Doktor Mengele - čovek koji je sa osmehom izvršavao jezive zločine, samo zarad eksperimenta

07.02.2021

16:00 >> 16:06

0

Istorijski podaci govore da je u gasne komore poslao 400.000 ljudi

Doktor Mengele - čovek koji je sa osmehom izvršavao jezive zločine, samo zarad eksperimenta
Copyright snl.no

Na današnji dan, pre nešto više od 40 godina, tačnije 1979, preminuo je jedan od najvećih zločinaca 20. veka, doktor Jozef Mengele. Poznat i kao “anđeo smrti” zbog svog rada u Aušvicu i drugim koncentracionim logorima, vršio je medicinske eksperimente na ljudima, a bio je zadužen i za organizaciju najozloglašenijeg logora na svetu.

Istorijski podaci govore da je u gasne komore poslao 400.000 ljudi.

Porodica i obrazovanje

Rođen je u gradu Gincburgu, u Bavarskoj. Bio je najstariji sin Karla i Valburge. Mengeleovi su uticajna porodica. Karl Mengele, Jozefov otac, pre rata je vodio fabriku „Mengele i sinovi“, koja je uspešno proizvodila poljoprivredne mašine. U novembru 1932, Karl Mengele je hale svoje fabrike stavio na raspolaganje za predizbornu kampanju Adolfa Hitlera. U maju 1933, postao je član NSDAP.

Oženio se suprugom svog preminulog brata

Dana 28. jula 1939, Mengele se oženio Irinom Šobein, koju je upoznao dok je radila kao medicinska službenica u Lajpcigu. Njihov sin jedinac Ralf rođen je 1944. Jozef se oženio još jednom, i to sa ženom njegovog brata Karla, nakon njegove smrti.

Posle rata, firma posluje još uspešnije. Karl Mengele postaje odbornik u gradskom veću i drugi gradonačelnik. Godine 1952. proglašen je za počasnog građanina. Po njemu je nazvana jedna ulica. Kad je umro, firmu preuzima njegov sin Alojz, Jozefov mlađi brat. Preduzeće je u međuvremenu propalo.

Mengele je bio uspešan u školi i razvio je interesovanje za muziku, umetnost i skijanje. Srednju školu je završio u aprilu 1930. godine, a potom  je studirao filozofiju u Minhenu, gde se nalazilo sedište Nacističke stranke. Godine 1931. pridružio se Štalhelmu, paravojnoj organizaciji koja je 1934. apsorbovana u nacistički Šturmabtajlung. Mengele je 1935. godine doktorirao iz antropologije na Univerzitetu u Minhenu. U januaru 1937. pridružio se Institutu za naslednu biologiju u Frankfurtu, gde je radio za dr Otmara Frajhera fon Feršuera, nemačkog genetičara s posebnim interesovanjem za istraživanje blizanaca.

Drugi s leva, Profimedia

Kao Fon Feršuerov pomoćnik, Mengele se usredsredio na genetske faktore koji rezultiraju rascepom usne i nepca ili rascepom brade. Američki autor Robert Džej Lifton primećuje da su objavljeni radovi Mengelea bili u skladu sa naučnim tokovima tog vremena i verovatno bi se na njih gledalo kao na valjane naučne napore čak i izvan nacističke Nemačke.

Vojnička služba

Mengele se učlanio u Nacističku partiju 1937, a u SS 1938. Prošao je osnovnu vojnu obuku 1938. u gebirgsjegerima (brdskoj pešadiji) i pozvan da služi u Vermaht u junu 1940, nekoliko meseci po početku Drugog svetskog rata. Dobrovoljno se prijavio za lekarsku službu u Vafen-SS, gde je služio sa činom SS-unteršturmfirera u rezervnom medicinskom bataljonu sve do novembra 1940. Potom je raspoređen u Glavni ured SS-a za rasu i raseljavanje u Poznanju, gde je procenjiovao kandidate koje bi bili podložni za germanizaciju.

U junu 1941. Mengele je premešten u Ukrajinu, gde je odlikovan Gvozdenim krstom drugog reda. U januaru 1942. pristupio je Petoj SS oklopnoj diviziji “Viking” kao bataljonski medicinski oficir. Spasao je dvojicu nemačkih vojnika iz zapaljenog tenka i bio odlikovan Gvozdenim krstom prvog reda, kao i Ranjeničkom značkom u crnom i Medaljom za brigu za nemački narod. Bio je ozbiljno ranjen u borbama kod Rostova na Donu polovinom 1942. i potom proglašen neposobnim za dalju vojnu službu.

SS

Šucštafel, poznat po svom akronimu SS, bila je glavna paravojna organizacija pod komandom Adolfa Hitlera i Nacističke partije.

Posle oporavka, bio je premešten u Ured za rasu i raseljavanje u Berlinu. Takođe je nastavio svoj rad sa Fon Feršuerom, koji je bio u Institutu za antropologiju, ljudsko nasledstvo i eugeniku “Kajzer Vilhelm”. Mengele je unapređen u čin SS-hauptšturmfirera (kapetana) u aprilu 1943.

Najgore dužnosti u Aušvicu izvršavao smejući se ili zviždućući neku melodiju

Početkom 1943, uz podršku Fon Feršuera, Mengele se prijavio za službu u koncentracionim logorima, gde je predvideo da će imati priliku da sprovodi genetske ekperimente nad ljudima. Njegova prijava je prihvaćena i bio je premešten u logor Aušvic. Glavni medicinski oficir u Aušvicu SS-standotarzt Eduard Virts ga je imenovao na mesto glavnog lekara logora za romske porodice, koji se nalazio u potkampu u Birkenauu.

Do kraja 1941, Adolf Hitler je rešio da će evropski Jevreji biti istrebljeni, pa je Birkenauu, koji je prvobitno bio planiran da drži prinudne radnike, bila dodeljena uloga kombinacije radnog logora i logora smrti. Zatvorenici su dovoženi železnicom iz svih delova Evrope koje je okupirala Nemačka i pristizali su u konvojima svakodnevno.

Od jula 1942, SS je sprovodio “selekcije”. Pristigli Jevreji bi bili razdvajani; oni koji su ocenjeni sposobnim za rad su primljeni u logor, dok su oni ocenjeni nepodesnim za rad odmah ubijeni u gasnim komorama. Grupa određena za smrt, otprilike oko tri četvrtine ukupnog broja, obuhvatala je skoro svu decu, žene sa malom decom, trudnice, sve starce, kao i sve one koje bi SS lekar pri kratkom i površnom pregledu ocenio da nisu potpuno zdravi. Mengele, koji je bio član tima lekara određenog da vrši ove selekcije, učestvovao je u tome čak i kada nije bio raspoređen, u nadi da će naći osobe za svoje eksperimente. Posebno je bio zainteresovan da pronađe blizance. Za razliku od drugih doktora, koji su sprovođenje selekcija smatrali jednom od najstresnijih i najgroznijih dužnosti, Mengele je ovaj zadatak izvršavao raspoložen, često se smejući ili zviždućući neku melodiju.

Profimedia

Mengele i drugi SS lekari nisu lečili zatvorenike, već su nadgledali rad lekara-zatvorenika koji su bili primorani da rade u logorskoj medicinskoj službi. Mengele je jednom nedeljno posećivao bolničke barake i slao u gasne komore sve zatvorenike koji ne bi ozdravili posle dve nedelje provedene u krevetu. Takođe je bio član tima lekara odgovornih za nadzor primene ciklona B, pesticida na bazi cijanida koji se koristio za ubijanje ljudi u gasnim komorama u Birkenauu. Služio je u tom svojstvu u gasnim komorama lociranim u krematorijumima IV i V.

Sa izbijanjem epidemije nome (gangrenozne bakterijske bolesti usta i lica) koja je zadesila romski logor 1943, Mengele je započeo proučavanje da bi otkrio uzrok bolesti i razvio terapiju. Zatražio je pomoć zatvorenika doktora Bertolda Epštajna, jevrejskog pedijatra i profesora Praškog univerziteta. Mengele je izolovao zatvorenike u posebne barake i naredio da se nekoliko zaražene dece ubije tako da se njihove sačuvane glave i organi mogu poslati na proučavanje Medicinskoj akademiji SS-a u Gracu i drugim ustanovama. To istraživanje je bilo još u toku kada je romski logor zatvoren, a njegovi preostali zatvorenici ubijeni 1944.

Kao odgovor na epidemiju tifusa u ženskom logoru, Mengele je poslao 600 jevrejskih žena u gasnu komoru da bi ispraznio jedan blok. Zgrada je zatim očišćena i dezinfikovana, a zatvorenici susednog bloka su okupani i dezinfikovani i dobili su novu odeću pre nego što su preseljeni u očišćen blok. Proces je bio ponavljan sve dok sve barake nisu bile dezinfikovane. Slične dezinfikacije su korišćene i za kasnije epidemije šarlaha i drugih bolesti, s tom razlikom što su svu svi bolesni zatvorenici bili poslati u gasne komore. Za svoje napore, Mengele je kasnije bio nagrađen Krstom ratnih zasluga druge klase sa mačevima i bio unapređen 1944. u prvog lekara podlogora u Birkanuu.

Uklanjao srca i bubrege bez anestezije, ubrizgavao hemikalije u oči…

Mengeleovi očni eksperimenti obuhvatali su pokušaje promene boje očiju ubrizgavanjem hemikalija u oči živih subjekata, a ljude je ubijao samo da bi se oči mogle ukloniti i poslati u Berlin na proučavanje. Njegovi eksperimenti na patuljcima i ljudima sa fizičkim abnormalnostima obuhvatali su fizičko merenje, vađenje krvi, vađenje zdravih zuba i lečenje nepotrebnim lekovima i rendgenom.

Pročitajte još:

Mnoge njegove žrtve su otpremljene u gasne komore nakon otprilike dve nedelje, a njihovi kosturi poslati su u Berlin na dalju analizu. Mengele je tražio trudnice na kojima će izvoditi eksperimente pre nego što ih pošalje u komore. Alek Dekel, preživeli, kaže da je svedočio situacijama kada je Mengele izvodio vivisekciju bez anestezije, uklanjajući srca i želudac žrtava. Jicak Ganon, još jedan preživeli, rekao je 2009. godine kako mu je Mengele uklonio bubreg bez anestezije. Bio je prinuđen da se vrati na posao bez lekova protiv bolova. Svedok Vera Alekander opisala je kako je Mengele zašio romske blizance, leđa uz leđa, u grubom pokušaju da stvori spojene blizance, koji su kasnije preminuli od gangrene, nakon višednevne patnje.

Nikada se nije pokajao, umro dok je plivao u moru

Posle rata, Mengele je vatikanskim pacovskim kanalima pobegao u Južnu Ameriku. U Argentinu je otplovio jula 1949. godine, uz pomoć mreže bivših pripadnika SS-a.

U početku je živeo u Buenos Ajresu i okolini, a zatim je pobegao u Paragvaj 1959. i Brazil 1960. godine. Sve vreme su ga tražili Zapadna Nemačka, Izrael i lovci na naciste kao što je bio Simon Vizental, koji je želeo da ga izvede pred sud. Mengele je izbegao zatvor, uprkos tajnim operacijama nemačke vlade i izraelske obaveštajne agencije Mosad.

Utopio se 1979. godine nakon moždanog udara, dok je plivao pored obala Bertioge, a sahranjen je pod lažnim imenom Volfgang Gerhard. Njegovi posmrtni ostaci su otkriveni i identifikovani forenzičkim ispitivanjem tek 1985. godine. Nikad se nije pokajao za svoje zločine, koliko je poznato.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike