Velika ispovest „Doktora za rokenrol“! Milić, posle brojnih skandala i tragedija: Neka me pamti kako ko hoće, briga me!

11.04.2021

15:14

0

Vukašinović o pojedinim momentima iz svog turbulentog života nikad detaljnije nije pričao, nego sad

Velika ispovest „Doktora za rokenrol“! Milić, posle brojnih skandala i tragedija: Neka me pamti kako ko hoće, briga me!
Copyright Milić Vukašinović ATAImages/G. A.

Milić Vukašinović u velikoj ispovesti prisetio se detinjstva, školovanja, velikih ljubavi, te životnih uspona i padova, na kraju ističući da mu nije važno kako će ga pamtiti. Prema njegovim rečima – ima nekoliko ljudi koji znaju kakav je on zaista i to mu je dovoljno. Sada, posle svega što je prošao, vreme provodi uživajući u ljubavi i ne kaje se ni zbog čega, osim što je dopustio da ima veliki stomak.

– Imao sam čir i gastritis celog života, zbog toga sam bio oslobođen i vojske. Ja sam jeo troduplo više od običnog čoveka! A pre 15 godina sam saznao da imam helikobakteriju, ali sam to izlečio. Nije valjalo da nastavljam toliko da jedem, ali ja sam ipak nastavio i proširio mi se želudac – pričao je on „Kuriru”, pa nastavio: Samo sam odjednom primetio koliko mi je veliki stomak. Au! Vidi! Ja ne da sam imao ravan stomak, nego sam bio i premršav. I sad kuburim s tim; pa ne može doktor za rokenrol i sa ovim mojim stajlingom da ima stomačinu. To mi je jedina i najveća životna greška što na vreme nisam razmišljao o tome.

O budućnosti, kaže, ne razmišlja.

– Iako se možda za neke moje pesme nikad neće čuti, to me ne uzbuđuje previše, ne moraju se ni čuti. Ali ja znam da su to Božje pesme. Ta korelacija sa Bogom, to mi je nešto najvrednije u životu. Za to slušaoci možda neće nikad ni saznati, ali ja znam. Meni je to dovoljno. Ja sebe cenim najviše i niko me ne može ceniti kao što ja cenim sebe. S tim sam zadovoljan i ispunjen. Nek me pamte kako ko hoće, briga me, ima nekoliko ljudi koji znaju kakav sam i meni je to dovoljno. To je ono što ostaje iza mene. O budućnosti ne razmišljam, sem da budem živ i zdrav i da imamo za najosnovnije, za cigare. One su mi na prvom mestu, pa tek onda ide hrana.

Od prve ljubavi, do prve žene, pa Fejsbuk-ljubavi

– Moje prvo zaljubljivanje desilo se u Peći, u jednom cirkusu, gde me je otac vodio. Tamo je bila jedna devojčica u plavoj satenskoj haljinici i belim hulahopkama, koja je na konju izvodila neke akrobacije. To je za mene bilo neopisivo, dobio sam bio i temperaturu kad smo došli kući. Sutradan sam pobegao u cirkus da bih je opet video, ali je cirkus otišao iz grada. Bio sam očajan. Dugo me je to držalo, ona je bila mojih godina.

Sa prvom suprugom Verom venčao se 1978. godine.

– Kum mi je bio jedan basista i drugi bubnjar iz grupe, samo nas četvoro. Upoznali smo se u Sarajevu u večernjoj gimnaziji i to onda kada sam bio izbačen iz gimnazije, otac mi je to bio sredio, pošto je poznavao tu direktorku, da idem tamo i makar malo prisustvujem nastavi, a kad bude polaganje, da će me maltene pustiti. Drugu noć tamo ja sam upoznao Veru, a ona je tamo bila iz drugog razloga. Nju je napadao profesor matematike i, pošto ona nije htela ništa da ima sa njim i odbila ga, on se zainatio i oborio je. Njen otac je bio šef policije, vrlo strog i da on to ne bi saznao, ona je sa svojom majkom sredila da ona ide u tu večernju gimnaziju, da ona to položi i da otac ne primeti. Ocu ništa nije pričala o tom profesoru jer bi ga on ubio. Tako smo se mi upoznali i to se nastavilo vezom. Ona je već tamo iza 1980. godine pričala da želi da imamo decu, ali ja sam joj rekao da to ne treba da radimo, jer će deca biti na mene. Rekao sam joj da ja sigurno imam jaču genetiku i da, ako dete bude bilo na mene, to neće valjati. Pitanje je bilo da li će preživeti sve ovo što sam ja preživeo i kako sam živeo i dalje. Trideset godina smo bili u braku, varao sam je često, ali to sam bio ja.

Nina

– Sa Ninom sam živeo 13 godina u vanbračnoj zajednici, ali kod nas ništa nije štimalo. Sam sam odlučio da prekinem sa njom, najbolji način je bio da to uradim sa nekom ženom, pa sam i uradio. Ona je od mene tražila da njenom sinu testamentom ostavim sve, pa i autorska prava na moja dela. Inače, upoznao sam je na jednoj promociji posle rata u Beogradu.

Suzana

– Moja najveća životna ljubav je moja sadašnja žena Suzana. Nju sam upoznao na Fejsbuku. Ona mi nije verovala da sam to stvarno ja, pa sam kasno uveče morao da skinem naočare i šešir kako bi poverovala da sam to ja i da to nije lažni profil. Šest meseci smo se zabavljali. Čim sam video njenu profilnu sliku, odmah sam znao da je ona žena za mene. Svima savetujem da se upoznaju preko društvenih mreža, to je najbolje. Naša ljubav je veća od života. U svemu smo se uklopili, pa i u sek*u. Ona je prevazišla i moju sek*ualnu maštu, to se onda zna da je to ono pravo.

Popularnost pre popularnosti

– Ja sam doživeo popularnost pre medija, pre šoubiza, za mene je znao ceo grad jer su svi išli na igranke. To je bilo ’63, ’64. godine. Bio sam čudo od deteta na bubnjevima. Sa 12 godina sam počeo da sviram bubnjeve i to preko brata, koji je svirao gitaru. Svirao sam na tim igrankama još dok se nisu pojavile ni pevačke grupe. Još se nisu ni Bitlsi bili pojavili. Mi smo sa instrumentalnom muzikom celu noć zabavljali ljude. Moja prva grupa su bili Plavi dijamanti, imao sam tad 13 godina, ali tu niko nije pevao, samo smo svirali. Sećam se prve sarajevske gitarijade u Drugoj gimnaziji, odakle su me izbacili. Tad sam solo odsvirao pesmu „Vidim te u svojim bubnjevima“. Bio sam proglašen za čudo od deteta, nosili su me i na rukama, izašla je tada ta slika u novinama. Tada su svi govorili idemo da slušamo Miću, nisu spominjali bend.

Bregović, Redžić i ja

– Od 1965. godine počeo sam ozbiljnije da se bavim bubnjevima, u drugom bendu po imenu „Čičci”. Sa njima sam išao na letnje turneje po Primorju, to mi je bio najlepši period, jer nije bilo ni zavisti ni sujete, samo smo svirali i zabavljali se. Onda sam se 1970. zaputio u Italiju sa Goranom Bregovićem i Zoranom Redžićem, zvali smo se Mića, Goran i Zoran. Rokenrol je tad bio u najvećoj ekspanziji. Napulj, Iskija, tamo smo bili. Ja sam tad bio svetska klasa u bubnjevima, tako sam razmišljao. Tamo su dolazili samo bogataši sa jahtama i „rols-rojsevima“, celu noć smo samo svetske hitove svirali. To mi se peti dan već smučilo i ja im kažem da mi počnemo da sviramo rokenrol. Odmah smo dobili otkaz. Taj menadžer nam je našao neku kuću i tamo smo vežbali pre nego što smo se vratili u Sarajevo. Prvi smo svirali Led cepelin, Blek sabat, Dip parpl i ostale. Tad sam shvatio da treba sve to da ostavim i da odem negde gde me niko ne zna i da počnem sve od početka. Bilo mi je potrebno da osetim neku muku u životu kako bih mogao da pravim svoje tekstove, nisam želeo da prepravljam tuđe tekstove. Već sam imao 19 godina, i tad sam prodao bubanj i otišao za London.

London

– U Londonu nisam nikom govorio da sam muzičar iako sam mogao da odem na bilo koju audiciju i da sviram sa bilo kojom svetskom zvezdom jer sam taj kvalitet imao. Tamo sam tri godine živeo, prao sam sudove po šesnaest sati dnevno, istovarao kamione, a onda sam se zaposlio u „Hard-rok kafeu“, tada jedinom u Evropi. Bio sam pri ruci za sve živo tamo i tu sam radio godinu i po dana. Tu mi se baš bilo osladilo. Bilo je šest konobarica, a nas četiri potrčka. Tu je ceo krem Londona dolazio, u blizini su bili „Plejboj klub“, hotel „Hilton“. Dolazile su samo zečice u bundama, tada sam shvatio da žene vole muškarca kome p… viri iz očiju, to su one videle u mojim očima! Ja sam im pospremao stolove, a one su mi samo pisale na salvetama brojeve telefona. Bile su tu i konobarice, nadrogirane devojke, žurke, haos je bio šta sam radio tad! Haos. U tom periodu sam se najviše drogirao, džoint se tamo normalno duvao. Šmrkao sam i kokain tad, u to me je uvela kasirka sa kojom sam radio i sa kojom sam bio u vezi.

Zatvor

– E, a kad sam se jednom vraćao s posla iz „Hard-rok kafea“, krenuo sam ka kući i video policiju koja je stajala ispred zgrade, mislio sam da su tu zbog nekog drugog. Međutim, mislim se ja „ma ko ih j.. e“, i pravo na njih. Jedan od tih policajaca mi je tražio papire, a ja nisam imao ništa kod sebe, a kad je počeo da pretresa torbicu, našao mi je i hašiš. Odmah su me strpali u maricu, pa na ispitivanje kod sudije, a ja neman ni pasoš. A dok ne odem na ispitivanje, morao sam u zatvor, gde su bili najveći kriminalci tog vremena, teroristi, ubice. Najgori zatvor u Engleskoj. Četiri dana sam bio tamo zatvoren. Tu sam sreo jednog tipa koji je dolazio u „Hard-rok“, preko njegove devojke sam obavestio menadžera u kafeu, koji mi je platio kauciju i izvadio me odatle. Nisam imao pravo ni na jedan poziv.

Pročitajte još:

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike