Stasiti Cetinjanin rodio se u snegu: Neobična biografija Dragoljuba Đuričića
Bubnjar je preminuo u bolnici Dragiša Mišović” u Beogradu u 68. godini, od posledica koronavirusa
Dragoljub Đuričić preminuo je danas, 15. marta 2021, u bolnici „Dragiša Mišović” u Beogradu u 68. godini. Važio je za jednog od najpoznatijih Crnogoraca koji su živeli i radili u Beogradu. Za života, sarađivao je sa mnogim velikim zvezdama, izgradio blistavu karijeru, a kako je svojevremeno istakao – najponosniji je bio na titulu oca.
Rođen je 10. februara 1953. na Cetinju i to u snegu dubokom četiri metara, ne u porodilištu. Za majku je imao običaj da kaže da je bila njegova učiteljica i bio je veoma vezan za nju.
– Majka mi je, kad je umirala, skinula kamen sa srca, jer mi je rekla: „Srećna sam što me nisi slušao, jer da jesi, bio bi isti kao ja. Ovako si me nadvisio.” – prisetio se on pre nekoliko godina u razgovoru s „Politikom”: Odala mi je najveće priznanje u životu iako sam njen jedini učenik koji nije završio fakultet. Mama je bila moja učiteljica.
Jednom prilikom, govoreći o svom detinjstvu i odrastanju u Crnoj Gori, objasnio je kako se odlučio da svira bubnjeve.
– Rođen sam na Cetinju, moja majka je radila nekoliko godina u Cucama, pa sam posle rođenja bio tamo, vrlo se malo toga sećam. To su neka sasvim druga vremena, tada se u teškim uslovima stvarala zemlja zvana Jugoslavija. Sećam se da mi je majka kao poslasticu kupovala karamele na komad i to jednu za sedam dana, a nekada i za mesec… Kao dete sam bio okrenut sportu, to su vremena kada je retko ko imao radio, a kamoli… Počeo sam da se interesujem za muziku tek sa 15 godina, što je za današnje vreme već prekasno – rekao je on, prenosili su mediji.
U muzičku školu u Dubrovniku nije bio primljen jer su smatrali da je antitalenat.
– Ko zna, možda su oni bili u pravu, možda i jesam antitalenat. Ali, moja ljubav prema muzici radila za mene i zato sam danas to što jesam. Nisam ni sanjao da će se dogoditi bilo šta, ali nisam odustajao – ispričao je, a prve bubnjeve je kupio sa 17 godina.
– Prve bubnjeve sam video sa 16 godina, a sa 17 sam ih sam kupio. Sećam se da sam radio razne poslove, štedeo i na kraju kupio polovne „Hollywood” bubnjeve.
Početkom ’70. je u Herceg Novom sa svojim školskim drugovima osnovao prvu grupu („The End”) i tako započeo svoju karijeru. Zatim, nastao je sastav „Krune”, pa se ’72. priključio već poznatoj grupi „Exodus”. Krajem iste godine osniva svoju „Veritas” i vrlo brzo postaju poznati.
Pročitajte još:
U Beograd se preselio 1975, želeći dalji napredak. Taj mu se san i ostvario – kako je postao jedan od najpoznatijih Crnogoraca koji žive i stvaraju u Beogradu. Svirao je sa „YU grupom”, „Leb i sol”, „Kerberom”, pratio Čolu, Balaševića… A i jedan je od retkih koji je prekršio pravilo da bubnjari nemaju svoj „opis radnog zadatka”, već je bubnjeve izbacio u prvi plan i ubacio ih u grupu vodećih solističkih instrumenata.
– Muzika je bazirana na ritmu, život je baziran na njemu. Ako srce ne otkuca tri puta u ritmu, četvrti put neće ni otkucati – rekao je svojevremeno.
Iako je bio uvršten među 30 najboljih bubnjara na svetu – daleko ponosniji bio je kao otac dvojice sinova. Milana je dobio kao mlađi punoletnik, a Andriju iz vanbračne veze sa rediteljkom Alisom Stojanović.
– Milan je odrastao u Australiji, gde i živi sa porodicom. Ima troje dece. On je praktično Australijanac. Sasvim su drugačije njegove preokupacije u životu i poseduje temperament pogodan za igranje golfa. Divan je čovek i odličan otac. U šali kažem kako imam dva sina – jedan je stariji, a drugi mlađi od mene. Tako i jeste, pošto je Milan mnogo ozbiljniji i pametniji od mene. A i Andrija je divan momak i ozbiljan sportista – rekao je Dragoljub za medije jednom prilikom.
Letos, podelio je putem svog Instagrama fotografiju uz koju je poručio da je veoma srećan čovek, jer su unuci nasledili talenat i interesovanje za muziku.
– Na drugom kraju sveta, Adelaid, Australija, sinovi mog starijeg sina Milana, Oliver (gitara) i Robert (bubnjevi), uvežbavaju repertoar za svoje prve koncerte. U nedostatku muzičara, majka Anna se morala dohvatiti bas gitare. Kako je to divno, retkost… Baš sam ja srećan čovek što su divna familija – napisao je kraj svoje objave avgustu 2020. godine, o svojoj porodici.
Pročitajte još:
Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari