aktuelno

Lalatovićeva ispovest koja će zatresti Novi Sad: Znam ko me je izdao i zašto su me lagali!

12.05.2026

09:13

0

Temperamentni strateg bez dlake na jeziku govorio o odnosima u svlačionici i ljudima koji su čekali da mu vide leđa kako bi doveli skupa pojačanja

Lalatovićeva ispovest koja će zatresti Novi Sad: Znam ko me je izdao i zašto su me lagali!
Copyright MN Press

Nenad Lalatović i Vojvodina sudbinski su povezani, ali treći mandat harizmatičnog stručnjaka na klupi „stare dame“ ostavio je mnogo gorčine. Gostujući u podkastu „2x45“, Lalatović je bez dlake na jeziku govorio o vizijama koje su mu srušene, odnosima u svlačionici i ljudima koji su, prema njegovim rečima, čekali da mu vide leđa kako bi počeli da dovode skupa pojačanja.

Strateg koji je Novosađanima doneo pehar Kupa Srbije ističe da je u treći mandat ušao sa ljubavlju i željom da postane rekorder po broju vođenih utakmica, ali da su se stvari brzo promenile nakon odlaska ljudi koji su ga angažovali.

- Meni je drugi mandat bio uspešniji nego prvi. U prvom smo igrali Evropu i polovinom sezone bili tik uz Večite. Završili smo treći i Evropu smo obezbedili deset kola pre kraja. U drugom smo osvojili trofej, ali sam u oba slučaja ja selektirao tim. Doveo sam, na primer, Trujića, Malbašića, Melega, Pavlovića, Planića... Zatim Mrkaića, Drinčića, Bojića, Gemovića, Vidakovića, Andrića. Birao sam ih i znao sam da ću s njima napraviti rezultat - priseća se Lalatović.

Problemi su nastali kada su obećanja o pojačanjima pala u vodu, a vizija trenera udarila u zid administrativnih procena.

- Bio sam trener sa najviše pobeda u istoriji kluba, trofejni trener i hteo sam da budem onaj koji je najviše puta vodio Vojvodinu. Klub je za mene čak platio i obeštećenje Mladosti. Kad su me doveli, obećali su mi da ću moći da dovedem četiri-pet igrača. Ubrzo su ljudi s kojima sam potpisao ugovor otišli, a posle tri dana je došao Marko Jovanović kao sportski direktor. Pričao sam sa njim i polagao račune, iznosio vizije, a onda su krenule priče: ’Ovaj je spor, ovaj je debeo, ovaj je mali, ovaj je visok’. Ja im kažem: ’Ljudi, dovedite vi boljeg, ako možete’. Momci koje sam vodio su bili sjajni, ali trener mora da ima svoju svlačionicu i osećaj za igrače. Kad dođeš u tuđi tim, pa kažeš igraču: ’Igraj brže’, on te gleda u stilu: ’Šta mi govoriš da igram brže?’ Šta da mu kažem? Igraj sporije, igraj unazad? Hteo sam da kažem da sam očekivao ta četiri, pet pojačanja. Imao sam viziju.

Jedna od najvećih nesuglasica bila je oko angažovanja napadača, jer je Lalatović insistirao na pojačanju u špicu dok je Vukanović bio povređen.

- Hteo sam Ivana Šaponjića, a on je posle odlaska dao deset golova u Mađarskoj. Kad sam to tražio, mi nismo imali špica. Vukanović bio povređen, a Seri je igrao levo… Odličan igrač u jednom pravcu, samo bi da igra napred. Ne bi se vratio da pomogne beku ni da mu majka umre. Nema šanse, verujte mi. Zato je Šaponjić bio jedan od mojih pikova. Oni su rekli da je spor, da ne valja, pitali su šta će mi. Kako šta će mi? Vukanović povređen, a mi nemamo špica! I nismo ga doveli. A onda, kad sam ja otišao, počele su da se nižu ’bombe’ od po 500.000 ili milion evra. Čekalo se, na neki način, da ja odem. Da su me ispoštovali... Samo sam želeo poštovanje, jer sam iz Lučana došao kao drugi na tabeli. Bio sam u tom trenutku jedan od najboljih trenera u Superligi, od osam utakmica imali smo sedam pobeda, nadmudrili smo sve. Obećana su mi pojačanja u Vojvodini, ali nisu došla. Nisam hteo da menjam ceo tim, bio sam zadovoljan većinom momaka, ali nam je bila neophodna dopuna. Moram da priznam sportskom direktoru Jovanoviću jednu stvar, Lazara Nikolića nisam video na toj poziciji, a on ga je stavio na desnog beka. Svaka čast. Stefana Bukinca je takođe on forsirao.

Poseban deo priče odnosi se na narušene odnose sa pojedinim igračima, za šta Lalatović krivi „curenje“ informacija iz uprave pravo u svlačionicu.

- Problem je možda bio što su saznali da sam za neke igrače rekao da ne računam na njih od decembra. Hteo sam da odu, jer su bili veliko opterećenje za budžet, a to je dvoje-troje njih saznalo. Kada sam dolazio, uslov je bio da moram sarađivati s upravom, što je normalno, da im govorim sve svoje ideje. I ja lepo na papir stavim na koga više ne računam, koga da stavimo na transfer listu i koga da dovedemo. I onda to neko prenese igračima. Ne znam tačno ko, bila je to grupa od nekoliko osoba. Rekli su igračima: ’Evo koliko vas šef voli, s vama provodi dane, priča vam sve najlepše, a hteo je da vas skloni u decembru.’ I naravno da ti igrač tada okrene leđa. Tu sam možda pogrešio u poverenju, ali ne u viziji. Izvinjavam se tim igračima što su to saznali na takav način, ali svaki trener ima nekoga ko mu se uklapa u sistem i nekoga ko ne. Igrači Vojvodine su sjajni momci, nemam ništa protiv Petrovića niti bilo koga drugog. Jednostavno nam se energije nisu poklopile u tom trenutku. Oni sad igraju izvanredno, Petrović igra vrhunski kod Tanjge, čestitam im na tome.

Trener se osvrnuo i na primedbe da je ekipi nametao preveliku tenziju svojim zahtevima za bržom igrom.

- Govorili su: ’Šefe, dižeš nam tenziju, stalno tražiš da igramo brže’. Šta da ti kažem? Ako ne igramo brzo unapred, nećemo probiti blok. Čim se protivnik postavi iza lopte, gotovo je. Moraš brzo u završnicu. A oni prime loptu, carine je, vrate nazad... I onda mi kažu: ’Stalno nam stavljaš pritisak’. Izvini, šta da ti kažem: ’Igraj sporije i igraj unazad’?

Konačno, prokomentarisao je i skidanje njegovih slika sa klupskih zidova, ali i predstojeće finale Kupa.

- Nisam hteo da dozvolim da ispadne kako sam ja opet ’bad boy’. Mislio sam: „Ovo je moja druga kuća, ovde sam proveo toliko lepih dana s navijačima i upravom, ostvario najviše pobeda u istoriji kluba“. Čekajte, bre, ovde sam imao toliko lepih trenutaka, zašto da prođem pored nekoga a da se ne javim? Tako sam vaspitan. Pružio sam mu ruku i rekao: ’Tanjga, želim ti puno sreće’. A uprava Vojvodine stoji sa strane i ne veruje šta vidi. Ja idem pravo na njega... Od deset mojih slika su skinuli tri, tako sam čuo. Žao mi je zbog toga, ali moja primarna slika i dalje stoji. To mnoge boli. Možete je i skinuti, ja možda neću ostati... Uvek ću za Zvezdu navijati da osvoji titulu. A u kupu, ko god osvoji, meni će biti drago. Kup takmičenje za Zvezdu nije toliko bitno, a za Vojvodinu jeste. Nekima je bitno samo da bi skinuli moju sliku. Iz tog razloga, verujte mi. Tek sad sam shvatio da sam tad radio ispravan posao.

Bonus video

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Izvor: 24sedam

Možda vas zanima

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike