Jedna horor priča obeležila je Merimin život: Izgubila se u nedođiji, završila u lovištu srna, a onda se desilo nezamislivo!

21.11.2021

08:15

0

Pevačica je pre skoro četiri decenije ispričala priču po kojoj bi mogao da nastane pravi filmski scenario

Jedna horor priča obeležila je Merimin život: Izgubila se u nedođiji, završila u lovištu srna, a onda se desilo nezamislivo!
merima njegomir (3) - Copyright Antonio Ahel/ATAImages

Pevačica Merima Njegomir preminula je juče u 68. godini u Beogradu. Ona je bolovala od karcinoma pankreasa, a bolest ju je uzela prebrzo. Merima je u svom životu prošla kroz mnogo toga, uvek sa osmehom na licu, čak i kada se našla u situacijama koje su bile opasne po nju.

Antonio Ahel/ATAImages
 

Ona je svojevremeno ispričala kakav je horor doživela na putu do Vršca. Iako su je usput uveravali da treba samo da „nastavi pravo“, u ispovesti za „Sabor“ 1984. priznala je kako je, neplanirano, prateći tu direktivu, „zaglavila“ u Deliblatskoj peščari, u srcu jednog lovišta. Avanturu je prepričala do najsitnijih detalja, zbog kojih su svi na dogovorenom mestu na koje je kasnila mislili da je sve samo izgovor.

- Iako se u Banatu ide samo pravo, ima puteljaka i sokačića koji ne vode nikud, ali u njima može dobro da se nadrlja. Baksuzluk me je, inače, vodio ne samo iz ćorsokaka u ćorsokak, nego i iz države u državu, sve okolo-naokolo. Zato sam, vozeći ovog puta prema Pančevu, već unapred osećala nesigurnost. Bio je osmi mart, ovaj poslednji. U Vršcu su me čekali Bata Kanda i njegov orkestar. I slavljenici. Još pre nego što sam pošla, objasnila mi je Bobana (moja prijateljica) samo jednom rečenicom celo moje predstojeće putovanje:

- Dođeš do Pančeva, prođeš kroz grad i samo pravo!

Vozila sam kroz Pančevo prema uputstvu. Ali umesto prema Vršcu, krenem prema Kovinu. Nešto mi nije dalo mira pa upitam jednog Pančevca, za svaki slučaj:

- Molim vas, gde je put za Vršac?

- Samo vozite pravo - reče, tako da više nisam imala razloga da sumnjam, ni da se dvoumim.

Malo kasnije, opet zaustavim auto i pitam nekog pešaka:

- Molim vas, da li je ovo put za Vršac?

- Da, samo imate jedno šezdeset kilometara da obilazite. Ali, može i tuda.

Shvatim da više nema vraćanja. Posle sat vremena, našla sam se na nekoj rampi. Upitam čoveka na rampi:

- Molim vas, put za Vršac?

- Samo pravo - reče.

Antonio Ahel/ATAImages
 

Osećala sam se nelagodno i to mi je bio dovoljan znak da upadam u neke nepoznate neprijatnosti, rekla je ona, koja ni sama nije mogla da veruje svojim očima gde se našla.

Imala sam utisak da ulazim u privatni posed. Onakav, kao u filmovima. Izdvojen, nigde žive duše. Drveće bez lišća, strašno u mraku. Gledala sam svaki čas u brojčanik. Prolazili su kilometri. Počne da me trese strah, kakav nikad nisam osetila. Drveće - sve veće, sve gušće i sve crnje. Iznenada osvetlim farovima nekoliko životinja. „Oduzmem" se, a one se razbeže. Shvatim da su srne, ali ja sam se bojala čak i srna. Sve me podseti na Alisu u zemlji čuda. Ugledam još neku poveću životinju koja brzo pobeže. Plašile su se one mene, a ja njih. „Ukopčam" da sam u Deliblatskoj peščari, i to u srcu lovišta. Stegla sam volan. Put je bio takav da sam vozila trideset na sat. Krivudav, samo jedna traka, ako ta udubljenja od traktora u raskvašenoj zemlji mogu da se nazovu - traka. Da neko naiđe meni u susret (što nikom nije ni moglo da se desi), ne bismo mogli da se pomerimo s mesta, ni taj neko, ni ja.

Razmišljala sam šta može da se desi, ili meni, ili kolima — kad opet rampa. Otvorena. To je ona druga iz koje se izlazi iz lovišta. Ugledala sam neke kuće u mraku. Selo - shvatam. Roletne su bile spuštene, prozori jedva osvetljeni. Ugledala sam na uglu neku ženu. Upitala sam je za put za Vršac. Rekla je:

- A, pogrešili ste, vratite se, a onda idite pravo. Videćete neki put kojim idete nekoliko kilometara i onda vam je tu Vršac.

Antonio Ahel/ATAImages
 

Crne misli ubrzo su je obuzele i bila je gotovo sigurna da će ta nevolja još dugo trajati.

- Onako bespomoćna i sama, nisam imala druge do da je poslušam. Kad, posle pet metara - opet dva udubljenja od traktora. Zemlja blatnjava. Opet šuma. I tako vozim, sve dublje i dublje, sve dalje i dalje. Šta ako se odlomi točak - pomislim. Sve je neprohodnije. Pokušavam da se vratim, ali nigde ne mogu da okrenem auto. Ne može ni u rikverc, jer se ništa ne vidi. Ako pukne guma? Ako mi nestane benzina? Ako od truckanja nešto otkaže - ređale su se crne misli, a sve je izgledalo kao da će beskonačno da traje. Posle sedam kilometara naiđem na prazninu (prostor bez drveća i šipražja). Okrenem auto, pa hajd' nazad. Dala sam, ko bajagi, gas, ako se na tom bespuću uopšte i mogao dati gas, i krenula. Trudila sam se da se kola ne zaglave u rupčagama. A sve sam manje verovala u to da sam ne samo u našoj zemlji, nego uopšte na Zemlji. U tim burnim mislima ponovo sam stigla u isto mesto. Sad su kuće bile tamne, bez ijednog osvetljenog prozora. Naiđem, ipak, na jedan. Videlo se kako neka deca u pidžamama skaču po krevetu, a svetlost je dopirala iz udaljene sobe. Zakucam u prozor.

- Mama, neko lupa - povikaše deca.

Žena upali svetlo. Bilo je oko devet sati.

- Otkud vi tu sad, noću? — čudila se.

- Molim vas, put za Vršac?

Antonio Ahel/ATAImages
 

Pokazala mi je put, onaj kojim nisam pošla. Prethodna žena me je obmanula. Izađem, na put, najzad. U hotelu je moja priča delovala neverovatno, mislili su da je sve samo izgovor zbog zakašnjenja. Pevala sam, ali me strah i uzbuđenje nisu napuštali. Želela sam samo da se vratim u Beograd. Krenula sam iste noći jer me je čekalo troje moje dece. U blizini Pančeva, naglo se zadrmam, onda čujem jaku lupnjavu koja me je pratila, a i kola su počela da zanose. Prikočim i izađem. Kad, zadnja leva guma - pukla. Nisam smela da se zadržavam. Bojala sam se i kamiona, i drveća, i mraka. Nisam smela nikog da zaustavim. Strah je već toliko vladao da sam samo ušla u auto, šćućurila se, još jače stegla volan i krenula dvadeset, a možda i deset na sat, sve do hotela „Tamiš" u Pančevu. Na točku, umesto gume, visile su gumene froncle – zaključila je ona.

Bonus video:

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike