Pijanistkinja za šivaćom mašinom u humanoj misiji
Vredne Aleksandrine ruke prave maske za osobe sa oštećenim sluhom
Lepa i skromna. Tako ukratko možemo da opišemo Aleksandru Aleksandrović, diplomiranog etnomuzikologa. Pored toga vlasnica je i master diplome dramskog pedagoga, svira klavir i harmoniku, govori engleski, nemački, italijanski, mađarski i romski. Zaposlena je u Televiziji Vojvodina gde vodi vesti i emisije.
I tu nije kraj. Dok smo mi svi mi bili zaokupljeni kako da podignemo imunitet tokom pandemije, Aleksandra je počela da šije maske:
– Priča sa maskama je krenula od marta. Bila je nastašica maski, pa mi je komšinica sašila i dala tri maske. Bila sam ushićena i oduševljena i tu vrstu emocije sam htela sa drugima da podelim. Tako da sam šila maske na veliko i poklanjala drugima.
A onda je na jednom stranom portalu pročitala tekst o maskama namenjenim osobama ostećenog sluha. To su maske koje su na delu usta providne i Aleksandra je počela da ih šije i poklanja onima kojima je to neophodno:
-Ljudi su i danas oduševljeni i mnogo im znači pogotovo kada se time poboljšava svakodnevna komunikacija kada su u pitanju providne maske za ljude koji čitaju sa usana.
Aleksandra ne zna tačan broj maski koje je sašila ali pretpostavlja da ih je više od 1.500:
-Maske sam poklonila Dečijem kliničkom centru, Institutu za onkologiju i radiologiju, Udruženju romskih studenata, Centru za romske inicijative Bogatić, pojedincima, prijateljima, raznim logopedskim centrima širom Srbije, zdravstvenim radnicima. Takodje, maske su otišle i u Crnu Goru, Nemačku, BiH, Švajcarsku.
Aleksandra je do sada dosta svog novca uložila u materijale za šivenje maski:
-Šijem ih od pamučnog platna, medicinskog kepera, sirovog platna, folije, s obzirom da se radi o maskama koje moraju biti čvršće da bi držale formu. Providnu masku je dosta komplikovanije napraviti od obične i potrebno je više vremena da se iskroji i sašije. Ponekad mi pomažu meni bliski prijatelji i roditelji, mada i oni imaju svoje obaveze tako da je to bilo u početku.
I Aleksandra tu nije stala. Sada pravi obeleživače za knjige kako bi pomogla jednom bolesnom momku:
-Obeleživače sam namenila delu humanitarne akcije za Dragorada Todorovića koji treba da ode na lečenje u Grčku. Ljudi poruče obeleživač, ja im pošaljem, a sve što treba je da ukucaju 801 i pošalju sms poruku na 3030 humanitarne fondacije „ Budi human – Aleksandar Šapić jednaka šansa za sve“.
Na kraju razgovora, morali smo da pitamo Aleksandru kako sve to postiže:
-Sve se može kad se hoće. Kad se ima volja, kad se dobro organizuješ. Sve ostalo su izgovori.
Zaključak se sam nameće – od Aleksandre treba svi da učimo o humanosti i entuzijazmu.
Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari