Najpoznatiji krijumčar droge otkriva: Kako sam upoznao Eskobara i 5 puta pobegao iz zatvora (VIDEO)

24.07.2021

07:05 >> 17:15

0

Rodžer Rivs je zarađivao milione, ali je i dosta godina proveo po zatvorima

Najpoznatiji krijumčar droge otkriva: Kako sam upoznao Eskobara i 5 puta pobegao iz zatvora (VIDEO)
Copyright Profimedia

Jedan od najistaknutijih krijumčara drogom svih vremena, Rodžer Rivs, otkrio je kako je upoznao zloglasnog Pabla Eskobara i kako je pobegao iz zatvora 5 puta.

Svoj turbulentni život opisao je u knjizi “Krijumčar”, a nedavno je gostovao i u podkastu Leksa Fridmana na Jutjubu.

Pročitajte još

Memoare je napisao dok je izdržavao kaznu u zatvoru “Akacija” u Pertu, a opisao je avanture na 6 kontinenata i kako je prevozio tone droge (uglavnom kokaina), uključujući više od 100 letova preko američke granice u avionima punim marihuane.

Rivs je odrastao na maloj farmi u Džordžiji, a od proizvodnje alkoholnih pića došao je do kolumbijskog kartela “Medeljin”.

Na pitanje šta ga je motivisalo da počne da se bavi tim poslom, novac, moć ili uzbuđenje, odlučno je rekao: “Novac”.

Kako je objasnio, imao je dosta novca u različitim periodima života, a to je ipak donosilo i uzbuđenje.

– Kupovao bih sve. Kupio sam 7 farmi, zemljište na kojoj se nalazi grad Moreno Veli u Kaliforniji, najskuplji novčić na svetu, jahte, brodove, avione… Da li mi je to donelo sreću? Ne, apsolutno ne. Mislim da sam sada srećniji, zapravo znam da jesam – rekao je.

Ipak, za razliku od mnogih koji kažu da bi sve ponovo isto uradili, Rivs se ne slaže sa takvim načinom razmišljanja jer “stalno paziti sa kim ste razgovarali i gledati preko ramena je prilično neugodno”.

Upoznavanje  sa narko-kartelom “Medeljin”

– Eskobar je bio gospodin kad sam ga upoznao. Sedeo sam sa njim, baš kao sa bilo kim drugim, rukovali smo se. Obavio sam jedan let, ali nije dobro prošlo. Nisu stavili onoliko kilograma koliko je trebalo, dugo sam čekao na svoj novac. Tako da me je kontakt upoznao sa Horheom Očoom. Otpratili su nas kroz kapiju do njegovog imanja, a u dvorištu je bilo oko 50 muškaraca. Jedna prelepa žena nam je skuvala kafu, a tamo je sedeo Očoa. Na stolu je imao 12 telefona i svi su bili različite boje, jer su označavali različite gradove u SAD. Bio je prijateljski nastrojen, pričao je engleski. Pitao me je kojim tipom aviona upravljam. Tada je žena uvela u sobu Eskobara i postavio mi je ista pitanja. Ugovorili smo cenu – plaćali su me 5.000 dolara po kilogramu. Kako u avionu može da bude i oko 500 kilograma droge, ta suma za 8 sati leta mi je bila veoma primamljiva – prisetio se svog prvog susreta sa poznatim narko-bosom Pablom Eskobarom, ali je naglasio da je Očoa bio “mozak” kartela.

Pablo Eskobar, Profimedia

Nije se plašio jer je smatrao da su pripadnici kartela bili “veoma fini ljudi”.

U Kolumbiji su hiljade ljudi gubile život jer nisu bili povezani sa nekom organizacijom.

– Pojavio bi se neko ko bi želeo da proda 10 kila droge, rekli bi mu: ‘Važi, ja ću ti to prevesti. I onda bi mu kazali kako je bila u Americi velika zaplena droge i da njegova roba nije stigla do cilja. I ubili bi ga. I onda su došli Očoa sa tri brata, Eskobar i drugi koji su odlučili da naprave osiguravajuće društvo. Kažu: ‘Daćemo ti 10.000 dolara da odneseš robu do kontakta u Majami. Ukoliko se roba izgubi bilo gde na tom putu, zamenićemo je u Kolumbiji’. I onda niko nije mogao da bude na gubitku, a imali su tone droge uskladištene pod okvirom tog ‘programa’. I ja sam bio tu od prvog dana, tako da sam dosta radio – dodao je.

Mnogi su Eskobara posmatrali kao surovog kriminalca, ali i figuru nalik na Robin Huda koji je pomogao Medeljin i narod.

Rivs smatra da je bio i jedno i drugo.

– Kad sam ga upoznao, bio je dobar, ali nije bio dobar čovek. Mislim da je počeo pošteno i pomogao siromašnima, ali kada sam čuo da je oborio avion i ubio silnu decu i žene, zažalio sam što sam se ikada rukovao sa njim. Što se posla tiče, bio je čovek od poverenja – kazao je Rivs.

1989. godine srušen je avion komapnije “Avijanka” na letu 203 kada je poginulo 110 ljudi, a verovalo se da je čovek, koji stoji iza toga, Dandeni Munjoz Moskera radio po Eskobarovom naređenju.

Očoa je bio džentlmen, smatra Rivs. Čak je svoju porodicu vodio na njegovo imanje gde su se lepo družili.

– Tretirali su me kao heroja. Zarađivao sam kao i mnogi od njih. Jeo sam bogato, mogao sam da prespavam kod njih. Bio sam poštovan gost. Jednom sam se Očoi požalio da je pista koju koriste kratka. Kad sam se vratio, tamo je izgledalo kao da ste na Međunarodnom aerodromu Los Anđeles, buldožeri na sve strane, pista je bila više od kilometar duža. Tamo se nisam plašio. Plašio sam se kad sletim u SAD – objasnio je.

Prvi put

– Prvi put kada sam u avionu prevozio drogu bilo je kada sam otišao u Halapu, u Verakruzu, sa “cesnom 182”. Bio je to divan gradić. U 3 sata otišao sam na aerodrom, a stražar me je pitao šta radim tu. Rekao sam mu da sam vatrogasac i pokazao mu legitimaciju, a on mi je stegao ruku, i pomogao da utovarim robu (smeh). Vetar je bio jak, sleteo sam u neko malo mesto, tu je bila jedna kućica gde se igrao dečak Lazarus. Tu smo sakrili marihuanu dok sam otišao po gorivo, a kad sam se vratio lepo smo sedeli, ručali i Lazarus je bio sa nama.

Prva greška koji mnogi urade je da se ne zaustave na granici s Meksikom da uzmu dozvolu koja traje 6 meseci. Tako možete tamo da letite gde god želite, u bilo koje mestašce. Ako nemaš tu boravišnu dozvolu, ideš pravo u zatvor. Moraš se snaći za gorivo. Kad bih se vraćao, malo posle mraka bih prešao granicu kod Koleksika, da se stekne uvid da tu želim da sletim, a onda bih nastavio nisko i popeo se ponovo i potom sleteo u pustinji. Stvari bih ostavio kod Nacionalnog parka Džošua tri, i otišao po svoj pikap da se vratim po stvari. Ali je onda postalo opasno. Bilo je više kontrola, pa sam promenio rutu. Tada sam imao veće avione.

Najteži deo avionskog prevoza droge nije bio ni samo letenje, nego nabaviti dobru marihuanu. Mada, bilo je problema, sletao sam na auto-put ili u duboki korov, kad imate loše gorivo takođe nije bilo prijatno – kazao je Rivs.

Filmska bekstva iz zatvora

– Bio sam u bazenu. Prišao mi je muškarac, rukovao se sa mnom i stavio mi lisice na ruke. Stavili su me u ćeliju sa svim pijancima i lopovima koji su delili jednu kofu. Mislio sam da neko mora da me izvadi odavde, ništa nisam uradio. Jedan od krijumčara je pogrešio mesto gde je trebalo da se nađemo i našli su mu papire sa mojim lažnim imenom i shvatili su da sam krjumčar, uhvatili su me. Posle jedno tri dana stavili su me u ćeliju za mučenje, bio je jun i bilo je mnogo vruće. Tu sam bio nekoliko dana, a nekoliko puta bi me izvodili i stavljali mi glavu pod vodu. Onda su počeli da me biju dok ne bih počeo da menjam boje, hteli su da potpišem da prevozim drogu. Ne da imenujem bilo koga, nego da priznam da prevozim drogu, a ja nisam hteo. Ako to potpišete, ne idete nigde! Bio sam go, u zadnjicu su mi stavili prvo puter, a onda čili papričicu… i to je bilo zaista užasno! Poslednja stvar koju su uradili je kada su doneli mrtvog čoveka i obesili ga o kuku i rekli da sam sledeći. Tako je visio,  bio je to užasan smrad, jedino što sam mogao da uradim je da legnem na pod i ono malo svežeg vazduha da udahnem koji se probijao ispod vrata. Kad sam se probudio, video sam razne stvari kako lete, nisam znao šta je stvarno, a šta ne. Nisam gubio nadu, ali sam stvarno tvrdoglav, pa me je to održalo u životu.

Pročitajte još

Bežao sam 5 puta iz zatvora. Najčudesnije je bio kad sam u Španiji pobegao iz sudnice. Bio sam na 3. spratu, pretrčao sam prostoriju sa lisicama na rukama i nogama otvorio prozor. Skočio sam na kola koja su potom eksplodirala. Pobegao sam, ali su me uhvatili. Mojoj ženi su rekli da sam lud.

Youtube/Printscreen

Pobegao sam, takođe, iz Lubeka, maksimalno čuvanog zatvora u Nemačkoj. Pretilo mi je izručenje Americi gde su me čekale brojne optužnice i ozbiljna kazna. Čistio sam jednu prostoriju koja je imala rešetke koje sam mogao uz pomoć konopaca da približim jedne drugoj, jer su bile labave, ali tako sam mogao da izađem samo u dvorište zatvora. Tu je bila neka utakmica, ali je bila kratka pauza. Na jednom delu zatvora su postavljali nove prozore, pa su tu bile skele. Kroz rešetke sam se jedva provukao, izgubio sam majicu i dobar deo odeće dok sam se penjao, odrao sam kožu, mislio sam da ću umreti. Uspeo sam da dođem do krova preko skela, jedva sam prodisao jer inače imam astmu. Padala je kiša, a ja sam bio bez majice i sav krvav. U to vreme gradili su još jedan zid oko zatvora kako bi ga proširili, a u jednom delu nije još bio sastavljen. Video sam stražara, koji je svakako obučen da te ubije, kako hoda sa ženom pod kišobranom. Ona je vodila i dečaka. Kada sam skočio, čuo se jak prasak, ali sam potrčao odmah prema ženi i znao sam da me neće tad upucati. Otrčao sam u žbunje i nizbrdo. Čuo sam praske i video tu ženu kako kolima obara aparate za parking, htela je da me pregazi. Sakrio sam se iza jednog automobila, već su se bile oglasile sirene. Tu je bila neka ograda koju sam preskočio, ali su mi delići stakla ostali u ruci. Žena mi je u zatvoru bila doturila nešto novca koje sam sakrio u cipelama, ali sam ih izgubio u blatu. U svakom slučaju, pobegao sam i otišao u Holandiju…

Kralj kokaina

 

“Kralj kokaina”, Pablo Eskobar, bio je sin siromašnog kolumbijskog farmera, ali je do 35. godine postao najbogatiji čovek na svetu.

Eskobar je nadmašio svakog narko-bosa u istoriji, a na tom putu, radio je neke veoma čudne stvari.

Rođen je u Rionegru, u Kolumbiji 1949. godine. Otac mu je bio farmer, a majka učiteljica. Pre nego što je zagospodario tržištem narkotika, krao je i prodavao automobile. 80-ih, njegov kartel je zarađivao 240 miliona nedeljno, odnosno, 22 milijarde godišnje. Zahvaljujući tolikom bogatstvu, sedam godina zaredom našao se na Forbsovoj listi najbogatijih ljudi sveta. Do kraja 80-ih, njegov kokain je činio 80 odsto svetskog tržišta droge, a svakodnevno je u SAD slao 15 tona droge. Na luksuzu nije štedeo. Na imanju u Puerto Trifunu imao je i privatni zoološki vrt sa žirafama, nilskim konjima, slonovima i drugim divljim životinjama. Tih godina, vlasti su mu oduzele ogromnu flotu koja je uključivala 142 aviona, 20 helikoptera, 32 jahte i 141 nekretninu. Eskobar je bio odgovoran za ubistva oko 4.000 ljudi, uključujući i oko 200 sudija i 1.000 policajaca, novinara i vladinih zvaničnika. Najveći Eskobarov strah je bila ekstradicija. Nikako nije želeo da život provede u američkom zatvoru. Svoje bogatstvo iskoristio je da uđe u kolumbijski kongres. Ubijen je u 44. godini. Pojedinci spekulišu da se ubio jer je bio okružen specijalcima. Sahrani u Medeljinu prisustvovalo je oko 25.000 siromašnih kojima je godinama pomagao.

Kako je rekao, američki zatvor su užasni.

– Bilo je mržnje među svima, a zaista glupi ljudi su zaposleni kao stražari- naveo je.

Inače, oko 15 godina je proveo u australijskom zatvoru jer je uhvaćen na jednoj plaži sa skoro tonom kokaina, 2001. godine.

Plan je bio da se kokain istovari pre nego što se uputi dalje ka Sidneju, međutim, Federalna policija je držala brod pod prismotrom. Zaplena droge od oko 400 miliona dolara i dalje je jedna od najvećih u istoriji Australije.

Sa još jednim krijumčarom Džoelom Perišem imao je priliku da pobegne dok je policajac izbacivao đubre iz kola.

– Nisam iskoristio tu priliku, kajao sam se godinu dana zbog toga – napisao je u memoarima, između ostalog.

Pročitajte još

Druga šansa za bekstvo se stvorila kada su bili na sudu u Pertu.

– Nosili smo našu odeću, pitao sam da odem do toaleta. Stražar je otvorio vrata, i ja sam otišao iza ugla, bio u toaletu i vratio se i rekao Džoelu da je ovo sprdnja i da možemo da odemo kad god hoćemo – naveo je.

Izdavanje knjige je moglo da ga dovede u rizik jer je nabrojao sve kriminalne aktivnosti kojima se bavio, ali Rivs se nalazi i dalje na slobodi, a čest je gost u mnogim emisijama u kojima priča o svojim dogodovštinama.

 

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike