Vegetarijanac, konzument narkotika i nesuđeni umetnik: Devet šokantnih činjenica o Hitleru koje niste znali (FOTO)

20.04.2021

18:59 >> 21:17

0

Jedan od najvećih zločinaca u istoriji čovečanstva, kako ga mnogi nazivaju, ostaće upamćen po politici koju je sprovodio, masovnim zločinima, ali i knjiz

Vegetarijanac, konzument narkotika i nesuđeni umetnik: Devet šokantnih činjenica o Hitleru koje niste znali (FOTO)
Copyright Adolf Hitler/Profimedia

Na današnji dan pre tačno 132 godine rođen je jedan od najpoznatijih i najkotroverznijih lidera 20. veka – Adolf Hitler. Kao vođa nacističe Nemačke, bio je glavni učesnik Drugog svetskog rata, a zbog njegove pogubne politike stradali su mnogi. Posle smrti bio je tema bezbroj knjiga, dokumentarnih serija i filmova, a njegovo ime i nakon toliko godina izaziva veliku pažnju.

Jedan od najvećih zločinaca u istoriji čovečanstva, kako ga mnogi nazivaju, ostaće upamćen po masovnim zločinima, ulozi u najtragičnijem svetskom ratu, ali i knjizi “Majn kampf”, koja je postala simbol njegove “borbe”.

Ipak, postoje neke manje poznate činjenice o njemu o kojima se retko pisalo, a mi vam predstavljamo samo nekolicinu.

1. Pravo prezime

Njegov otac Alojz rođen je kao vanbračno dete Marije Ane Šiklgruber i dobio je njeno prezime. Međutim, kada je imao oko 40 godina, Alojz je odlučio da preuzme prezime svog očuha, Johana Georga Hidlera, za koga su neki pretpostavljali da je zapravo njegov biološki otac.

Profimedia

U pravnim dokumentima prezime Hitler je navedeno kao novo prezime, mada je razlog promene pravopisa nepoznat. Alojz Hitler je bio dva puta oženjen i imao je nekoliko dece pre nego što je Klaru Polcl uzeo za svoju treću ženu. Par je imao šestoro dece, među kojima je bio i Adolf.

Adolf je imao težak odnos sa ocem, koji je umro 1903. godine, ali je obožavao majku i bio je mnogo tužan zbog njene smrti 1907. godine.

2. Uloga u Prvom svetskom ratu

Kada je izvršio samoubistvo 1945. godine, Hitler je nosio medalju prve klase Gvozdeni krst, stečenu za zasluge u Prvom svetskom ratu. Čast je bila posebno važna Hitleru, koji se tokom sukoba u Drugom svetskom ratu prikazivao kao heroj. Iako je ranjen tokom prve bitke na Somi, 1916, nedavna istraživanja osporavaju Hitlerovo stvarno učešće u ratu. Neki veruju da je malo toga video, ako je uopšte bilo akcije, i umesto toga nalazio se u relativno bezbednom štabu.

To je u suprotnosti s njegovim tvrdnjama da je svakodnevno bio u opasnosti. Pored toga, iako je izjavio da je privremeno oslepeo tokom napada 1918. godine, navodni medicinski dokumenti navode da je patio od histeričnog slepila izazvanog psihološkim poremećajem.

Čudno je to što nikad nije govorio o konkretnim događajima zbog kojih je dobio Gvozdeni krst. Zato su mnogi sumnjali da mu je orden dat zbog dobrog odnosa sa oficirima, posebno Hugom Gutmanom, jevrejskim poručnikom koji je preporučio Hitlera za tu nagradu.

3. “Majn kampf”

Godine 1924, dok je bio u zatvoru zbog veleizdaje, Hitler je počeo da piše ono što će se kasnije smatrati jednom od najopasnijih knjiga na svetu. U “Majn kampfu”, koji je u početku objavljen u dva toma (1925, 1927), Hitler je izneo detalje iz svog života i predstavio svoju rasističku ideologiju; tvrdio je da je postao „fanatični antisemit“ dok je živeo u Beču.

Profimedia

Iako u početku knjiga nije bila toliko zapažena, popularnost “Majn kampfa” je rasla kako je rasla popularnost Hitlera i nacista. “Biblija nacionalsocijalizma”, kako su je zvali, bila je obavezno štivo u Nemačkoj, a do 1939. prodata je u više od pet miliona primeraka. Posle Hitlerove smrti, delo je zabranjeno u Nemačkoj i drugim zemljama, a Bavarska, koja je imala autorska prava, odbila je da dodeli prava na objavljivanje.

Međutim, neki strani izdavači nastavili su da štampaju delo, a ono je 2016. godine ušlo u javno vlasništvo nakon isteka autorskih prava.

4. Od vatre do firera

Nakon nnogo manevrisanja i niza spletki, Hitler je postavljen za kancelara Nemačke u januaru 1933. Međutim, težio je još većoj moći, a to je postigao u trenutku kada je zapaljena i teško oštećena nemačka parlamentarna zgrada, 27. februara 1933. godine.

Nemački nacisti su paljenje zgrade državnog parlamenta iskoristili za potpuno preuzimanje vlasti i stvaranje sistema u kome je Adolf Hitler imao neograničena prava. Na licu mesta uhapšen je Marijus van der Lube, ali zločin paljenja nije dokazan. Paljenje najvišeg doma Nemačke protumačen je kao jedna od prekretnica u stvaranju nacističke Nemačke, sa velikom političkim posledicama.

Wikimedia, Bundesarchiv

Iste noći uhapšeno je oko 4.000 ljudi, uključujući komunističke poslanike i rukovodioce, a dan nakon toga potpisana je Odredba za zaštitu naroda i države kojom su ukinuta osnovna građanska prava. Time su osnovna građanska prava, garantovana Vajmarskim ustavom, bila van snage, što je otvorilo put progonu političkih protivnika. Taj događaj je bio odlučujući u stvaranju nacionalsocijalističke diktature. Krajem marta proglašen je Zakon o posebnim ovlašćenjima, početkom maja raspušteni su sindikati, a u junu i julu i sve političke partije.

Progoni su se proširili i na istaknute naučnike i umetnike, pa su Nemačku napustili, među ostalima, Albert Ajnštajn, Bertolt Breht, Erih Marija Remark i porodice Tomasa i Hajnriha Mana.

5. Neuspela karijera umetnika

Iako je mnogo toga napravljeno od Hitlerove neuspele karijere umetnika, bečka Akademija likovnih umetnosti ga je odbila i on je u mladosti živeo siromašno, pokušavajući da proda svoja dela. Činilo se da se njegovo interesovanje za slikarstvo i umetnost samo povećalo nakon što je postao firer. Iako je Hitler favorizovao dela klasične Grčke i Rima, bio je veoma kritičan prema savremenim pokretima kao što je impresionizam.

Tridesetih godina 20. veka nacisti su počeli da uklanjaju takvu „degenerativnu umetnost“ iz nemačkih muzeja. Savremena dela Pola Klea, Pabla Pikasa i Emila Nolda kasnije su prikazana na višemesečnoj izložbi i opisana kao „kulturni dokumenti dekadentnog rada boljševika i Jevreja“.

Tokom čitavog rata Hitler je naređivao sistematsko pljačkanje umetničkih dela bez presedana; navodno je njegova najvrednija ukradena stvar bio Gentski oltar. Ovim i drugim radovima trebalo je ispuniti planirani „super muzej“ u Lincu u Austriji, poznatiji kao “Firerov muzej”.

6. Vegetarijanac i konzument narkotika

U pokušaju da izgrade arijevsku rasu, nacisti su bili poznati po promovisanju zdravstvene politike. Možda nije iznenađujuće to što je Hitler navodno bio nepušač i vegetarijanac. Međutim, njegove zdrave navike potkopane su navodnom upotrebom opijata. Prema nedavnim istraživanjima, 1941. godine njegov lični lekar Teodor Morel počeo je da mu ubrizgava razne lekove, uključujući oksikodon, metamfetamin, morfijum, pa čak i kokain.

Pročitajte još:

U stvari, upotreba droga bila je raširena u celoj nacističkoj stranci, a vojnici su je često dobijali pre borbi. Pred kraj svog života, Hitler su se vidno tresle ruke, i iako su neki to pripisivali Parkinsonovoj bolesti, drugi su pretpostavljali da je to odvikavanje od konzumiranja narkotika.

7. Milijarder

Možda podstaknut ranijim siromaštvom, izgledalo je da je Hitler bio odlučan da stekne lično bogatstvo. Većina njegovog novca dolazila je iz istih izvora – izvlačio je vladin novac i primao „donacije“ od korporacija. Međutim, nekada je preduzimao i kreativnije metode kako bi došao do novca. Nakon što je postao kancelar, naložio je vladi da kupi njegov “Majn kampf” da bi ga poklanjao mladencima kao državni venčani poklon.

Pored toga, odbio je da plati porez na dohodak. Iskoristio je svoje ogromno bogatstvo – za koje su neki procenili da iznosi oko pet milijardi dolara – da prikupi obimnu umetničku kolekciju i kupi skupoceni nameštaj. Posle rata njegovo imanje predato je Bavarskoj.

8. Skandal zbog Nobelove nagrade

Godine 1939. nominovan je za Nobelovu nagradu za mir. Iako se govorilo da se radi o šali, u tom trenutku malo kome je to bilo zabavno. Umesto toga, stvorila se pometnja i nominacija je brzo povučena.

Nije da bi Hitler želeo, ili čak mogao da prihvati nagradu. Ipak, nemački novinar Karl von Osietcki, kritičar Hitlera, imenovan je za dobitnika nagrade za mir za 1935. godinu. Gest je viđen kao cenzura nacizma i „uvreda“ za Nemačku. Kao rezultat toga, Hitler je zabranio svim Nemcima da prihvate Nobelovu nagradu i kao alternativu stvorio Nemačku nacionalnu nagradu za umetnost i nauku.

Trojica Nemaca, koji su kasnije osvojili Nobelove nagrade, bili su primorani da ih odbiju, iako su kasnije dobili diplome i medalje.

9. Teorije zavere i smrt

Dana 30. aprila 1945. godine, u trenutku kada su sovjetske trupe napredovale i kada je rat bio izgubljen, Hitler je izvršio samoubistvo u svom podzemnom bunkeru u Berlinu. Zagrizao je ampulu cijanida i pucao sebi u glavu, a Eva Braun, sa kojom se pre toga oženio, takođe je sebi oduzela život.

Prema Hitlerovoj želji, njihova tela su spaljena, a zatim sahranjena. Barem je to prihvaćena verzija njegove smrti. Skoro odmah, počele su teorije zavere – delimično zahvaljujući Sovjetima. U početku su tvrdili da nisu mogli da potvrde da je Hitler mrtav, a kasnije su širili glasine da je živ i da ga štiti Zapad.

Profimedia

Međutim, prema kasnijim izveštajima, Sovjeti su pronašli njegove spaljene ostatke, koji su identifikovani kroz zubarske kartone. Telo je tajno sahranjeno, pre nego što je ekshumirano i kremirano, a pepeo je razbacan 1970. godine, mada je komad lobanje – koji je imao samo jednu ranu od vatrenog oružja i koji  je pronađen tek 1946. – zadržan.

Takve vesti nisu uspele da zaustave sumnje, a teorije zavere ponovo su zaživele 2009. godine, kada su istraživači utvrdili da fragment lobanje zapravo pripada ženi.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike