Sam u kući u doba korone

29.09.2020

17:00 >> 07:25

0

Zakonska regulativa glasi da dete predškolskog uzrasta ne bi smelo da bude samo kod kuće

Sam u kući u doba korone
Copyright Profimedia

U vremenu izmenjenih okolnosti u kojima je mnogo toga izmešteno iz normalnih okvira i prilagođeno epidemiološkoj situaciji i zaštiti stanovništva od koronavirusa, domaćinstva sа oba zaposlena roditelja suočavaju se s velikim izazovom – kako ostaviti svoje maloletno dete samo kod kuce.

Iako se psiholozi slažu u tome da deca pre desete godine nisu dovoljno zrela da budu ostavljena bez nadzora, pitanje na koje tražimo odgovor jeste šta kada nemamo drugog izbora nego da dete ostavimo samo u kući.

Šta će nam ukazati na to da nam je dete spremno za osamostaljivanje, pitali smo psihologa Nataliju Đondović.

– Da je dete spremno, možemo videti posmatranjem njegovog svakodnevnog ponašanja, kao i načina na koji komunicira sa roditeljima i kako se odnosi prema različitim situacijama u kući, čak i kada su roditelji kod kuće. Dakle, dete koje je sposobno da se samostalno igra, da samostalno obavlja ličnu higijenu i fiziološke potrebe, koje ume da koristi telefon, da razume šta znači kada neko zvoni na vrata i kako se ponašati u toj situaciji, koje ume jasno da verbalizuje svoja osećanja, potrebe i strahove jeste dete koje pokazuje inicijalnu spremnost da izvesno vreme provede samo kod kuće.

profimedia

Struka je saglasna u tome da je poželjno da se dete od desete godine, ako ne i ranije, a najkasnije od dvanaeste, može pripremati da samo ostane kod kuće. Koji praktični saveti mogu pomoći?

– Najbitnije je razgovarati sa detetom o mogućnosti da na određeno vreme ostane samo kod kuće, te razviti rešenja za potencijalne situacije koje se mogu dogoditi dok je ono samo (šta reći kada neko zove telefonom, šta uraditi ako neko zvoni na vrata, koje su potencijalne opasnosti u vezi sa uređajima u kući, i proveriti da li je dete jasno razumelo šta je bezbedno koristiti a šta ne) – savetuje nas Natalija Đondović.

Psiholog nam objašnjava da je potrebno dete uvoditi polako u određene aktivnosti dok su roditelji kod kuće, da pripremi sebi užinu, raskloni za sobom, da odaberi sebi razonodu u vidu knjiga, bojica, crtaća i slično.

Međutim, da li upravo tim postepenim radom sa detetom, uvežbavamo njegovu samostalnost?

– Imperativ je postepeno ostavljanje dece same u kući. Roditelji svoju decu mogu bodriti tako što će pohvaliti njihovu samostalnost, ali ne isticati posebno kako se to očekuje od njih jer su „već veliki“. Dovoljno je reći na primer: Bila je veoma dobra ideja da uzmeš sam/a lego kocke i od njih napraviš robota/kućicu za lutke. Odlično si se snašao/la u kupatilu, bravo! Sjajno je to što kad završiš sa jelom tanjir odneseš u sudoperu, vidiš kako je lepo kad ostaviš sve uredno, bravo!

profimedia

Roditelji bi uvek trebalo da objasne deci da moraju nekud da odu i da će se vratiti. Najveća greška koju mogu da naprave je da se „iskradu“ iz kuće misleći da tokom tih pet minuta dete neće primetiti da ih nema. Možda i neće, ali ukoliko dođe do toga, biće težak zadatak za roditelje da povrate izgubljeno poverenje, objašnjava Natalija Đondović, i dodaje da je veoma važno javiti se detetu i pozdraviti se sa njim.

– Mlađa deca još uvek nemaju jasno formiranu percepciju protoka vremena, te se roditelji mogu voditi nekim konkretnijim pokazateljima (umesto „Vraćam se za deset minuta“, reći „Vraćam se kada se završi ovaj crtani/kada pojedeš sendvič”). To dalje znači da decu najpre treba ostavljati samu vrlo kratko, a potom to vreme produžavati.

Kako pomoći detetu koje se plaši da bude samo u kući?

– Strahovi su nešto što je sasvim normalno kod dece, i ono što je najbitnije, ne treba potkrepljivati decu dodatnim zastrašivanjem. Treba izbegavati priče o lopovima, nestvarnim bićima koja motre da li se dete dobro ili loše ponaša. Sa detetom treba proći sve mere opreza i ubediti ga da je kuća siguran prostor, da samo odluči da li će se javiti na telefon i da ne mora nikome pričati da je samo kod kuće.

Da li je pametno decu kontrolisati, „špijunirati“ dok su sama, koristiti se modernim tehnološkim rešenjima u te svrhe?

– Ukoliko se roditelji koriste određenim „pomagalima“, tu zapravo ne osamostaljuju ni dete ni sebe, već stvaraju „veštačku samostalnost“, samo privid. A još ukoliko dete otkrije da ga roditelj posmatra i špijunira, time dobija poruku da ipak nije sposobno da zadovolji svoje roditelje i da ne zavređuje njihovo poverenje.

psiholog Natalija Đondović        Promo/Dragana Stanisavljević

Koliko osećanje da ste dete ostavili samo, i time mu poverili veliku odgovornost, utiče na porast njegovog samopouzdanja, ali i na bolje snalaženje bez pomoći roditelja?

– Vrlo često deca iznenade svoje roditelje u pozitivnom smislu, kada dobiju šansu. Tako da dete koje oseća da roditelj iskreno veruje u njega jeste dete koje će se truditi da to poverenje opravda, a samim tim će se i samo osećati dobro jer je ispunilo ono što se od njega očekuje.
Završićemo priču savetom da roditelji moraju da drže svoj strah pod kontrolom, da ga dete ne primeti, jer, kako ističe psiholog Natalija Đondović, deca su bića s posebnim „radarima“ za osećanja svojih roditelja.

Tako da, budite sigurni, svoju decu ne možete prevariti.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike