Abnormalni broj žrtava, 18 godina agonije i demokratija u pokušaju: Šta je intervencija SAD donela Iraku

24.07.2021

19:30 >> 06:17

0

Amerika je krenula u rat protiv terorizma, a broj civila koji je stradao u borbi za slobodu nadvio se kao senka nad zemljom koja se nije mnogo pomakla od stanja

Abnormalni broj žrtava, 18 godina agonije i demokratija u pokušaju: Šta je intervencija SAD donela Iraku
Copyright Pixabay/ AP/ Felipe Dana/Khalid Mohammed/U.S. Army photo by Spc. Khalil Jenkins, CJTF-OIR Public Affairs

Vojno prisustvo Sjedinjenih Američkih Država u Iraku traje već 18 godina, a od početka prošle godine priča se o mogućem povlačenju trupa i načinima na koje će ono biti sprovedeno. Sada se ponovo govori o odlasku američkih vojnika iz Iraka, a kao rok za povlačenje pominje se kraj 2021. godine, iako još ništa nije zvanično.

Od uspona Islamske države 2014. godine iranski militanti i političari žele da američke trupe odu iz Iraka kako bi se pojačao iranski uticaj, dok veliki broj građana želi da SAD i Iran dovedu u red korumpirane političare i sistem koji su oni uspostavili od invazije 2003, koju je predvodila Amerika.

Pročitajte još

Analitičari upozorovaju da će ovakvo stanje u zemlji ojačati ostatke Islamske države, zbog koje Amerikanci, kako samo tvrde, i ostaju u Iraku.

SAD su i ranije razmatrale povlačenje trupa, a 2011. predsednik Barak Obama povukao je većinu američkih vojnika iz Iraka, da bi 2014. opet vratio veliki broj njih kako bi se borili protiv militanata Islamske države.

Od invazije do razorene države

Snage pod vođstvom SAD napale su Irak 20. marta 2003. godine. Desetine hiljada američkih vojnika poslato je u ovu zemlju sa ciljem da se zbaci irački lider Sadam Husein. Do aprila iste godine američke snage zauzele su Bagdad, glavni grad države.

Američki borbeni avion na nebu iznad Iraka; Profimedia

Već 1. maja Džordž V. Buš je saopštio da je misija u Iraku “ostvarena”. Za to vreme u borbama je stradalo već 138 američkih vojnika. U mesecima koji su usledili, politička previranja prerasla su u pobune širom zemlje, dok su se sunitske i šiitske milicije borile za vlast među sobom i protiv okupacije američkih trupa. Među stradalima najviše je bilo iračkih civila.

Američka vojska našla se na udaru kritika kada su u aprilu 2004. objavljene fotografije na kojima se vidi kako njeni vojnici zlostavljaju i muče zatvorenike u zatvor Abu Graib. Fotografije na kojima se videlo kako vojnici SAD slave dok se zatvorenici seksualno ponižavaju i zlostavljaju na druge načine razbesnele su svet. Jedanaest američkih vojnika priznalo je krivicu ili je proglašeno krivim za zlostavljanje osuđenika.

Američki vojnici uhvatili su Sadama Huseina posle tri godine borbi. On je pogubljen vešanjem 30. decembra 2006. godine nakon što mu je presudu izrekao irački sud. Dan kasnije saopšteno je da je više od 3.000 američkih vojnika do tada poginulo u borbama, pisalo se da Amerika gubi rat, pa je Buš zbog kritika sa kojima se suočio u januaru 2007. poslao još 21.500 vojnika da “podrže iračku vladu”. Kada su oni stigli, u Iraku je, prema pisanju “Vašington posta”, bilo 170.000 američkih vojnika.

Stražari privatne vojne kompanije otvorili su u septembru 2007. vatru na civile koji su pratili diplomatski konvoj na severu Bagdada. Ovaj incident skrenuo je pažnju na to da se u Iračkom ratu koriste privatne vojne kompanije, koje nisu bile pomenute u zvaničnom dokumentu o broju trupa.

Američki vojnik u Iraku; Profimedia

U novembru 2008. irački parlament ratifikovao je vremenski rok za povlačenje američkih trupa. Prema odluci, bilo je predviđeno da vojska SAD napusti veći deo iračkih gradova do leta 2009, a da se potpuno povuče iz Iraka do kraja 2011.

Barak Obama je u fabruaru 2009. saopštio da je u planu da se borbene operacije u ovoj bliskoistočnoj zemlji okončaju do leta 2010, a u tom trenutku u Iraku je bilo 50.000 stranih vojnika. U avgustu 2010. Obama je objavio okončanje sedmogodišnje borbene misije u Iraku, ali je i nakon toga u zemlji ostalo 49.700 vojnika.

Krajem naredne godine objavljen je formalni kraj iračke vojne misije. Irački i američki zvaničnici dogovorili su se tada da na tlu Iraka ostane 700 obučenih vojnika koji će sarađivati sa domaćim vojnicima.

Veoma mali broj vojnika ostao je u Iraku naredne tri godine. To se promenilo nakon uspona Islamske države, koja je zauzela velike delove Iraka i Sirije do 2014. godine, zbog čega je 15. juna Obama u Irak poslao nove trupe, koje su imale za cilj da se bore protiv ISIS-a. Od prvobitnih 275 vojnika, broj je skočio na 800 i stalno se povećavao u mesecima i godinama koje su usledile. U avgustu su počeli vazdušni napadi na baze Islamske države.

U decembru 2017. Irak je proglasio pobedu nad Islamskom državom nakon što su iračke snage uz pomoć američkih ponovo osvojile Mosul posle devetomesečnih borbi.

Britanski tenku među ruševinama u Basri, gradu koji se nalazi na jugu Iraka; Profimedia

Tokom tri godine ratovanja iračke i američke snage našle su se gotovo tamo gde su bile deceniju ranije – borile su se protiv sunitskih pobunjenika, ovog puta u obliku Islamske države, za kontrolu nad Mosulom, Anbarom i Faludžom, gradovima koji su bili glavna bojna polja i tokom dvehiljaditih.

Irak je postao bojno polje za konflikt Vašingtona i Teherana posle 2019, nakon što se tadašnji predsednik Donald Tramp povukao iz nuklearnog sporazuma i uveo nove sankcije Iranu.

Krajem 2019. godine militanti koje podržava Iran, pripadnici paravojne grupe Kataib Hezbolah, ispalili su rakete na iračku bazu u kojoj su bile američke trupe i u tom napadu poginuo je američkih dobavljač Nores Hamid. Njegova smrt pokrenula je talas smrtonosnih događaja: američke trupe su uzvratile napad Kataib Hezbolahu, a kao odgovor na to militanti koje podržava Iran napali su američku ambasadu u Bagdadu, dok su Amerikanci izvršili vazdušne napade u kojima su usmrtili Kasima Sulejmanija, na šta je Iran reagovao ispalivši balističke rakete na američke baze u Iraku.

Nakon Trampove odluke da ubije Sulejmanija, vođu Kuds jedinica, elitnog dela Revolucionarne garde, i čoveka kojeg su mnogi smatrali za drugu najmoćniju osobu u Iranu, posle ajatolaha Alija Hamneja, budućnost opstanka američkih trupa u Iraku ponovo je dovedena u pitanje.

Dvoumljenje Iraka po pitanju američkog povlačenja

Američki i irački zvaničnici privode kraju vojnu misiju u Iraku sa ciljem da prisustvo američkih snaga svedu na čisto savetodavnu ulogu i da okončaju borbene aktivnosti stranih vojnika u zemlji, tvrde američki zvaničnik i dvoje ljudi upućenih u celu priču, a prenosi “Politiko”.

Irački demonstranti gaze američku zastavu; Profimedia

Prema njihovim rečima, zvaničnici planiraju da najave povlačenje američkih trupa u ponedeljak, nakon sastanka iračkog premijera Mustafe Al-Kadimija i predsednika SAD Džoa Bajdena u Beloj kući.

Prema ovom planu, određeni broj pripadnika američke službe ostaće na neodređeno vreme u Iraku, dok će se većina vojnika povući. Preostale trupe pružiće savetodavnu podršku iračkim vojnicima, pomoć u vazduhoplovnim akcijama, obaveštajne i nadzorne usluge u borbi protiv Islamske države, koja je ove nedelje preuzela odgovornost za napade bombaša samoubica u kojima je poginulo nekoliko desetina ljudi.

Saopštenje nakon sastanka biće kulminacija strateških dijaloga između Iraka i američkih zvaničnika oko američkog vojnog prisustva u zemlji. Iako se broj Amerikanaca verovatno neće promeniti – u Iraku se danas nalazi oko 2.500 američkih vojnika – preostale borbene snage najverovatnije će biti preusmerene i zamenjene osobljem koje će biti usmereno na savetodavnu misiju.

– Iračani su sada spremni da ustanu i da se zaštite. Ne treba nam više lovaca, jer ih imamo. Šta nam je potrebno? Potrebna nam je saradnja na polju obaveštajnih podataka. Potrebna nam je pomoć oko treninga. Potrebne su nam snage koje će nam pomoći u vazduhu – rekao je irački ministar spoljnih poslova Fuad Husein.

Irački demonstrant sa natpisom “Koliko krvi ćemo još proliti”; Profimedia

Američka vojska postepeno je počela da preuzima savetodavnu ulogu u Iraku od leta 2020, kada su se američki i irački zvaničnici u nizu saopštenja saglasili da smanje broj američkih borbenih jedinica u zemlji.

Irački košmar

Irak je 2021, 18 godina otkad su Sjedinjene Američke Države kročile u njega, i dalje siromašna država, zemlja u kojoj ne postoji vladavina prava i dom istraumiranih ljudi koji su izgubili veliki broj dragih osoba i koji svakodnevno žive u strahu.

Od početka ove godine ubijeno je 330 civila, uključujući 27 dece. Od početka invazije predvođene Amerikom stradalo je više od 208.800 iračkih civila, a većina ih je poginula nakon što je demokratija uspostavljena 2005.

Demokratski izabrane vlade u Iraku, koje je podržala koalicija SAD i Ujedinjenog kraljevstva u okviru Rata protiv terorizma, krive su za smrt više od 4.000 iračkih civila koji su stradali u bombaškim napadima u kojima su mete bili pobunjenici, a tokom prošle godine iračke policijske snage i militanti koje podržava ubile su stotine pobunjenika širom zemlje.

Prvi parlamentari izbori održani su u decembru 2005, dok je zemlja bila pod američkom i britanskom okupacijom. Pre mesec dana trebalo je da budu održani peti izbori, ali su oni pomereni za oktobar jer je Nezavisnoj izbornoj komisiji trebalo više vremena da organizuje “slobodne i fer izbore”. Od samog početka irački izbori bili su obojeni nasiljem, prevarama i protestima.

Iračanin sa sinom u naručju posle prvog demokratskog glasanja održanog 2005. godine; Profimedia

Nakon objavljivanja preliminarnih rezultata prvih izbora sunitske i šiitske frakcije zatražile su od međunarodnog tela da razmotri žalbe na izbornu prevaru i zapretile su bojkotom novog zakonodavnog tela. Širom zemlje izbile su velike demonstracije.

Stotine hiljada ubijenih civila

Tokom 18 godina borbi na iračkoj teritoriji najviše su stradali nedužni civili – u razmeni vatre između trupa SAD i pripadnika Islamske države i trupa SAD i Irana stradalo ih je više od 280.800.

Najviše nenaoružanih i neuniformisanih stanovnika Iraka stradalo je 2006. (29.526) i 2007. (26.112) godine, a nakon toga se broj nedužnih žrtava smanjivao do 2014, kada su SAD ponovo pojačale prisustvo svojih trupa i kada je cifra opet premašila 20.000 poginulih.

Demonstranti su tvrdili da su izbori namešteni u korist glavne verske šiitske koalicije. Oko 20.000 ljudi demonstriralo je u Bagdadu, a više od 2.000 ljudi u Mosulu, optužujući Iran za mešanje u izbore. Objavljivanje konačnih rezultata propraćeno je bombaškim napadima na automobile i na američke i iračke zvaničnike.

Od 2005. godine na vlasti su bila četiri premijera i tri predsednika. Nijedan od njih nije uspeo da ispuni zahteve Iračana: da okonča korupciju, da poboljša životni standard, da otvori nova radna mesta i stvori šanse za sve veći broj mladih i obrazovanih ljudi i da garantuje sigurnost građanima.

Neoliberalni demokratski sistem koji su Iraku nametnule SAD i njeni saveznici nikad ne bi mogao da se pretvori u demokratiju zapadnjačkog stila, jer se zapadne zemlje, za početak, ne suočavaju sa konstantnim ratnim stanjem, pa mogu da rade na ekonomskom napretku uživajući u blagodetima političke i socijalne stabilnosti.

Irak je oduvek imao niz problema. Od 2003. do 2020. jedina konstanta bili su nasilje, terorizam, siromaštvo, širenje oružja, kriminal, politička nestabilnost, socijalni slomovi, neredi, protesti i ekonomski padovi. Iako se smatra demokratskom zemljom, u Iraku ne postoji stabilnost.

Pročitajte još

Kao i u drugim navodno “oslobođenim i demokratizovanim” zemljama, kao što su Avganistan i Libija, unutrašnje, domaće bezbednosne pretnje u Iraku idu ruku pod ruku sa pretnjama koje predstavljaju spoljašnji faktori i neoliberalna destrukcija.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike