Da se novoj Partizanovoj tituli radujemo već na leto: Bivši as crno-belih otvorio dušu za 24sedam, a imao je savet za Bjekovića i FSS

27.12.2021

09:12

0

Autor: J. N.

Poslednji angažman srpski trener je imao u Sudanu

Da se novoj Partizanovoj tituli radujemo već na leto: Bivši as crno-belih otvorio dušu za 24sedam, a imao je savet za Bjekovića i FSS
20110228mmJesic15 - Copyright MN Press

Miodrag Ješić je već prilično dugo van srpskog fudbala... Nekadašnji fudbaler i kasnije trener Partizana radio je u brojnim klubovima van granica naše zemlje. Radio je u mnogo država, u različitim uslovima koji su česti bili opasni.

U intervjuu za 24sedam, Ješić je odgovorio i na pitanja koja nisu vezana za fudbal, pre svega za porodičnu tragediju.

Gde je danas i šta radi Miodrag Ješić? Poslednje što smo mogli da čujemo o vama je da ste potpisali, pa zatim raskinuli ugovor sa sudanskim klubom?

- Trener sam kod kuće, u Beogradu. U međuvremenu posle tog potpisivanja sa Sudancima i našeg potencijalnog odlaska, kad kažem našeg mislim na mene i celokupan stručni stab jer je tako ugovor potpisan, ali do realizacije nije došlo. Razlog, imali su pet dana da ispune obaveze iz ugovora da bismo mi krenuli na put.

Pošto nisu ispunili pomenute obaveze, automatski je usledio raskid ugovora. U međuvremenu sam bio u jednoj kratkoj avanturi u Libiji, u Al-Ahliju iz Bengazija. Dogovorili smo se da dovršim sezonu, jer je postojala mogućnost da se ne plasiraju u plej-of pošto igraju dve grupe, grupa Bengazi i grupa iz Tripolija.

Dogovor je bio da završimo tih šest utakmica do kraja, plasiramo se u plej-of i produžimo ugovor na dve godine. Međutim, kada smo posle tri utakmice ostvarili zacrtani cilj počeli smo pregovore, ali nismo uspeli da se dogovorimo oko tri igrača, stranaca koji nisu imali dovoljan kvalitet. Oni su insistirali da ih zadrže i tu smo se razišli u mišljenju i saradnji. Posle povratka u Beograd, već sam počeo nove pregovore i očekujem da oni budu finansirani već u prvoj nedelji 2022. godine, ali videćemo sve. Ne volim da pričam unapred - započeo je Ješić razgovor za 24sedam.

U trenerskoj karijeri promenili ste mnogo klubova. Gde vam je bilo najbolje? I koliko se razlikuje fudbal u arapskim klubovima u kojima ste radili u odnosu na ostatak sveta?

- Radio sam u Africi, Aziji i Evropi. Moram da kažem da mi je najbolja sezona, najudobnija, kada smo ukomponovali tim bila 2004/05. Kada smo sa CSKA ostvarili neverovatne rezultate u Evropi, a osvojili i neverovatnu 30. jubilarnu titulu. Okačili smo i treću zvezdicu pored grba CSKA na dresu. U Evropi smo uspeli da savladamo tada nepobedivi Liverpul na "Enfildu".

Pre toga su bili 19 utakmica bez poraza, a izgubili od nas kod kuće. Malo je falilo da se plasiramo u grupnu fazu Lige šampiona, nedostajao nam je jedan gol. Nekoliko meseci ranije u čuvenoj utakmici sa Milanom, Liverpul je postao prvak evrope. Mi smo posle igrali sa Bajer Leverkuzenom, u gostima smo ih dobili 1:0, u Sofiji smo to potvrdili takođe sa 1:0 tako da je to bila senzacionalna pobeda i plasirali smo se u grupnu fazu Lige Evrope.

U dva navrata ste vodili Partizan. Da li danas pratite dešavanja u taboru crno-belih i kako ste zadovoljni njihovim partijama u Evropi?

- Ja sam dva puta bio trener Partizana, bio dva puta i igrač, 14 godina sam proveo u klubu i to je moja druga kuća. Pratio sam, pratim i pratiću uvek moj voljeni klub. Što se tiče rezultata, statistika sve govori i odlično su završili jesenji deo sezone. Lideri su na tabeli, što im želim da ostanu, pa da se na leto radujemo novoj tituli. Mislim da će to biti moguće... Neće biti lako, ali je moguće.

Stanojević je sa svojim stručnim štabom sve to skocka i uspeo da vrati Partizan na poziciju lidera. Paralelno sa šampionatom čekaju i proleće u Kupu, tako da su u domaćim takmičenjima ispunili na oba fronta, ono što se od njih očekuje. Što se tiče Evrope i tu moramo biti zadovoljni, obezbedili su proleće i tu im moramo čestitati. Želim im da i tu stignu što dalje.

Uveliko se priča da bi na mesto predsednika Fudbalskog saveza Srbije mogao da bude izglasan Nenad Bjeković. Ko je po vama najbolje kadrovsko rešenje?

- Sa Nenadom Bjekovićem sarađivao sam i kao sa trenerom i kao direktorom, a poznajem ga i kao čoveka. Iskusan čovek koji je ceo svoj život posvetio fudbalu, u Partizanu kao igrač i kasnije kao trener i kao direktor kluba. Međutim, smatram da rešenje treba tražiti u nekim novim snagama, mlađim, sa novim idejama. Da se predvodi jedna tako ozbiljna institucija kao što je FSS, ako hoćemo nešto da promenimo, onda treba dovesti novog i mlađeg predsednika. Imali smo do sada iskusne predsednike, ali da sad probamo sa nekim mlađim.

MN Press
 

U dva navrata ste vodili i CSKA iz Sofije. Kakva iskustva nosite iz Bugarske?

- Kockice su se sve složile, mojim dolaskom u Sofiju. Rečeno je da CSKA neće izboriti plasman u Evropu, odnosno da će biti plasiran iza četvrtog mesta, zbog velikog broja povređenih igrača niko nije verovao da mogu da osvoje titulu te sezone. Međutim, ja sam sa svojim stručnim štabom verovao u rad i kvalitet igrača. Uspeli smo da osvojimo titulu bez poraza, blizu smo bili osvajanja duple krune. Kasnije smo doveli prava pojačanja na leto, sproveli dobre pripreme u Nemačkoj i Holandiji. Jesen smo završili kao lideri sa samo jednim remijem. Bilo je sjajno u klubu i zadovoljstvo raditi sa svim ljudima i svim igračima. Stalno smo bili lideri, obezbedili grupnu fazu Lige Evrope i onda je pred novu godinu počeo "raspad sistema".

Hteli amo da sačuvamo tim, od pet odbrambenih igrača tri su napustila klub. Dejan Maksić i Ibrahim Gaj su otišli u Tursku, Zabavnik se vratio u Slovačku, tako da od odbrane koja je primila 10 golova, nije ostalo mnogo, a postigli smo 54. Igrači koji su dovedeni nisu bili adekvatna zamena. Da se sve to nije desilo CSKA bi sigurno još godinama osvajao titule. Međutim, ljudi iz kluba su imali neke druge planove od onoga kako sam ja video situaciju. Mi smo svi dobili otkaz zbog nekih njihovih vanfudbalskih razmišljanja, a kao posledica svega toga klub je tog leta otišao u stečaj.

Proglašeni ste 2005. za najboljeg trenera u Bugarskoj?

- Posle osvajanja titule i već pomenutog igranja finala Kupa Bugarske, proglašen sam za trenera sezone. To je bilo na leto, a u decembru sam bio proglašen za trenera godine i mislim da je to bio jedinstven slučaj da je stranac bio trener godine u Bugarskoj. Ja sam takođe jedino kao stranac osvojio titulu šampiona iako su tamo radili Italijani, Brazilci, Makedonci i Rumuni. Posle serije rezultata mislim da je i zasluženo, a i očekivano bilo to priznanje.

Kako bi ste sa ove distance opisali 2011. godinu i vaš beg iz Libije kao i sećanja na ulični rat u Bengaziju?

- Bilo je baš neprijatno. Ukratko, tri dana pred početak prvenstvenih utakmica desilo se to što se desilo... U Bengaziju su poceli ulični skupovi i protesti. Mi smo tražili pasoše, kako bi smo otišli iz zemlje, ali sekretar kluba kod kojeg su bili pasoši od straha nije izlazio iz stana. Gospodin Faras, predsenik kluba je lično morao da ode po naše pasoše i doneo ih. Međutim, desilo se najgore što je moglo. Noć pred naš put je bombardovana pista u Bengaziju, pa su letovi bili obustavljeni. Nije postojala mogućnost da se ide kopnenim putem, jedini put je bio morski.

Ambasada u Tripoliju nije mogla da nam pomogne. Srećom, moj prijatelj iz Turske nas je uputio na svoju ambasadu gde smo predali pasoše za nas 17, ne samo stručni štab, nego i za neke naše ljude koji su se tu zatekli. Oni su nam omogućili evakuaciju vojnim brodom preko Marmarisa. Imali smo puno neprijatnih scena dok nismo napustili Bengazi. I kada smo se ukrcali na brod nisu prestali problemi, zbog nevremena, dva dana smo bili na brodu, ali nismo isplovili iz luke. Tek kada se vreme smirilo, krenuli smo i tako smo moji saradnici i ja i naravno ostali ljudi posle dana agonije uspeli da se izvučemo iz vrlo neprijatnih dešavanja. Tada sam po dolasku u Beograd rekao, iako su svi tvrdili da će stanje u Bengaziju kratko trajati, da je to tek početak i da će tek uslediti eskalacija sukoba, što se na žalost i dogodilo. Ni dan danas nije došlo na svoje.

Vi ste 2015. godine preuzeli Sarajevo, a imali ste ponudu od Zdravka Mamića da preuzmete Dinamo tada. Da li ste se nekad pokajali zbog te odluke?

- U Mjanmaru smo bili nadomak titule, ali smo hteli da se vratimo u evropski fudbal i Sarajevo je bila greška. Ljudi i navijači su me dočekali kako treba, imali smo saradnju sa ljudima iz kluba, međutim bila su previranja u klubu. Tadašnji sportski direktor je baš kada sam ja postavljen za šefa stručnog staba, podneo ostavku ili je dobio otkaz. Umesto kao što je prethodnih četiri-pet godina pomagao klubu, tada je počeo da radi protiv kluba tako da sam u najgorem trenutku došao u Sarajevo. Da sam došao kasnije ili ranije, bilo bi to mnogo drugačije.

Što se gospodina Mamića tiče, mi se poznajemo dugo, sarađivali smo dok sam bio u drugom klubu, kada je želeo da kupi neke igrače i iz tog našeg poznanstva konstruisana je priča da je trebalo da pređem u Dinamo. Mi smo se samo jednom dotakli te priče, ali i konstatovali da zbog neke celokupne situacije i netrpeljivosti ne bi bilo dobro da preuzmem Dinamo. To je bio jedini razlog, iako se stvorila priča da je Sarajevo razlog zašto nisam otišao u Zagreb.

Da li bi ste sada prihvatili poziv nekog kluba iz regiona?

- Što se tiče klubova kod nas i u regionu, ja od Partizna i 2006. godine, ne radim na ovim prostorima. Bilo je tu samo pomenuto Sarajevo. Kad su u pitanju naši prostori i prostori bivše Jugoslavije, mislim da bih dobro razmislio jer sve zavisi od ambicija kluba i od organizacije i načina razmišljanja onih koji vode klub. Kad se povede razgovor sa nekim sa ovih prostora obično bude, "dobar dan, da li ste slobodni, koliko tražite da preuzmete klub?". Ja pre uslova imam preduslove, da vidimo kakve su ambicije kluba, koji su ciljevi i da li mogu ja da ostvarim ih ostvarim. Nisam isključiv da ne bih, ali uvek dobro razmislim pre nego što uđem u bilo kakve razgovore.

Na privatnom planu, doživeli ste najtežu stvar za roditelja, pogibiju ćerke. Bol je uvek prisutna, kako ste naučili da živite sa tim gubitkom?

- Tog 23. decembra 2000. godine mi se desila ta tragedija koja je promenila ceo moj život. Sve što sam u tom trenutku osećao postalo je jedna ravna linija, koju ne bih poželeo ni najgorem neprijatelju. Pomogli su mi prijatelji, pomogli da se vratim, pomogla mi je moja sadašnja supruga Irena koja je svojim karakterom i svojom upornošću i pre svega ljubavlju uspela da me vrati u neki normalan život! Ono što su mi svi govorili na početku, "od toga ne možete da pobegnete, gde god da odete, lezete i ustajete sa istim mislima". Morate da naučite da živite sa tim i to je jedino sto mogu da kažem.

MN Press
 

Ja sam se nekako izborio uz pomoć prijatelja, uz pomoć Irene sa kojom sam 18 godina u braku, uz pomoc ćerke Tare koju imam sa njom. Vratio sam se u neku normalu, ali pobeći ne možete i zaboraviti ne možete. Ima jedna pesma koja kao da je za mene pravljena, "Vratio sam se živote" Kemala Montena koji je bio moj prijatelj. Moju Jelenu nikad neću moći da zaboravim i prebolim, samo sam morao da naučim da živim sa tim.

Poslednje dve godine su bile izuzetno teške za ceo svet. Koliko se vas život zbog pandemije promenio?

- Pojavom pandemije zaista se promenilo mnogo toga iz temelja, drugačije se razmišlja i živi i u privatnom i u poslovnom životu. U toku ove pandemije sam kratko radio u Libiji, u Bengaziju u Al-Ahliju. Ovaj drugi period je sav u nekoj priči, uvek se nešto stvori kao problem. Meni se nikad nije u karijeri desilo da sam imao ovoliku pauzu kao što je to sad slučaj zbog korone.

Da možete da vratite vreme, da li biste menjali nešto u svom životu?

- Da, svakako. Dosta toga se dešavalo u mom životu. Sigurno da bih neke odluke promenio. Što se kaže, da mi je ova pamet, a one godine, bilo je dosta pogrešnih odluka ali dobro, šta je tu je.

Bliži se nova godina. Šta bi ste poželeli?

- Neka vam je život pun sreće i snova i nek vam je srećna godina nova. Ljudi, verujte u ljubav, ljubav leči sve. Želim svima zdravlje i sreću u novoj, 2022. godini - zaključio je Ješić za 24 sedam.

BONUS VIDEO:

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike