Idemo po Jokanovića u Beograd sa Mađarom koji švercuje krompir i koka-kole: Iz sećanja predsednika španskog kluba

26.02.2023

14:26

0

Autor: D. P.

Nekada prvi čovek Ovijeda prisetio se svojih doživljaja sa jugoslovenskim igračima, kako je u toku ratnih sukoba dolazio u Beograd dok je u daljini radila protivazdušna odbrana....

Idemo po Jokanovića u Beograd sa Mađarom koji švercuje krompir i koka-kole: Iz sećanja predsednika španskog kluba
Copyright MN Press

Ime Euhenija Prieta današnjim generacijama fudbalskih navijača ne znači skoro pa ništa, ali je tokom poslednje dve decenije prošlog veka ovaj gospodin pravio čuda u Španiji i bio čest gost Srbije i Jugoslavije.

Prieto je za naš region bio vezan poslom, jer je svoj klub Ovijedo, koji je kao predsednik vodio od 1988. do 2002. godine, podizao na transferima igrača iz tadašnje jugoslovenske lige. Provincijski tim iz grada sa jedva 200.000 ljudi je zahvaljujući toj Prietovoj praksi godinama opstajao u eliti i bio učesnik Kupa UEFA. U intervjuu "Jot Down Sport", nekada prvi čovek Ovijeda prisetio se svojih doživljaja sa jugoslovenskim igračima, kako je u toku ratnih sukoba dolazio u Beograd dok je u daljini radila protivazdušna odbrana....

Prvi veliki Prietov transfer bio je dovođenje Nenada Gračana iz Hajduka, a pomoć je stigla od bivšeg golmana Ratomira Dujkovića:

MN Press
Euhenio Prieto

- Gračan je bio najbolji od svih. Ono što smo uradili je da smo iskoristili resurse koje je klub imao. Mnogo ili malo. Na kraju krajeva, u klubu imate svoje bivše igrače iz celog sveta i oni vas obaveštavaju. To je jednostavno pitanje održavanja odnosa sa njima. Činjenica je da mi se dopao jugoslovenski fudbal i da je naša veza sa tim ligama bio Ratomir Dujković, koji je sedamdesetih bio golman Ovijeda. Primetio sam Gračana dok sam gledao Jugoslavija - Brazil. Pitao sam Dujkovića gde igra taj dobri plavušan i on mi je to rekao u splitskom Hajduku, ali da se oporavlja od povrede jer su mu pri dolasku slomili nogu u meču. I ništa, iskoristili smo to, razgovarali smo sa Zoranom Vekićem, koji je bio agent, i uspeli smo da ga dovedemo u Ovijedo. Imao je 27 godina - priča Prieto.

Kako ste uspeli da izvučete igrače iz komunističke Jugoslavije?

- Ovde je sve stvar dijaloga, jer ako se prepustite samo menadžerima, uvek ćete imati problema. Ono što mi se dopalo je da idem direktno i sa Gračanom smo otišli ​​direktno da razgovaramo preko Miljana Miljanića, koji je bio predsednik Fudbalskog saveza Jugoslavije. I sa njim sam bio blizak, iz različitih razloga, još od njegovog trenerskog vremena u Madridu. Pojavili smo se u Beogradu i uspeli smo da ga uzmemo, ali bilo je i mnogo onih koje smo želeli, a nismo mogli da dovedemo.

Koga?

MN Press
Siniša Mihajlović

- Na primer, hteli smo Predraga Spasića. U stvari, zato ga je Madrid potpisao, jer je Ramon Martinez uvek želeo da potpiše sve igrače koji su nas zanimali. Spasić je imao dobru partiju protiv Hulija Salinasa na Svetskom prvenstvu u Italiji i na kraju je otišao u Madrid. Problem je bio što ja nisam voleo Spasića, voleo sam Jerkana. Bila je velika konkurencija za potpisivanje Jugoslovena. Morali ste brzo da delujete, Italijani su počeli da ih hvataju veoma mlade, iako im tada nije bilo dozvoljeno da napuste zemlju.

Jerkan je jedan od najboljih Jugoslovena u Ovijedu. Drugi je Slaviša Jokanović, koji je stigao 1993. Taj potpis je imao dosta zanimljivu pozadinu, zar ne?

- "Joku" sam već video u dresu Vojvodine protiv Rijeke, ali slučajno. Išli smo do centra Rijeke i odjednom su se u opremi Vojvodine pojavili Jokanović i Mihajlović. Kasnije, u hotelu gde smo bili, imali smo problem sa Šekularcem, trenerom Crvene zvezde koji se naljutio jer smo mu došli na trening. Kada je to pitanje rešeno, pojavio se Ivan Brzić, "malteški soko", koji je trenirao Vojvodinu i već nam je rekao da nam neće prepustiti Jokanovića i Mihajlovića. Vreme je prolazilo i godinu dana kasnije potpisali su jedan za Partizan, a drugi za Crvenu zvezdu. Da nisu tamo završili, morali bi da odu u rat. Tada smo prvi put želeli da ga potpišemo - priseća se Prieto pomalo konfuzno ovih događaja i nastavlja:

- Nismo izgubili trag za Jokanovićem. Dve godine kasnije otišao sam kod njega u Partizan jer su igrali u Kupu UEFA protiv Real Sosijedada i Sportinga. Tamo sam ponovo pitao Hoakina Alonsa, onog iz Hihona, i on je potvrdio da je izvanredan igrač. Onda smo, uz pomoć Antića, znajući da su ugovori zemlje u ratu ništavni, došli do Jokanovića.

MN Press
Slaviša Jokanović, Josip Višnjić i sudija Dušan Čolić

Priča oko dovođenja Jokanovića je pomalo bizarna.

- Tajalo je dugo. Prvo je Zoran Vekić preveo Jokanovića i njegovu suprugu preko granice u Budimpeštu, zatim u Madrid i odatle u Leon, gde smo se dogovorili da se nađemo. Činjenica je da kada završimo, Zoran ide, otvara gepek auta i iznosi kofere Jokanovića i žene i svi idu sa mnom u Ovijedo. Smestili smo ih u hotel sa drugim igračima, koje smo potpisali iz Madrida (Migelez, Mora i Suerez),i želeli da im pokažemo grad.

Partizan o tome ništa nije znao?

- Pregovori sa Partizanom su bili veoma teški, morali smo da idemo na arbitražu u FIFA. Sećam se da je Blater bio na sastanku i da su se na kraju dogovorili da uplatimo neki iznos Partizanu i da ugovor koji smo potpisali sa njim dobija važnost. U to vreme, sa tim režimom, bilo je i mnogo problema. Rekli su da igrač mora da se vrati u Beograd.

- Drugi put smo Selso Gonzalez (glavni deoničar Ovijeda) i ja otišli ​​da ga potražimo. Bila je 1993. godina i tada je bilo teško ući u Beograd, prolazilo je samo nekoliko kombija sa diplomatskim torbama koji su stigli iz Budimpešte. Nije bilo načina da dođemo do Beograda, a auto za koji su rekli da će nas pokupiti se pokvario u poslednjem trenutku. Bili smo u Budimpešti i nismo mogli da iznajmimo auto dok se jedan Mađar koji govori španski, jer je živeo na Kubi, nije pojavio i rekao nam da može da nas odveze. Tamo je bilo nekoliko Tojota spremnih, platili smo 80 maraka i to je to. Kad smo već krenuli sa njim, videli smo da je naš vozač pozadi poneo krompir, dvolitarske koka-kole... I tako stižemo u Beograd.

Rat je već bio u toku. Zar nije bilo previše opasno?

- Naravno, imajte na umu da su nam zaustavljali auto na putu i nikada niste dobro znali koja je vojska koja vas zaustavlja. Tog dana kad smo prolazili kroz Suboticu, pogledam kroz prozor i kažem Mađaru: "Vidi munja tamo“. "Munje? To je protivvazdušna!". Srećom, uvek smo našli nekoga da nam pomogne. Naravno, uvek smo nosili kravate, čokoladu, Pons kremu protiv bora i sa tim ste svaka vrata otvarali.

MN Press
Robert Prosinečki

 

Još jedan mitski potpis u Ovijedu bio je Prosinečki. Danas izgleda nezamislivo da bi takav tim mogao da potpiše šampiona Evrope. Kako je to bilo?

- Imao sam dobar odnos sa Lorencom Sanzom (predsednikom Real Madrida). Istina je da je Lorenco bio predsednik koji je znao najviše o fudbalerima i koji je bio sposoban da otkrije talenat bilo gde. Sećam se kada je hteo da potpiše Anrija i Trezegea kada su bili mladi igrači. Video je da se Robert ne uklapa i znao je da može da radi sa nama, pa je predat nama za 100 miliona pezeta za godinu dana, što je bilo nečuveno, ali zauzvrat je Madrid došao da igra i 30 miliona je tako prikupljeno, Gradsko veće je obezbedilo deset miliona, biznismeni su dali još... Došao je i bio srećan. Zatim smo zaradili jer ga je Krojf odveo u Barselonu. Dobra stvar je što su se uz Prosinečkog formirali još mnogi igrači i to je veoma važno. Ljudi ga ne cene, ali taj tip fudbalera mnogo pomaže drugima. Ne radi se samo o kvalitetnim igračima, već o ličnostima.

BONUS VIDEO:

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Možda vas zanima

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike