Kju-kluks-klan - Nekada simbol straha za Afroamerikance, danas gotovo da i ne postoji

11.11.2020

19:10 >> 09:07

0

Njihovo društvo u samim počecima podrazumevalo je osiguranje da novoemancipovani Afroamerikanci nikada ne bi mogli da pristupe političkim, građanskim ili ek

Kju-kluks-klan - Nekada simbol straha za Afroamerikance, danas gotovo da i ne postoji
Copyright Profimedia

Na američkom jugu nakon Građanskog rata, stvorilo se tajno društvo posvećeno održavanju nadmoći bele rase – stvorio se Kju-kluks-klan (KKK). Danas, od tog klana, koji je važio za simbol netrepeljivosti u SAD, ostala je samo uniforma među belim nacionalistima.

Njihovo društvo u samim počecima podrazumevalo je osiguranje da novoemancipovani Afroamerikanci nikada ne bi mogli da pristupe političkim, građanskim ili ekonomskim pravima.

U ovom periodu Klan je delovao kao teroristička grupa: koristio je mučenje i ubistva, kao i ekonomsku prinudu, ne samo da bi kaznio pojedince koji su izgleda izazivali belu moć, već i da terorišu čitavu populaciju Afroamerikanaca.

Uspon KKK

Njihov uspon velikim delom počivao je na izgradnji straha, a to su postigli tako što su ponavljali lažne optužbe, obično o seksualnoj agresiji Afroamerikanaca nad “belim stanovništvom”. Te optužbe su žene uvukle u strah koji je dodatno dao legitimitet njihovom terorizmu.

Wikimedia

Nekoliko belih elita sa juga, koje su se suprotstavile Klanu, obično su opravdale neaktivnost tvrdeći da je to privatna, nedržavna organizacija siromašnog, neobrazovanog “belog otpada”, tako da su policija i sudovi bili nemoćni da ga kontrolišu.

To je naravno bio lažan izgovor, a policija i šerifi često su se sastajali i priključivali Klanu, osiguravajući da on može da deluje nekažnjeno.

Oni koji su pravdali svoju neaktivnost u Klanu, tvrdili su da su njihove odore, haljine, kapuljače i maske onemogućile identifikaciju članova. Ovo takođe nije bilo tačno: u većini zajednica identiteti članova KKK su bili dobro poznati.

Drugi talas

KKK je sve do dvadesetih godina prošlog veka ostao ograničen samo na jug zemlje, kada je eksplodirao u masovni pokret u severnim državama. Podstaknut filmom “Rođenje nacije” iz 1915. godine, koji je prikazivao divlje, zverske Afroamerikance sa namerom da siluje bele žene koje je spasao herojski KKK, sakupio je između tri i šest miliona članova. Popularnost filma je još više uvećala podrška predsednika SAD Vudroa Vilsona, koji je potvrđivao istinitost onoga što se tvrdilo u filmu.

Ovaj “drugi Klan” je bio drugačija zver. Njegov uspeh u regionima gde je crno stanovništvo još uvek veoma malo (2,3 posto na severoistoku, 0,9 posto na zapadu) rezultat je pronicljivog strateškog poteza: dok je ostao tako rasističan kao i njegov predak, uskladio se sa “nativističkim” anti-imigrantskim kampanjama i usredsredio je svoju demagošku netrpeljivost na imigrante, katolike i Jevreje.

Gubitak moći

Do kraja dvadesetih godina prošlog veka, Klan se dramatično smanjio, pa je sa čak pet miliona članova spao na nekoliko stotina hiljada.

Gubitak moći dogodio se iznutra: članovi su zamerili stalnom zahtevu za štabove i druge dažbine u nacionalnom štabu, korumpirani lideri su bili uhvaćeni pijani ili su optuženi za proneveru, a jedan od njih je osuđen za tako zlobno ubistvo da je izazvao pažnju nacionalnih medija.

Njegov pad nije značio da su ideje Klana izumrle, a neki su se, na primer, pridružili nacističkim grupama.

Bela boja je tako postala autentični amerikanizam, iz kojeg su trajno isključeni ljudi druge boje.

Ovaj KKK iz dvadesetih godina prošlog veka se isticao samo u intenzitetu i širini svog straha. Na primer, mnoge institucije u tom trenutku – uključujući i najelitnije univerzitete – ili su isključile Jevreje ili uspostavile jevrejske kvote. Za razliku od većine današnjih belih nacionalista, KKK je tih godina bio i verska organizacija. On je predstavljao jevanđelsko oživljavanje i tvrdio je da među svojim članovima ima 40.000 sveštenika.

Njegova religioznost se pokazala i u osudi teorije evolucije i na podršci prohibiciji. Evolucija je prema njihovom mišljenju bila “jevrejska nauka”, a u njihovoj analizi pili su samo katolici, dok su Jevreji snabdevali pićem.

Politički uticaj

Drugi Kju-kluks-klan je kontrolisao vlade država Tenesija, Indijane, Oklahome i Oregona, kao i neke južnjačke države putem vladinih funkcionera koji su bili simpatizeri Klana. Uticaj Klana je bio izuzetno veliki u Indijani, gde je republikanac i član Klana Edvard Džekson bio izabran za guvernera 1924, nakon čega su ceo državni aparat preplavili članovi Klana.

Demokrate su sazvale nacionalnu konvenciju u Njujorku 1924. godine na kojoj je bilo ubedljivo prisustvo članova Klana. Na konvenciji je trebalo da se izabere kandidat za predsednika. Kandidati za to mesto su bili Vilijem Makadu, koga je podržavao Klan, i guverner Njujorka Al Smit, koga je Klan odbacio zbog toga što je bio katolik. Nakon nekoliko dana sukoba, obojica su se povukla i demokrate su ostale bez kandidata za predsednika.

Takođe postoje dokazi da je u određenim državama, kao na primer Alabami, Klan pokazao izuzetno interesovanje za političke i društvene reforme. S obzirom na konzervativnu političku strukturu države Alabama, Klan je zagovarao progresivne ideje kao što je poboljšanje državnih škola, gradnja i poboljšanje puteva, efektivnija primena prohibicije i dr.

Međutim, kao rezultat ovih političkih uspeha, članovi Klana, misleći da uživaju zaštitu vlade, pokrenuli su talas terora i nasilja širom Alabame tokom 1927. godine, uzimajući kako Afroamerikance tako i belce kao metu svojih napada. Napadali su ne samo one koji su kršili rasna pravila, neko i one koji su prema njihovom mišljenju moralno posrnuli.

Kju-kluks-klan u 21. veku

Profimedia

Kju-kluks-klan i dan-danas postoji, međutim, samo u formi izolovanih grupa simpatizera čiji broj ne prelazi nekoliko hiljada. Godine 2002. jevrejska Antidefamaciona liga je objavila izveštaj u kom se tvrdi: “Danas Kju-kluks-klan ne postoji”.

Međutim, u izveštaju se takođe navodi da i dalje postoji potreba za pravdanjem, duboko ukorenjena, i da će vrlo verovatno uvek postojati, čak iako Klan potpuno nestane.

Godine 2006, Antidefamaciona liga je preispitala svoju procenu Kju-kluks-klana, tvrdeći da sada doživljava nenadan i zabrinjavajući preporod zahvaljujući zloupotrebi tema kao što su imigracija, homoseksualni brakovi i zločin u gradovima.

Danas, jedini bivši član Klana koji se nalazi na visokom položaju u SAD je demokrata Robert Bird, senator Zapadne Virdžinije, koji je izjavio da „duboko žali“ što se pridružio Klanu pre skoro pedeset godina, kad je imao 24 godine.

Procenjeno je da od 2005. godine ima oko 3.000 članova KKK, podeljenih na 100-150 ćelija nastalih iz raznoraznih organizacija, od kojih je dve trećine bilo iz ranijih država Konfederacije. Preostala trećina se nalazi uglavnom na srednjem zapadu SAD.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike