Ubica iz Azije harao i na Balkanu: Zmija brutalno ubijao žrtve, na kraju jedva osuđen

15.03.2021

19:31 >> 19:22

0

Autor: M. I.

Neke od žrtava bile su drogirane toliko da su se predozirale, neke je davio, neke je ubadao nožem a potom polivao benzinom i palio

Ubica iz Azije harao i na Balkanu: Zmija brutalno ubijao žrtve, na kraju jedva osuđen
Copyright Profimedia

Neprijatan miris u mrtvačnici je gušio, dok je dezinfekciono sredstvo trebalo da zamaskira zadah tela koja se raspadaju.

– To su oni – rekao je zubar, koji je upravo pregledao usnu duplju jednog leša.

Dva tela sa teškim opekotinama ležala su na stolu. Upravo je završena obdukcija. Ženi je bila smrskana glava, muškarac je bio zadavljen. Oboje su bili živi kada su zapaljeni.

pročitajte još:

Jeziva scena iz mrtvačnice u Bangkoku od 3. marta 1976. i dalje je veoma živa u sećanju bivšeg holandskog diplomate Hermana Nipenberga. Kaže da je šokantno ono što je video za tri decenije svog službovanja, što ga je navelo da decenijama traži ubicu i privede ga pravdi.

– Osećao sam se kao da napuštam svoje telo da bih gledao te scene – rekao je bivši diplomata u jednom intervjuu koji je dao početkom ove godine.

Tek kasnije je saznao da je spaljeni par iz Holandije, čija su tela bila u mrtvačnici, samo dvoje od desetine ljudi koje je Čarles Sobhraj priznao da je ubio, ali je kasnije povukao priznanje, piše CNN.

U seriji “The Serpent” (Zmija), nova Netflix i BBC serija koja bi trebalo da počne da se emituje u aprilu govori kako je Sobhraj godinama kršio zakon širom Azije. Govori o tome kako je drogirao, pljačkao i ubijao putnike i kako je Nipenberg godinama sarađivao sa vlastima u nadi da će ga uhvatiti. Sobhraj trenutno služi doživotnu kaznu u zatvoru u Nepalu zbog ubistva dvoje turista 1975. godine. Ipak, mnoga ubistva za koje se sumnjiči, i dalje nisu rasvetljena. Samim tim, ovaj slučaj za Nipenberga još nije zatvoren.

Sudbonosno pismo

Te davne 1976. godine, Bangkok još nije bio prestonica nebodera kakav je danas. Metro tad nije postojao, a na ulicama je bila katastrofalna gužva. Za razliku od danas, tada je bio mnogo manje povezan sa svetom. Nisu postojali pametni telefoni, društvene mreže, i nedelje su mogle da prođu pre nego što se sazna da je neki turista nestao.

Te godine, 6. februara, Nipenberg je dobio pismo o dvoje državljana Holandije kojima se upravo to dogodilo. Muškarac mu je pisao da traga za svojom nestalom svastikom i njenim dečkom. Henrikus Bintanja i Kornelija Hemker su svojoj porodici pisali svake dve nedelje dok su putovali kroz Aziju, ali već šest nedelja se nisu oglasili.

Nipenberg, koji je tada imao 31 godinu, i koji je službovao u ambasadi, pomislio je kako je to mnogo čudno. Nekoliko nedelja pre toga dva izgorela tela su pronađena kraj puta u blizini Ajuthaje, na nekih 80 kilometara severno od Bangkoka. U početku su svi verovali da je to nestali par iz Australije, a onda je taj par policija pronašla. Sada, Nipenberg je slutio da su izgoreli muškarac i žena nestali par iz Holandije koji se pominje u pismu. Zato je zamilio jednog holandskog zubara, koji je živeo u Bangkoku da ode u policiju i u mrtvačnici proveri tela, i uporedi podatke iz zubarskog kartona koji je nabavio.

Zubar nije imao sumnju, sve se poklapalo. Dok je razmišljao o spaljenim telima setio se čudne priče koju mu je njegov prijatelj Pol Siemons, ataše u balgijskoj ambasadi ispričao nekoliko nedelja pre toga. Rekao mu da je francuski trgovac dragim kamenjem Alain Gotijer u svom stanu u Bangkoku ima hrpu pasoša koji pripadaju nestalim ljudima. Sumnjalo se da ih je on ubio. Dva pasoša bila su holandska, ali je Siemons odbio da otkrije ko mu je izvor, prenosi Telegraf.

Nipenberg je u tom trenutku mislio da je Siemons “malo skrenuo”. Priča je delovala neverovatno. Međutim, uskoro će obojica saznati da je Alain Gotijer lažni identitet koji je Sobhraj koristio.

Begunac, koji se predstavljao kao trgovac dragim kamenjem u Bangkoku, francuski lopov, prevarant i ubica je godinama sklapao poznanstva sa turistima. Potom bi ih drogirao i pljačkao. Kako u to vreme granične kontrole nisu bile stroge, koristio je identitete ljudi koje je mučio, i sa njihovim pasošima je putovao po Aziji.

Potraga za Zmijom

Dan nakon obilaska mrtvačnice Nipenberg je zvao Siemonsa i zahtevao od njega da mu kaže od koga je saznao za trgovca draguljima. Nakon ubeđivanja Pol je rekao ime Nadin Gires, Francuskinje koja je živela u istoj zgradi gde i Sobhraj, i koja ga je upoznavala sa klijentima. Kada su se sreli Gires je rekla da su drugi ljudi, koji su sarađivali sa Sobhrajem pobegli nakon što su otkrili da u stanu ima pasoše nestalih ljudi. Bili su uvereni da ih je on ubio. Setila se i da je videla par iz Holandije, koji je došao u Zmijin dom. Nipenberg je pozvao policiju, ali je i sam nastavio da istražuje slučaj.

Gires ga je pozvala 11. marta 1976. da mu saopšti loše vesti. Sobhraj i njegova devojka Mari Andre Lekler, planirali su da otputuju u Evropu na duže. Nipenberg je obavestio policiju i iste večeri upali su u stan Sobhraja. Priveli su ga na saslušanje, ali je ubica imao spremnu priču.

Koristeći pasoš koji je ukrao jednoj od žrtava i unutra ubacio svoju fotografiju, Sobhraj je tvrdio da je američki državljanin i pušten je iz pritvora. Sledeće večeri Gires je ponovo pozvala Nipenberga i rekla mu da ju je jedan od cimera Sobhraja pozvao u stan i rekao da ima nešto da joj kaže. Nipenberg nije znao šta da je posavetuje. Ako ode, život bi joj bio ugrožen. Ako ne ode, Sibhraj bi mogao da posumnja da ga je ona “otkucala”…

– To je bio jedan od najgorih trenutaka u mom životu. Razmišljao sam i onda sam je pozvao i izvinio sam joj se i rekao sam joj da mora da ide – priseća se diplomata.

U trenutku kad cimer nije bio u sobi, Giresova je u svoj grudnjak gurnula pasoš koji je pronašla. To je pomoglo da saznaju nešto više o jednoj od žrtava. Sledećeg jutra Sobhraj i njegova devojka otputovali su u Maleziju. To nije bio poslednji put da su se izmigoljili pravdi. Baš zato je Sobhraj na kraju i dobio nadimak Zmija.

Ko je Zmija?

Sobhraj je rođen 1944. godine. Otac mu je bio iz Indije, majka iz Vijetnama, a prema rečima biografa koji su ga intervjuisali više puta, imao je teško detinjstvo. Kada je bio mali roditelji su mu se razveli i otac ga se odrekao. Majka mu se preudala za francuskog vojnika i odselili su se u Francuskoj gde je Sobhraj ušao u kriminalne vode.

Oni koji su ga poznavali kažu da je bio lep i vešt prevarant, koji je uvek kraj sebe imao neku lepoticu, ponekad i više njih istovremeno. Obožavao je Ničea i bio je zaljubljenik u borilačke veštine.

Prvi put je uhapšen u Parizu 1963. zbog krađe. Više puta je, u nekoliko zemalja, bežao iz zatvora. Harao je od Balkana do jugoistočne Azije. Usput je pronalazio saučesnike, a zbog njegove svireposti u medijima su ga često nazivali Čarls Menson iz Azije.

Prema rečima biografa, priznao je najmanje 12 ubistava koje je počinio u periodu od 1972. do 1976, i delimično priznao još nekoliko zločina. Međutim, kako se spremalo suđenje, povukao je iskaz.

Neke od žrtava bile su drogirane toliko da su se predozirale, neke je davio, neke je ubadao nožem a potom polivao benzinom i palio. Njihova tela pronalazili su bačene kraj puta. Nikad se nije saznalo koliko je ljudi tačno ubio, a za samo dva ubistva su pronađeni dokazi, zbog kojih je i osuđen na doživotnu robiju.

Prvi zločin koji je priznao bilo je ubistvo taksiste iz Pakistana 1972. godine, ali je mnogo više delovao na Tajlandu, gde je, kako se veruje, ubio najmanje šest ljudi – američkog turistu, Turčina, dvoje Francuza i par iz Holandije, koje je, zajedno sa saučesnicima brutalno ubio 1975.

Iste godine pronađeno je i telo jedne Amerikanke u kupaćem kostimu kako pluta kod plaže Pataja. Zbog tog ubistva Zmiju su prozvali i “bikini ubica”.

U Zmijinoj jazbini

Međutim, Nipenberg tada nije znao sve detalje. Zmijin beg ga je psihički dotukao. Holandski zvaničnici su mu besneli u slušalicu zbog nesposobnosti policije na Tajlandu. Kada je ambasador shvatio da Nipenberg sam nastavlja da sprovodi istragu, naredio mu je da uzme odmor na tri nedelje.

Pre nego što je otišao, Nipenberg i njegova tadašnja supruga Anđela skupili su dokumentaciju u vezi sa slučajem i ostavili je u ambasadi u Bangkoku. Po povratku, pozvao ga je kanadski ambasador da mu saopšti da je policija posetila roditelje Sabhrajove devojke Mari i otkrio mu da je ona na putu sa dečkom i da je roditeljima ostavila broj gde mogu da je pronađu, negde blizu Marseja u Francuskoj. Uključila se i Francuska policija i otkrila da broj pripada Sobhrajevoj majci.

Sada su znali pravi identitet Marinog dečko, bio je to Čarls Sobhraj.

Tog meseca ponovo ga je nazvala Giresova i rekla mu da vlasnik stana, koji je Sobhraj iznajmljivao, planira da ga isprazni i ponovo izda. Preplašen da će ključni dokazi biti uništeni, Nipenberg je okupio tim i ušao u stan.

– Bio je to štrokav stan – priseća se Nipenberg i dodaje da su unutra pronašli oko pet kilograma raznih lekova i i tri kartona tečnosti koja se koristi kao laksativ. U stanu su pronašli i kaput i tašnicu žene iz Holandije.

Ambasador je Nipenberga 5. maja 1976. nagovorio da se obrati medijima. Narednih dana na naslovnicama Bangkok Post-a stajala je udarna priča sa naslovom “Mreža smrti”. Nakon toga su se tajlandske vlasti više posvetile slučaju i izdale Interpolovu poternicu, koja je pomogla da Sobhraj bude uhapšen u Indiji 5. jula 1976. godine.

Zmijin život iza rešetaka

Sobhraj je u proleće 1976. stigao do Francuske, ali kada je priča o “bikini ubici” počela da se pojavljuje u svetskim medijima sa Meri je pobegao u Indiju. U Nju Delhi je stigao početkom juna. Međunarodna poternica mu je stavila so na rep. Uhapšen je nakon što je drogirao grupu francuskih turista u Delhiju početkom jula. Optužen je i za ubistvo jednog Izraelca u Varanasiju i fransuskog turiste u Delhiju.

Dve tužbe su pale u žalbenom postupku, a osuđen je za pokušaj pljačke turista na 12 godina robije u prenatrpanom zatvoru Tihar. Tamo mu i nije bilo tako loše. Jedan od šefova u zatvoru tvrdi da je Zmija imao posebne privilegije. Mogao je da bira hranu i da ima posete.

– Drugi zatvorenici su bili u svojim ćelijama, ali on je lunjao po zatvoru – rekao je Sunil Gupta, bivši nadzornik i službenik u Tiharu.

Kaže da je Sobhraj zarađivao tako što je pisao žalbe bogatim zatvorenicima, pa je tim parama podmićivao stražare.

Navodno je i tajno snimio kako podmićuje jednog važnog službenika u zatvoru, pa su ga se svi plašili.

Novinar Alan Doson je 1984. intervjuisao Sobhraja i napisao da Zmija “zna šta radi” u tom, kako je Sobhraj opisao, groznom zatvoru.

– Tihar mi je otvorio oči. Zatvorenici su živeli iza rešetaka, a vlasti su sređivale papire. Čarls je bio otkrovenje. Njegov “apartman” sastojao se od tri ćelije, a upoznao nas je upravnik zatvora, koji ga je predstavio kao gospodina Čarlsa. Bez problema sam prošao obezbeđenje, kao da im je svima rečeno da se lepo ponašaju prema meni. Ne znam ko im je to naredio, upravnik ili Sobhraj – rekao je Doson.

On je istakao da mu je od početka bilo jasno da je Sobhraj prevarant, koji uvek gleda kako da kontroliše situaciju.

– Bio je lep i ponašao se tako da se osećate kao da ste u centru pažnje – opisao je Doson.

Bekstvo iz zatvora

Sobhraj je 17. marta 1986. izveo jednu od svojih najvećih prevara. Gupta je kod kuće gledao film kada je stigla vest da je Sobhraj pobegao iz zatvora. Požurio je u Tihar i zatekao neverovatno scenu – svi čuvari su spavali.

Zmija je čuvarima rekao da mu je rođendan i svima podelio slatkiše u kojima su bili sedativi. Sa njim je pobeglo više od 10 zatvorenika. Zmiji je u tom trenutku bilo ostalo još nekoliko nedelja do odsluženja kazne, ali Gupta veruje da je pobegao jer je strahovao od izručenja tajlandskim vlastima, gde je optužen za ubistva, za koje je mogao da bude osuđen na smrtnu kaznu.

Za to vreme Nipenberg je bio hiljadama kilometara daleko. U SAD, na Harvardu je završavao master studije. Tada mu je stigao poziv nadređenog, koji mu je savetovao da se sakrije na neko vreme.

– Sobhraj je pobegao iz zatvora i mislim da ti je život ugrožen – rekao mu je šef.

Nipenberg je bio skeptičan. Verovao je da je Sobhraj previše pametan da krene za njim i reskira da ga neko vidi. I bio je upravu. Sobhraj je uhapšen 6. aprila dok je pio pivo i proslavljao svoj 42. rođendan u rizortu Goa.

Radnici rizorta kažu da nije pružao otpor. Ponovo je završio iza rešetaka, a u međuvremenu slučajevi za koje je optužen na Tajlandu pretili su da zastare. Zmiji više nije pretila smrtna kazna.

Zašto je ubijao?

Sobhraj nikad nije otkrio pravi razlog zašto je počinio gnusne zločine. Doson, koji je hteo da napiše i knjigu o njemu odustao je nakon što mu je Zmija tražio 10.000 dolara. Ipak, u intervjuu koji je dao u zatvoru rekao je jednu neobičnu stvar.

– Na moje prvo pitanje zašto, nikad nije dao precizan odgovor. Rekao je kad bismo “mi napisali knjigu”, odgovor bi bio da su svi ti beli ljudi uništili Aziju švercujući opijum. Valjda je mislio da zato svi beli ljudi treba da budu mrtvi – rekao je Doson.

Biograf Ričard Nevil, koji je napisao sa Džulijom Klark knjigu “Život i zločini Čarlsa Sobhraja” kaže da je Sobhraj njemu ubistva objasnio rečenicom da “nikad nije ubijao dobre ljude”.

– Koristio je psihoanalizu, globalnu politiku i Budizam kako bi racionalizovao i opravdao svoje zločine. Njegove tvrdnje da je njegov život bio protest protiv francuskog pravnog sistema ili da je ljubav prema Vijetnamu i Aziji motivisala njegovu zločinačku karijeru su apsurdne, ali kao oruđe psihološke manipulacije bile su vrlo efikasne – navodi Nevil.

Na pitanje šta to čini ubicu Sobhraj je odgovorio: “Ili su previše osećajni i ne mogu da se kontrolišu, ili uopšte nemaju osećanja. Uvek je jedno od ta dva”.

– Nikad nije otkrio koje pravilo se na njega odnosi – kaže Nevil.

Gupta smatra da je Sobhraj činio sve da bi bio u centru pažnju. Međutim, nakon što je pušten iz Tihara 1997, posle 21 godine robije, sve više medija je pisalo o njemu.

Prodao je prava za knjigu i film za 15 miliona neimenovanom francuskom producentu, ali taj film nikad nije snimljen.

Iako je snimljeno mnogo filmova i dokumentaraca o njemu, Doson kaže da i dalje nisu poznati pravi motivi za njegova krvoločna dela.

– Zato sam i otišao u Delhi da ga vidim i evo me, 35 godina nakon toga, i idalje nemam idaju zašto je to uradio.

Osuđen za ubistva

Jednog zimskog jutra 2003. u Velingotnu na Novom Zelandu, Nipenber je prvi dan penzije provodio tako što je pekao palačinke. Zazvonio je telefon. Obavestili su ga da je Sobhraj, koji je duže vremena živeo u Francuskoj, uhapšen u Nepalu i osuđen za ubistvo turiste koje se dogodilo 1975. godine. Sobhrajova odluka da putuje u Katmandu je bila čudan izbor. Nepal je i dalje bilo jedino mesto na svetu gde su vlasti držale otvoren predmet protiv njega. Tokom saslušanja, Sobhraj je tvrdio da nikad ranije nije posetio Nepal.

Nipenberg je otišao u garažu gde je i dalje čuvao šest kutija punih papira o Sobhrajevim zločinima. Kada je pronašao papir sa iskazom Mari, koji je dala kada je uhapšena 1976, i u njemu deo u kom Zmijina bivša devojka do detalja opisuje kako su zajedno posetili Nepal. Te papire je prosledio FBI.

– Mislim da je previše reći da sam ja doveo do toga da ga osude. Ali, jesam pomogao da policija u Nepalu bolje istraži slučaj – kaže holandski diplomata.

Sobhraj je uhapšen u Katmanduu 13. septembra 2003, i osuđen je za ubistvo Amerikanke Koni Džo Bronzič. Sve vreme je tvrdio da je nevin.

Međutim, njegovi advokati su se žalili Komitetu za ljudska prava pri UN 2008. godine, tvrdeći da su prilikom hapšenja i suđenja Sobhraju bila ugrožena ljudska prava. Držali su ga 25 dana u pritvoru bez da su mu dodelili advokata. Osuđen je u avgustu 2004. godine na doživotnu robiju, a niju mu bilo omogućeno da pozove svoje svedoke, niti da razume dokaze koje iznose protiv njega jer nije razumeo jezik na kojem je održao suđenje.

U dokumentu se navodi da je neprekidno držan u izolaciji. U odgovoru iz 2010. godine UN je istakao da treba da budu ispoštovana ljudska prava svakog čoveka, pa makar on počinio i najgore zločine. Ipak to ništa nije promenilo, Zmija je ostao u zatvoru, a sve žalbe na presudu pale su u vodu.

Četiri godine kasnije, osuđen je i za ubistvo kanadskog turiste na 20 godina. Slučaj o ubistvu iz 1975. je ponovo otvoren 2013. godine pošto je tužilac strahovao da bi Sobhraj mogao da traži prevremeno puštanje na slobodu na osnovu svojih godina.

Iako je bio iza rešetaka, mediji su i dalje pisali o njemu. Naime, 2008, kada je imao 64, oženio je ćerku svog advokata, koja je tada imala samo 20 godina i radila je sa ocem kao prevodilac. Nihita Bisvas je tvrdila da je njen suprug nevin i da ne postoje nikakvi dokazi da je počinio svrepa ubistva.

Sada, sa 76 godina, Zmija je i dalje iza rešetaka. Njegovi saučesnici su ili nestali ili mrtvi. Nipenberg kaže da će ga ovaj slučaj progoniti do kraja života jer je video kako nevini ljudi gube živote, a niko nije hteo da mrdne prstom.

Zbog toga što je bio opsednut Zmijom mnogi su mislili da je čudan. Ipak, u seriji koja će uskoro biti emitovana Nipenberg je predstavljen kao heroj. Priznaje da su informacije koje je on obezbedio dovele do hapšenja Zmije u dve zemlje, ali kaže da sebe ne vidi kao heroja.

– Ne vidim ovde nikakve heroje. Uzaludno potrošen genijalan um – rekao je diplomata misleći na Sobhraja.

Kaže da i sada, 45 godina nakon što mu je stiglo sudbonosno pismo, ga ne bi čudilo da vlasti u Nepalu odluče da Zmiju puste na slobodu.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike