Šarl de Gol - francuski general i predsednik koji nije posetio Jugoslaviju zbog Tita

01.06.2021

06:59 >> 12:09

0

Njegova politička ideologija poznata je pod imenom golizam i imala je veliki uticaj na kasniju politiku Francuske

Šarl de Gol - francuski general i predsednik koji nije posetio Jugoslaviju zbog Tita
Šarl de Gol - Copyright Profimedia

Prošle su tačno 63 godine od kada je general Šarl de Gol postao francuski premijer u jeku krize zbog budućnosti francuskih kolonija u Severnoj Africi. U decembru te godine De Gol je prvi put izabran za predsednika države. Simbol francuske države De Gol imao je veliku ulogu u Prvom svetskom ratu, tokom Drugog je postao brigadni general, a zatim vođa vlade Slobodne Francuske u egzilu. Između 1944. i 1946, nakon oslobođenja Francuske od nemačke okupacije, bio je na čelu francuske privremene vlade.

Pozvan da formira vladu nakon majske krize 1958, podstaknuo je donošenje novog ustava i bio je prvi predsednik Pete Republike, a na tom mestu je ostao do 1969. Njegova politička ideologija je poznata pod imenom golizam i imala je veliki uticaj na kasniju politiku Francuske.

Detinjstvo i mladost

Šarl de Gol rođen je kao treće od petoro dece u patriotskoj, rojalističkoj i tradicionalističkoj porodici katoličke vere, ali istovremeno i progresivnoj. Rođen u Lilu 22. novembar 1890, De Gol je odrastao i školovao se u Parizu i kratko vreme u Belgiji. Očeva porodica bila je plemićkog porekla iz Normandije i Burgundije, a majka je bila iz porodica bogatih industrijalaca iz Lila. Dodatak “de” prezimenu nije bio plemićki, iako je porodica De Gol bila viteškog porekla. Najstariji poznati De Gol služio je na dvoru kralja Filipa II još u 12. veku. Veruje se da je prezime De Gol nastalo od nemačkog prezimena De Walle, što znači zid. Većina starog francuskog plemstva bila je franačkog ili germanskog porekla, pa je često imala germanska prezimena.

Profimedia

De Golov deda bio je istoričar, baka književnica, a otac Anri profesor u privatnoj katoličkoj školi, koji je kasnije sam osnovao takvu školu. Političke debate bila su česta pojava u Šarlovom domu, te je on već kao mlad upoznat sa važnim klasičnim delima i autorima. Šarl je vaspitivan u nacionalnom duhu. Sam De Gol je u svojim memoarima napisao: “Moja majka je osećala nesalomljivu strast prema domovini, jednaku njenoj pobožnosti.”

Iako tradicionalistička i monarhistička, porodica De Gol je bila i legalistička, te je poštovala institucije Francuske Republike. Socijalne i političke ideje porodice bile su više liberalne, pod uticajem socijalno osveštenog katolicizma, dok je moralno i religiozno porodica bila konzervativnija. Tokom afere “Drajfus” porodica se odvojila od nacional-konzervativnih krugova, te je, iznenađujuće, podržala Alfreda Drajfusa. Šarlova porodica je tokom njegova života bila uvek spremna da pomogne, pružala mu podršku i bila darežljiva prema njemu.

De Golova vojna karijera

Mladi De Gol se odlučio za vojnu karijeru, te je četiri godine proveo u vojnoj školi Sen-Sir. Diplomiravši 1912, pridružio se pešadiji, a ne elitnim trupama.

Tokom Prvog svetskog rata, tada kapetan De Gol je teško ranjen tokom stravične bitke za Verden, te je smatran mrtvim. No, na bojištu su ga našli, ali i zarobili, Nemci. Nakon pet neuspelih pokušaja bega, odveden je u Ingolštat, gde je upoznao ruskog poručnika Mihaila Tuhačevskog.

Nakon rata, De Gol je ostao u vojsci, uspešno služeći pod generalima kao što su Maksim Vegan i Filip Peten. Tokom Poljsko-sovjetskog rata (1919—1921), volontirao je za francusku misiju u Poljskoj, gde je delovao kao pešadijski instruktor u poljskoj vojsci. Istakao se u operacijama oko reke Zbruč, te je odlikovan najvećim poljskim vojnim odlikovanjem — medaljom za vojne vrline.

Unapređen je u komandanta, te mu je ponuđena dalja karijera u Poljskoj, no odlučio je da se vrati u Francusku, gde je predavao na prestižnoj Vojnoj školi, postavši tako štićenik svog starog komandanta Filipa Petena. Poljsko-sovjetski rat je zbog svoje upotrebe tenkova i brzih manevara  mnogo uticao na De Gola. Uzimao je i časove, za vlastitu političku i vojnu karijeru, od slavnog poljskog maršala Jozefa Pilsudskog, koji je, decenijama pre De Gola, želeo da stvori federaciju evropskih država.

Profimedia

Kada je izbio Drugi svetski rat, De Gol je bio samo pukovnik, ponajviše zato što je tokom dvadesetih i tridesetih godina 20. veka antagonizirao vojne vođe. Nakon nemačkog proboja kod Sedana 15. maj 1940, konačno je dobio zapovedništvo nad Četvrtom oklopnom divizijom.

Dana 6. juna, Pol Rejno ga je postavio za podsekretara državne odbrane i rata, te ga je postavio kao glavnog za koordinaciju sa Ujedinjenim Kraljevstvom. Kao mlađi član vlade, neuspešno se protivio kapitulaciji, te se zalagao da se vlada preseli u Severnu Afriku i da Francuska svoj rat vodi najbolje što može iz svojih kolonija. Služio je kao koordinator sa britanskom vladom, a u jutro 16. juna je u Londonu, zajedno sa britanskim premijerom Vinstonom Čerčilom, predložio političku uniju između Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva. Taj projekt bi, tokom rata, spojio Francusku i Ujedinjeno Kraljevstvo u jednu državu, sa jednom vladom i jednom vojskom. To je bio pokušaj u poslednjem trenutku da se ojača volja onih članova francuske vlade koji su podržavali dalju borbu protiv Trećeg rajha.

Aerodrom

Međunarodni aerodrom “Šarl de Gol” je najveća i glavna vazdušna luka francuske prestonice Pariza, a nazvan je upravo po ovom generalu.

Aerodrom se nalazi 23 kilometara severoistočno od grada. Aerodrom „Šar de Gol” je drugi po prometu putnika u celoj Evropi, a daleko je najprometniji aerodrom Francuske – 2018. godine ovde je prevezeno više od 72 miliona putnika.

 

Burne godine

De Golova opozicija prema novopredloženom ustavu propala jer su levičari podržavali parlamentarni režim. Drugi predlog za ustav, koji je skoro odobren na referendumu iz oktobra 1946, još manje se sviđao De Golu nego prvi.

U aprilu 1947. de Gol je pokušao reformisati političku scenu tako što je osnovao Zbor francuskog naroda (franc. Rassemblement du Peuple Français), no nakon početnog uspeha pokret je izgubio pokretnu silu. U maju 1953. se ponovo povukao iz politike, ali je Zbor nastavio sa radom do septembra 1955.

Preselio se u mesto Kolombe le Dez Egliz, gde je napisao „Ratne memoare” (franc. Mémoires de guerre). Tokom te formalne penzije, De Gol je ostao u kontaktu sa bivšim političkim poručnicima iz rata i iz Zbora, uključujući i simpatizere upletene u politička zbivanja u Alžiru.

Osnivanje Pete Republike

Na izborima u novembru 1958, De Gol i njegovi saveznici su osvojili  većinu. U decembru 1958, De Gol je izabran za predsednika sa 78,5 odsto glasova, a zakletvu je položio u januaru 1959.

Predvideo je snažne ekonomske metode kako bi revitalizovao državu, uključujući i štampanje novog franka (vrednog 100 starih franaka). Na međunarodnoj sceni, odbio je i SAD i SSSR, naturajući samostalniju Francusku sa svojim vlastitim nuklearnim oružjem i snažno podržavajući „Slobodnu Evropu”, verujući da će zajednica evropskih država vratiti slavu starih evropskih carstava. Kao kamen temeljac EEZ sebi je postavio francusko-nemačku saradnju, napravivši prvu državnu posetu nekog francuskog vođe Nemačkoj, još od Napoleona. Francuska i Nemačka su 1963. potpisali ugovor o prijateljstvu, znan kao Jelisejski sporazum. Francuska je takođe smanjila svoje rezerve dolara, zamenjujući ih sa zlatom iz SAD, time umanjivši uticaj SAD van Severne Amerike.

Dana 23. novembar 1959, u jednom govoru u Strazburu, De Gol je objavio svoju viziju Evrope:

“Da, to je Evropa, od Atlantika do Urala, to je Evropa, to je cela Evropa, to će odrediti sudbinu sveta.”

Njegov izraz „Evropa, od Atlantika do Urala” često je citiran tokom istorije evropskih integracija. To je sledećih 10 godina postao De Golov najdraži poklik. Njegova vizija je bila u kontrastu sa atlantizmom SAD, Ujedinjenog Kraljevstva i NATO, te je preferirala ideju da Evropa deluje kao treći pol između SAD i Sovjetskog Saveza. U svojoj frazi De Gol je spominjao i Ural, te je time implikantno nudio detant Sovjetima, dok je njegova fraza interpretirana i kao isključivanje Ujedinjenog Kraljevstva iz budućnosti Evrope.

Stavio je veto na britanski ulazak u EEZ 1963, jer je mislio da Britanija nema političke volje za ulazak u zajednicu. Mnogi Britanci su De Golovo „ne” shvatili kao uvredu, pogotovo zbog uloge koju je Ujedinjeno Kraljevstvo imalo u oslobođenju Francuske 19 godina ranije.

Profimedia

De Gol je verovao da je u alžirskom ratu pobeda moguća, što nije bilo međunarodno opravdano, ali se pomirio sa eventualnom nezavisnošću kolonije. To je uveliko naljutilo Francuze u Alžiru, te je De Gol bio prisiljen da uguši dva puča koja su podigla Francuzi, od kojih je drugi (Alžirski puč iz aprila 1961) pretio direktnoj invaziji same Francuske. De Golova vlada je zataškala i Pariski masakar iz 1961, koji je naredio policijski prefekt Moris Papon. De Gol je bio meta i Tajne armijske organizacije (OAS), terorističke organizacije koja je nekoliko puta pokušala da izvrši atentat na De Gola. Najpoznatiji pokušaj je onaj od 22. avgusta 1962, kada je “sitroen DS” u kom su se vozili on i njegova supruga za dlaku izbegao kišu metaka iz automata u atentatu koju ji naredio Žan-Mari Bastjan Tiri. Nakon referenduma o Alžirskoj samoodređenosti 1961, De Gol je dogovorio prestanak paljbe u Alžiru u martu 1962. pomoću Evijanskih sporazuma, koji su legitimizovani novim referendumom samo mesec kasnije. Alžir je postao samostalan u junu 1962.

U septembru 1962, želeo je da uvede ustavni amandman koji bi omogućio da predsednika bira direktno narod, te je izdao referendum o tome, koji je podržalo više od tri petine glasača, i pored koalicija koje su se protivile predsedničkom režimu. Nakon perioda cenzure koji je izglasao parlament 4. oktobra 1962, De Gol je raspustio Nacionalnu skupštinu i održao nove izbore. Iako su levičari napredovali, golisti su pobedili, pored opozicije Narodnog republikanskog pokreta i Nacionalnog centra nezavisnih i seljaka koji su kritikovali De Golov evroskepticizam i prezidencijalizam. Iako je alžirsko pitanje rešeno, premijer Mišel Debre je zbog rezultata pitanja dao ostavku, a zamenio ga je Žorž Pompidu.

Politika veličine

Sa alžirskim sukobom iza sebe, De Gol je uspeo da ostvari svoja dva primarna cilja: reformu i razvoj francuske ekonomije i promovisanje nezavisne spoljne politike i čvrstog stava na međunarodnoj sceni. Taj period znan je kao politika veličine.

U decembru 1965, De Gol se vratio na mesto predsednika za još jedan sedmogodišnji mandat, ali ovaj put je morao proći i kroz drugi krug glasanja u kojem je pobedio Fransoa Miterana. U februaru 1966, Francuska se povukla iz zajedničke NATO komande, no ostala je u organizaciji. De Gol je, proganjan sećanjima iz 1940, želeo da Francuska ima glavnu reč oko odluka koje utiču na nju, za razliku od tridesetih godina, kada je morala da prati svoje britanske saveznike.

Ogromne demonstracije i štrajkovi u Francuskoj u maju 1968. doveli su u pitanje De Golovu legitimnost. Nakratko je pobegao u Baden-Baden i sastao se sa Masoom, francuskim zapovednikom u Nemačkoj. Prema neslužbenim izvorima, njih dvojica su razgovarali o mogućoj intervenciji vojske protiv štrajkača.

De Gol je prihvatio neke od zahteva štrajkača. Ponovo je razmišljao o referendumu, ali Pompidu ga je uverio da raspusti parlament i održi izbore za novi. Izbori u junu 1968. bili su velik uspeh za goliste i njihove saveznike. Kada se pogleda „shema” revolucije ili građanskog rata, većina naroda se oslonila na njega. Njegova stranka dobila je 358 od 487 mandata. U junu je Žorža Pompidua iznenadno zamenio Moris Kuv de Mirvij.

Pročitajte još:

Šarl de Gol je sa mesta predsednika odstupio 28. aprila 1969, nakon poraza njegovog referenduma o pretvaranju Senata u savetničko telo, a davanja većih ovlašćenja regionalnim većima. Neki su rekli da je taj referendum bilo svesno političko samoubistvo koje je De Gol počinio nakon traumatizujućeg maja 1968. Kao i 1946, De Gol je odbio da ostane na položaju bez podrške naroda.

Ignorisao Tita

Legendarni vođa francuskog Pokreta otpora protiv nacističke okupacije general Šarl de Gol (1890‒1970) nikada nije posetio Jugoslaviju.

De Gol je ignorisao Tita i to je smetalo jugoslovenskom maršalu. Tek poslednjih decenija se govori o tome da je to bilo zbog generala Draže Mihailovića. I danas šira javnost ne zna šta je pravi uzrok. Dva zapisa iz dva različita vremenska perioda govore da je između Draže i De Gola postojalo uvažavanje.

Naime, iz pojedinih izvora tvrdi se da je De Gol poslao molbu Josipu Brozu Titu da ne strelja Dražu Mihailovića. Pričalo se da je francuski general bio školski drug sa Dražom, ali to nije istorijski tačno. Obojica su bila na obuci u kampu “San Sir”, ali u sasvim različitim vremenima, tako da se nisu ni sreli. Međutim, Šarl de Gol je cenio generala Dražu Mihailovića, što je i javno rekao kada je odlikovao četničkog vođu.

Nakon što nije ispunio molbu generala, Tito je neprestano pokušavao i nadao se da će da dobije zvanični poziv francuskog lidera za posetu Parizu uz sve državničke počasti, što se nije dogodilo.

Skromna smrt

Ponovo se povukao u mesto Kolombe le Dez Egliz, gde je iznenada umro 1970, dve nedelje pre svog 80. rođendana, dok je pisao svoje memoare. Iako je do tada bio jako dobrog zdravstvenog stanja, uprkos operaciji na prostati par godina ranije, te noći je navodno, nakon što je pogledao vesti, sedeo u svojoj fotelji i odjednom rekao: „Ovde me boli nešto”, pokazujući na svoj vrat, samo par sekundi pre nego što je pao u nesvest od posledica cerebrelnog aneurizma.

U roku od nekoliko minuta, preminuo je.

Specifično je želeo da na njegovoj nadgrobnoj ploči budu ispisani samo njegovo ime i godine rođenja i smrti. Tako na njoj piše Šarl de Gol, 1890—1970.

Privatni život

Šarl de Gol se oženio Ivon Vandru 7. aprila 1921. Imali su troje dece, sina Filipa (rođen 1921), kćeri Elizabet (rođena 1924), koja se udala za generala Alena de Boasjea, i Anu (1928—1948), koja je imala Daunov sindrom.

Jedan od Šarlovih unuka, Šarl de Gol, bio je član Evropskog parlamenta od 1994. do 2004. Još jedan unuk, Žan de Gol, član je Francuskog parlamenta.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike