su deportovani bez finalne odluke o azilu, pokušavaju iznova i iznova da pređu granicu u nadi da će im konačno biti dozvoljeno da uđu u SAD. Kao rezultat, odučuju da ostanu na granici u užasnim uslovima. Amerika ovo zna, ali i dalje ne želi da okonča Pravilo 42. Čak i u slučaju ekstremnih toplotnih talasa koje predstavljaju dnevnu pretnju migrantima, jedina akcija koju su vlasti preduzele bilo je upozorenje koje su izdali – “Letnje vrućine predstavljaju pojačani rizik po živote migranata” – rekla je.

AP Photo/Joseph Odelyn
Pročitajte još
Amali Tauer kaže da Amerika zna da klimatske promene dovode do migracija.
– Zna da njihove politike ne samo pojačavaju patnju hiljada migranata koji su došli do granice, već stvaraju nove izbeglice širom regiona. Zato je krajnje vreme da se taj problem prepozna. Danas, svetu treba rukovodstvo koje prepoznaje uticaj razarajućih klimatskih promena na migracije i zauzvrat izbeglicama nudi zaštitu – zaključila je.
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi


Komentari