Mnogi beže sa sela, ali ne i Svetlana: Kad je postalo teško, bacila se u proizvodnju, evo šta pravi na svom imanju! (FOTO)
04.11.2025 | 18:57
Suprug i ona zajedno stvaraju
Rođena, odrasla i udata se na selu, vredna Svetlana Davidivić iz Kaone izabrala je brdovito Dragačevo za svoj dom. Decenijama radi bez pauze, ne žali se i, kako kaže, nije se pokajala što nije otišla u veliki grad poput mnogih. Živi sa porodicom u zaseoku Vlasteljice i, iako je na selu linija između heroine i žrtve često veoma tanka, ona se nikada ne žali, već živi od svog rada u prirodi i u skladu sa njom.
– Imam 52 godine. Udala sam se ovde pre 32 godine. Došla sam iz donjeg dela Dragačeva, iz Lisica. Ovde se najviše bavimo stočarstvom, imamo krave, nekada smo imali i bikove, gajili smo ih, pa smo to malo prekinuli. Imamo svinje, ovce, maline i krompir. Sejemo krompir na oko hektar, maline na oko 30 ari, od svega pomalo – što bi se reklo, svaštarimo – kaže Svetlana.
Njen radni dan počinje ponekad i pre svitanja, a završava se kasno uveče. Davidovići su odlučili da prošire proces proizvodnje i da na svojoj farmi prerađuju mleko u gotov proizvod, što se pokazalo kao dobar potez.
– Već pet godina bavim se preradom mleka. Rešila sam da krenem s tim kad je počelo kolebanje cene mleka – danas jedna, za dva meseca druga cena. Našla sam svoju ciljnu grupu, a to su porodice, i želela sam da nastavim tradiciju starinskog načina sirenja i prerade. Počela sam od nule, sa grudom, i to je ostalo do danas. Ljudi su zadovoljni ukusom i kvalitetom. Radim punomasni sir, ne skidam masnoću. Kajmak pravim uz pasterizaciju mleka – sačekam da odstoji petnaest do dvadeset dana i tek onda ide dalje. Mogla bih da radim i više, ali ne mogu fizički da postignem. Tržište nije problem, mogla bih da se proširim, ali zasad je ovako – kaže vredna domaćica.
Na početku su joj najveća podrška bila deca. Tražila je ciljnu grupu, a potom su zajedno organizovali degustacije na manifestacijama, jer je Svetlana članica Udruženja seoskih žena Dragačeva.
– Ljudi su probali, imali smo više ukusa, a sad sam se zadržala na klasici. Sve je krenulo preko manifestacija i „od usta do usta“. To je bila najbolja reklama. Za vreme korone imali smo tržište u Beogradu. To je bio najbolji potez, ali nismo mogli da iznesemo jer je bilo previše posla, a mleka nije bilo dovoljno. Sada najviše radimo za Kraljevo, Čačak i Guču. Beograđani koji dođu ovde kao turisti često svrate kod mene kući, probaju i kupe, pa ponesu sa sobom. Moj sir je punomasan i danas ga gotovo nema na tržištu. Sve što ima u mleku ostane u siru. Ne skidam ništa, zato je kvalitetan – priča Svetlana.
Ističe da život na selu jeste lep, ali da je daleko od idealnog. Potrebno je, kaže, mnogo toga uraditi da bi se vrednim ljudima koji ne odustaju od poljoprivrede olakšao život.
– Što se tiče života na selu, nisam optimista. Mladi odlaze, i to s razlogom. Nemamo sigurnu cenu mleka, stoke ni prasića. Sve je prepušteno tržištu. Moja deca su otišla svojim putem, školuju se i rade. Država mora da uradi više. Nama proizvođačima fali prodavnica domaćih proizvoda, kutak u marketima gde bi se domaći proizvodi izdvajali i jasno obeležili. Žene koje prerađuju mleko, voće ili povrće mogle bi tako da postanu preduzetnice i rade u okviru svog domaćinstva. Potrebne su i edukacije i radionice da se žene povezuju i osnažuju, kao u okolnim zemljama. Ono što mene drži ovde jeste porodica. Deca nam dolaze često, daju nam snagu. U ovim godinama više nemamo potrebu da bilo šta menjamo. Nije lako, ali za sada ostajemo ovde – poručuje Svetlana.
Kako bi poboljšao i uvećao proizvodnju, njen suprug Mirko iskoristio je subvencije i tako pojačao svoju mehanizaciju.
– Radio sam od 2000. do 2010. godine, svake godine po sedam–osam bikova. To mi je bila ušteda, ne zarada. Zahvaljujući tome uspeli smo da kupimo plac i sagradimo kuću, a da nismo osetili. Sada ćemo najverovatnije preći na ovce, jer nas suše i vremenske prilike uništavaju. Ove godine malina – tri puta manji rod, krompir isto. Sve je manje i mora da se pravi nova računica. Radimo sve u manjem obimu. Danas na selu ne možeš ništa da uštediš – koliko zaradiš, toliko i potrošiš. Život na selu više nije jeftin – ističe Mirko.
Planirate produženi vikend? Ova mesta u Srbiji će vas oduševiti, a nećete se istrošiti!
Bonus video: