Tradicija sa mračnom istorijom: U jednoj afričkoj zemlji jednom mesečno svi građani čiste ulice, a sve je počelo krvoprolićem

06.04.2024

09:33

0

Danas je ovo najčistija zemlja na kontinentu, a nekada je bila poznata po genocidu koji je počeo na današnji dan pre tačno 30 godina

Tradicija sa mračnom istorijom: U jednoj afričkoj zemlji jednom mesečno svi građani čiste ulice, a sve je počelo krvoprolićem
Ruanda - Copyright Profimedia

Tradicionalno čišćenje glavnog grada Ruande, Kigalija, održava se poslednje subote svakog meseca. Tada se skoro svi građani od osam sati ujutru okupljaju na ulicama i metlama čiste sve pred sobom, sakupljajući i zalutale komade smeća.

Putevi su tog dana prazni, automobili se ne voze, a prodavnice su zatvorene i u prestonici i širom zemlje. 

Ovaj običaj naziva se umuganda i jedan je od razloga zašto je Ruanda u Africi poznata po svojoj čistoći.

To nije volonterski projekat. Policija nadgleda ulice i može da zaustavi građane koji u njemu ne učestvuju i natera ih da čiste. Oni koji odbiju da učestvuju u čišćenju mogu biti kažnjeni sa 5.000 franaka (šest dolara), što nije mala suma u zemlji u kojoj je prosečan mesečni prihod 150 dolara.

Mračna strana

Naziv ovog događaja na kinjaruandi (zvaničnom jeziku u Ruandi) znači „okupljanje sa zajedničkom svrhom“. Ali ova naizgled lepa ideja ima mračnu prošlost. Sedamdesetih godina prošlog veka, umuganda je bio termin koji se koristio za oblik prinudnog rada. Tokom tri krvava meseca genocida 1994. godine lideri su podsticali etničku grupu Huta da sprovodi umugandu, to jest da ubija pripadnike manjinskog naroda Tutsa i umerenih Huta.

Godine 1990. Ruandski patriotski front (RPF), pobunjenička grupa sastavljena uglavnom od Tutsi izbeglica, izvršila je invaziju na sever Ruande iz svoje baze u Ugandi, započevši Ruandski građanski rat. Tokom naredne tri godine, nijedna strana nije uspela da stekne odlučujuću prednost.

U nastojanju da privede rat mirnom kraju, ruandska vlada na čelu sa predsednikom Huta Žuvenalom Habijarimanom potpisala je sporazum iz Aruše sa RPF 4. avgusta 1993. To je dovelo do Habjarimanovog ubistva 6. aprila 1994. godine, što je okončalo mirovni sporazum. 

Uveče tog dana, avion sa predsednikom Ruande Huvenalom Habijarimanom i predsednikom Burundija Siprijenom Ntarijamirom, koji su obojica Huti, oboren je raketama zemlja-vazduh dok se njihov mlaznjak spremao da sleti u Kigaliju u Ruandi. Obojica su ubijena.

Atentat je pokrenuo genocid u Ruandi, jedan od najkrvavijih događaja kasnog 20. veka. Genocidna ubistva počela su sledećeg dana, kada su većinom hutski vojnici, policija i milicija ubili ključne Tutse i umerene vojne i političke vođe Huta.

 

 

Kada se pomene Ruanda, mnogima je i dalje prva asocijacija genocid iz 1994. godine, kada je najmanje 800.000 ljudi ubijeno tokom 100 dana. Ali od tada se mnogo toga dogodilo. Vlada je ponovo izgradila razorenu zemlju strogim upravljanjem. Represivna administracija predsednika Pola Kagamea održala je stabilnost u ovoj siromašnoj državi i podstakla razvoj u regionu opterećenom previranjima i korupcijom.

Ulice su prilično bezbedne, što nije mala stvar, s obzirom na to da su ubistva uobičajena u obližnjim zemljama poput Kenije i Tanzanije. U Ruandi se pravila i zakoni uglavnom sprovode, a upečatljivi uspeh Kagameove vladavine jesu i njena izuzetna čistoća, dobro popločane glavne ulice i očuvanje reda.

To nije uvek bio slučaj. Početkom dvehiljaditih, u Ruandi je smeća bilo na sve strane. Međutim, danas se u ovoj zemlji ne mogu videti gomile otpada pored puteva i rovovi zatrpani plastičnim kesama. Ruralna područja u Ruandi takođe su čista.

Jedan od razloga za čistoću zemlje je decenijska zabrana upotrebe plastičnih kesa. Druge zemlje, poput Kenije, takođe su zabranile plastične kese, ali iako je prošlogodišnja zabrana u velikoj meri sprovedena, otpad i dalje uništava delove suseda Ruande.

Drugi razlog za urednost Ruande je umuganda.

Profimedia
 

Ruanda je institucionalizovala umugandu u njenom sadašnjem obliku 2009. godine. Obavezna je za sve radno sposobne ljude starosti od 18 do 65 godina, a predsednik i članovi kabineta takođe učestvuju u ovom mesečnom društvenom radu.

Ne učestvuju svi, posebno u gradovima u kojima je teže pratiti stanovništvo. Neki su izuzeti jer se brinu o svojoj deci ili su bolesni.

Vlada Ruande takođe zapošljava profesionalne čistače ulica, baštovane i ekipe za puteve, ali obični građani svakako rade svoj deo posla. A pošto je otpad sada tako redak, ljudi koji učestvuju u umugandi često pomažu u drugim poslovima, kao što su gradnja puteva, popravka kuća ili obrađivanje povrtnjaka.

Nisu svi pristalice umugande

Trgovci iz Kigalija negoduju zbog izgubljenog dana tokom umugande, a ljudi koji moraju da putuju žale se zbog zabrane vožnje. Zbog toga je pokrenuto pitanje o kom se često raspravlja - koliko se dobija a koliko gubi zbog čvrstog upravljanja zemljom.

Neki ljudi smatraju umugandu prinudnim radom koji je nametnuo strogi režim koji odbacuje sve kritike.

S druge strane, postavlja se pitanje da li bi se Ruanda bez tako strogih pravila mogla vratiti nemirima i etničkom nasilju, koji su je skoro uništili pre 28 godina.

Mnogi građani Ruande vide umugandu kao dobrovoljan rad u zajednici, iako je on obavezan.

- Sada je to postalo kao stil života. Ljudi su navikli na to - rekao je jedan čovek iz Ruande.

Silivera Masave, studentkinja iz Tanzanije, divi se načinu na koji umuganda okuplja građane Ruande, „s obzirom na njihovu istoriju“.

Memorijal genocida u Kigaliju svakog meseca vrvi od ljudi koji šišaju bujnu travu mačetama i brišu prašinu sa staze od cigala. Oni ulepšavaju teren za godišnju komemoraciju 100 dana genocida u Ruandi. Memorijal počinje u aprilu i završava se 18. jula.

Profimedia
 

Uređeno, idilično okruženje spomenika u suprotnosti je sa njegovim temeljima nastalim iz krvi. Više od 250.000 ljudi ovde je sahranjeno u masovnim grobnicama. Mnoge od njih ubili su obični ljudi mačetama i poljoprivrednim alatom.

Unutar memorijalnog muzeja nalaze se i lobanje žrtava u staklenim vitrinama. Jedan eksponat podseća na Kigali tokom genocida: "Ulice su bile prepune leševa. Psi su jeli trulo meso svojih vlasnika. Grad je mirisao na smrt."

Danas ulice prestonice izgledaju potpuno drugačije, a ljudi ne sakupljaju smeće samo za umugandu, nego ga kupe čim naiđu na njega, zbog čega ova zemlja uspešno održava imidž najčistije u Africi.

Bonus video

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Možda vas zanima

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike