Živim povučeno: Jelena Bačić Alimpić o odlasku sa televizije i sinovljevoj veridbi: Moj Marko nije "mamin sin", snaja me zove "mamika"

09.05.2021

11:56 >> 14:42

0

Spisateljica je u intervjuu za 24sedam otkrila zbog čega nije kao ranije zastupljena u medijima, ali i kakav odnos ima sa ćerkom, sinom i snajom

Živim povučeno: Jelena Bačić Alimpić o odlasku sa televizije i sinovljevoj veridbi: Moj Marko nije "mamin sin", snaja me zove "mamika"
Copyright Jelena Bacic Alimpic, Stefan Tomašević/ATAImages

Poznato TV lice i spisateljica Jelena Bačić Alimpić ostvarila je blistavu novinarsku karijeru, a onda je rešila da živi mirnijim načinom života. 2013. godine se povukla sa televizije i posvetila se pisanju romana.

Iako se o njenom privatnom životu malo zna, ona kaže da je u medijima isključivo zastupljena kada objavi novu knjigu i kada za to ima povoda. U intervjuu za 24sedam ona se osvrnula na to koliko je pisanje knjiga dodatno doprinelo njenom kredibilitetu i odakle crpi energiju za pisanje.

Kako je nedavno njen sin Marko zaprosio devojku Antoninu, Jelena je sa nama popričala o tome kakav odnos ima sa budućom snajom i da li je ona oslovljava sa “mama”, ali i da li je njen naslednik pravi “mamin sin” ili momak koga bi svaka devojka poželela.

Kako ste i šta radite, dugo vas nije bilo na televiziji? Jeste li se potpuno povukli iz medija?

– Hvala, dobro sam, radim, pišem i u tome uživam. Sa televizije sam se povukla još 2013. godine. U medijima me ima kada iz štampe izađe moja nova knjiga i kada za to ima povoda. Čini mi se da me ima čak i previše, budući da današnji tabloidni novinari bez pitanja “skidaju” fotografije sa mojih društvenih mreža i pišu šta žele. Da li mi to prija? Svakako ne.

Ovo je vreme kada su mnoge poznate ličnosti počele da objavljuju knjige. Vi ste to učinili pre mnogo godina, da li vam se to isplatilo?

– Ja sam svoj književni prvenac “Ringišpil” napisala još dok sam radila kao autor, urednik i voditelj svojih emisija, davne 2009. godine. Po obrazovanju sam profesor jugoslovenske književnosti i srpskohrvatskog jezika. Tako se, u prošlom veku, zvala katedra na kojoj sam studirala na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Da, isplatilo mi se u svakom smislu, Bogu hvala.

Stefan Tomašević/ATAImages

Da li ste dobili objavljivanjem prve knjige na dodatnom kredibilitetu?

– Ne razumem šta znači kredibilitet u Srbiji. To je vrlo diskutabilan termin. Ne, mislim da nisam. Oni, kojima sam bila simpatična kao TV lice su me podržali, ne sumnjajući u kvalitet mog književnog dela, ali bilo je i mnogo onih koji su me “dočekali na nož”. To vreme želim da pamtim samo po dobru.

Prošle godine ste izdali roman Neki drugi život. Čime ste bili inspirisani?

– Mojom ćerkom koja je otišla da studira u Holandiju.

Da li ste ikad u životu pomislili da bi vam više pristajao “neki drugi život”?

– Milion puta. Ali, znate kako se kaže: “Čovek snuje, Bog odlučuje.” Mislila sam da ću kada se povučem sa televizijske scene i iz javnog života, pronaći dugo očekivani mir i spokoj, ali se to nije desilo. Naprosto, moj život je tako određen da čak i danas, kada živim sasvim povučeno, i dalje sam u žiži javnosti.

Da li se lepše osećate u ulozi novinarke ili spisateljice?

– Spisateljice.

Ono što je javnost ovih dana čula o vašem životu jeste da vam se sin verio. Bili ste izuzetno uzbuđeni? Jeste li znali za verdbu ili je i vas iznenadio?

– Znala sam, zajedno smo birali on i ja verenički prsten i ćutala sam kao zalivena sve do Uskrsa kada je moj Marko nakon porodičnog ručka zaprosio svoju dugogodišnju devojku. Da, bila sam beskrajno uzbuđena i srećna zbog njihove sreće. Divna su to deca.

Printscreen Instagram/jelena_bacic_alimpic

Kako vam se dopada snaja, kakav odnos imate s njom?

– Naš odnos je pun ljubavi, poštovanja i uzajamnog uvažavanja. Ona voli moga sina, on voli nju i meni je to sasvim dovoljno za sreću. O svemu pričamo, veoma smo bliski, a nadam se da će se s godinama taj odnos još više oplemeniti.

Treba li snaja da persira svekrvi ili podržavate kako je ranije bilo – da snaja svekrvu zove “mama”?

– Moja Antonina meni i dalje persira iz poštovanja, ali nadam se da ću je uskoro nagovoriti da pređemo na “pertu”. Ona mene zove “mamika” iz milošte, a ja joj tepam na milion raznih načina. Bogat je naš srpski jezik. Ne insistiram na tome da me zove mama, ona ima divnu majku, ali svaki put kada mi iz milošte kaže “mamika”, radujem se.

Mogu li majke da spoznaju da ne drže sinove previše uz sebe? Jeste li se trudili da vaša snaja jednog dana ne dobije “maminog sina”?

– Moj Marko nije “mamin sin”. I njega i ćerku sam odmalena učila da budu samostalni, nikada im nisam sekla krila, naprotiv. Naučila sam ih da lete. Ali isto tako oboje znaju da imaju i imaće dok sam živa, gnezdo u koje mogu da se vrate. Ne, nikada Marka nisam previše držala uz sebe, ali budući da je on moj prvenac, nas dvoje zaista imamo poseban odnos.

Da li su vaša deca imala lepše detinjstvo nego što ste imali vi?

– Nažalost, ne. Mislim da je moja generacija imala mnogo lepše detinjstvo, bez mobilnih telefona, kompjutera, lap-topova, Netflixa i svih modernih tehnoloških tekovina. Mi smo po ceo dan provodili na ulici, u dvorištu, sa loptom, i družili se onako kako to mlade generacije ne mogu ni da zamisle. Nismo bili otuđeni.

Kako ste vi upoznali supruga i kako je izgledala ta prosidba?

– To je vrlo duga priča koja se desila pre 28 godina. Ono što mogu da kažem je da nijednog trenutka nisam zažalila što sam se udala za oca svoje dece jer je on najispravniji, najpošteniji i najbolji suprug i otac na svetu.

Da li se viđate redovno sa ćerkom, s obzirom na to da je trenutno do inostranstva gotovo nemoguće doći?

– Da, redovno se viđamo i u stalnom smo kontaktu. Pre pandemije sam često posećivala Dunju u Holandiji, a sada ona često dolazi kući.

Viđate li se redovno sa Draganom Bekvalac? Zbog čega volite tu porodicu?

– Ne viđamo se u poslednje vreme jer obe mnogo radimo i život nas naprosto “melje”. Dragana je moja prijateljica više od dve decenije, možda čak i tri, ali se ne družimo porodično. To prijateljstvo je između nas dve i ne uključuje nikoga sa strane.

Koga ste se uželeli sa javne scene da vidite, a dugo niste?

One koje želim i volim da vidim, viđam. Puno je ljudi koje bih volela da sretnem ali su oni bili moji saradnici, poznanici i tu se priča završava. Svima želim svu sreću ovog sveta.

Pročitajte još

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike