Ko je uhapšeni Brano Mićunović, "gospodar Crne Gore": Drugovao sa Giškom i Arkanom, a planirao atentat na Miloševića!

06.01.2021

13:54

0

I dok je za jedne Brano ponos Crne Gore, za druge je kriminalac, koji rukovodi svim nelegalnim poslovima na Balkanu

Ko je uhapšeni Brano Mićunović, "gospodar Crne Gore": Drugovao sa Giškom i Arkanom, a planirao atentat na Miloševića!
Copyright Printscreen/Youtube

Jedna od najkontroverznijih ličnosti u Crnoj Gori Brano Mićunović (67) uhapšen je danas u Budvi. Prema prvim informacijama, sa njim je uhapšeno još nekoliko ljudi, a tom prilikom su pronađena dva pištolja.

I dok je za jedne Brano “ponos Crne Gore”, za druge je kriminalac, koji rukovodi svim nelegalnim poslovima na Balkanu. Oni koji ga, navodno, dobro poznaju tvrde da je pristojan čovek, sportski radnik, dok pojedini ističu da je prek i sklon nasilju.

Pročitajte još:

S druge strane, poznavaoci društvenih prilika u Crnoj Gori Mićunovića označavaju kao šefa mafije, gospodara Crne Gore koji ima svoju “vojsku”. Tvrde ja opasan, da se bez njegovog odobrenja ne može završiti nijedan ozbiljniji posao iz sive zone i da njegovo ime ne treba ni pominjati, jer u Crnoj Gori sada “nema kralja nema Tita, sad se ođe Brano pita”.

Međutim, oni koji Mićunovića, kako ističu, zasigurno poznaju tvrde da se radi o čoveku koji samo gleda svoja posla i pokušava da se legalno bavi biznisom. I pored brojnih spekulacija, zvanično nije dokazano da je Mićunović, “hrabri sin Crne Gore”, niti da je na čelu najveće mafijaške organizacije na ovim prostorima. Činjenica je ipak da je njegovo ime decenijama obavijeno velom misterije, da se retko pojavljuje u javnosti, okružen je telohraniteljima, i, kako neki tvrde, upravo u tome leži njegova moć.

Ko je, zapravo, Brano Mićunović?

Rođen je 1953. godine u Nikšiću, a u mladosti je trenirao boks i bio pripadnik elitne 63. padobranske brigade nekadašnje JNA. Sa grupom sugrađana sedamdesetih godina se zaputio za Novi Sad, gde je studirao ekonomiju i bio nerazdvojan sa Nikšićaninom Ratkom Butorovićem, vlasnikom FK “Vojvodina”. Na fakultetu se kratko zadržao, a put ga je odveo preko granice, gde su glavnu reč vodili ljudi sa ovih prostora: Vlastimir–Vlasto Petrović, Dragan–Jokso Joksović, Slobo Grbović, Dado Cerović, Ratko Đokić…

Ime Brana Mićunovića se po prvi put dovodilo u vezu sa nekim krivičnim delom kada je 1983. godine u Nemačkoj ubijen Stjepan Đureković, bivši direktor marketinga “INE”. Đureković je 22. aprila 1982. godine pobegao u Nemačku. Razlog za beg je bilo otkriće da je Đureković u mladosti pripadao fašističkom pokretu i da je kao agent BND-a Nemcima otkrio vojnu tajnu o skladištima goriva za tenkove i avione u Jugoslaviji. Njegovu likvidaciju, kako su mediji pisali, organizovao je lično Stane Dolanc, nekadašnji major KOS-a, ministar jugoslovenske policije i predsednik Savjeta za zaštitu ustavnog poretka. Đureković je prilikom bekstva ukrao od “INE” 200 miliona dolara i preneo u inostranstvo. Iako se spekulisalo, nikada nije dokazano da iza te likvidacije stoje Mićunović, njegov kum Đorđe–Giška Božović, Dragan Joksović, Ratko Đokić i Ranko Rubežić.

Ratovi u devedesetim i ono što ih je pratilo kod kuće “obrisali” su čitavu generaciju sa kojom je Mićunović drugovao. Njegov prijatelj i kum Đorđe Božović, zvani Giška, poginuo je još 1991. godine kod Gospića. Jedan za drugim stradali su Željko Ražnatović Arkan, Ratko Đokić, Branislav Lainović, zvani Dugi, Rade Ćaldović, zvani Ćenta. Poslednji u nizu ubijenih Mićunovićevih prijatelja je Branislav–Bata Šaranović, koji je pre četiri godine likvidiran u Beogradu.

Koliko je poznato, kroz domaće evidencije osuđenih za krivična dela, Mićunović se ne spominje. Poslednje godine 20. veka proveo je u zatvoru Spuž, jer je bio osumnjičen zbog ubistva, koje se dogodilo pod sumnjivim okolnostima. Oslobođen je, zajedno sa svojim prijateljem Zdravkom Lopušinom, optužbi da je oktobra 2000. godine ispred podgoričkog Kliničkog centra ubio Nikšićanina Radovana Kovačevića, teško ranjenog u prethodnoj pucnjavi u kojoj je poginuo Cetinjanin Petko Pešukić. Mićunović je bio vlasnik kockarnice u hotelu “Podgorica”, gde je izbila krvava svađa. Na teret mu se stavljalo da je ispred Kliničkog centra u Podgorici, na do tada nezabeležen način, iz pištolja ubio ranjenog Kovačevića. Novinska fotografija sa suđenja bila je jedina prilika da šira javnost vidi kako uopšte Mićunović izgleda.

Mićunović, zvanično, nije pripadao nijednoj crnogorskoj partiji, što ne znači da je bio politički pasivan. Naprotiv, u jesen 1992. godine, nije mu se dopala ideja da Vojislav Šešelj u Nikšiću održi stranački skup, pa ga je sa svojom družinom čekao na prilazu gradu. Miting radikala nije održan. Deset godina kasnije, 2002. godine, Šešelj ga je optužio za umešanost u kriminal i ubistva Gorana Žugića, savetnika crnogorskog predsednika za bezbednost. Šešelj je tada rekao da je Mićunović toliko moćan da je “pravi predsednik Crne Gore”, koji “drži u šaci” i samog Mila Đukanovića.

Pročitajte još:

Iako nikada zvanično nije bio politički angažovan tvrdi se da je pomogao Milu Đukanoviću da od 1996. godine pobeđuje na izborima, iako to nikad nije dokazano. Jasno svrstavanje Mićunovića uz Đukanovića bio je signal “žestokim momcima”, kako u Crnoj Gori, tako i u Beogradu, pa su se neki od najuticajnijih Crnogoraca, oficira “Crvenih beretki” stavili Crnoj Gori na raspolaganje. Navraćao je i Željko-Maka Maksimović, po ocu takođe Crnogorac. Od 1998. godine, crnogorska dokumenta su dobili Dušan–Duća Spasojević, Mile Kum Luković, Ljubiša–Čume Buha…Uznemirujuća vest da Brano Mićunović, za slučaj “da se krene na Crnu Goru”, priprema kaznene eskadrone i da će se zmija gađati pravo u glavu stigla je i do Slobodana Miloševića. Novinar Šeki Radončić u insajderskoj knjizi “Iza maske: Tajni ratovi u tajnoj policiji” piše: “Akcije odmazde “oko za oko, zub za zub” izvele bi se u samom Beogradu. Planiran je udarac u vrh perčina – atentat na Miloševića, uz pomoć jakog crnogorskog podzemlja u Beogradu”. Epilog svega je da se zveckalo oružjem, ali Milošević nije izdao komandu za napad.

U ratnoj 1999. godini lično je obezbeđivao Zorana Đinđića, koji se pred pretnjama u Srbiji sklonio u Crnu Goru. Potom su stizali i drugi iz ondašnjeg DOS-a. Ljudi upoznati u političku elitu bili su skloni tvrdnji da su malobrojni značajniji srpski političari ili intelektualci koji ne poznaju Mićunovića.

– Ne volim da o tome govorim. Gadio bih se sam sebe kad bih okolo pričao šta sam za koga učinio i koga sam zaštitio. Najbolje to znaju oni koji su sa svojim problemima kod mene dolazili, iako su to odmah zaboravili čim bi se dograbili kakve bilo vlasti u Beogradu. Ali, ja uopšte nisam važan, niti sam očekivao da mi neko kaže i hvala. Krivo mi je jedino što su se nekadašnji opozicionari, posle dolaska na vlast, prema Crnoj Gori ponašali mnogo gore i od samog Miloševića, koji je ipak izbegavao da o Crnogorcima govori kao o mafijašima i NATO plaćenicima. To je tek kasnije postao omiljeni srpski demokratski rečnik – govorio je tih godina Brano Mićunović.

Voli “Zvezdu” i Džajića

Nije tajna da Mićunović voli fudbal, bio je finansijer FK “Sutjeska”, a nije se odrekao prijateljstva sa Zvezdanom Terzićem, ranijim predsednikom FSS, koji je jedno vreme bio u bekstvu. Mićunović je navijač “Crvene zvezde”, sa Dejanom Savićevićem, predsednikom FSCG i Draganom Džajićem je prijatelj. Kad su Džaju uhapsili, rekao je: “Ako vlasti u Beogradu zaista nemaju da uhapse nijednog kriminalca, pre Džajića, onda neka im služi na čast, jer su Džaja i Tito legende”.

Mediji su pisali da Mićunović nije tipični postjugoslovenski mafijaš; ne glupira se bahatim pokazivanjem moći i javnim skandalima ne traži đavola. Spekulisalo se, iako to nije potvrđeno, da godinama stanuje u budvanskom “Splendidu”, hotelu sa pet zvezdica.

On i danas uživa strahopoštovanje mnogih važnih ljudi u zemlji, počevši od predsednika Mila Đukanovića, sa kojim je u veoma dobrim odnosima. Kad god je Đukanoviću zatrebalo, Mićunović je bio tu za njega, bilo da se radi o zaštiti ili pomoći da se ostvari pobeda nad političkim protivnicima, referendumu.

Od trenutka kada su krenule priče o tome da je Crna Gora “švercerska Meka” ime ovog Nikšićanina se pojavljuje zajedno sa Milom i Acom Đukanovićem, Veselinom Barovićem, Stankom Subotićem.

Kako je sam za sebe govorio u neretkim medijskim nastupima, Mićunović dolazi iz one grupe “žestokih momaka” sa asfalta koji su se početkom devedesetih vratili u otadžbinu u nameri da pomognu ostvarivanje nacionalnih interesa. Oni su “mlade godine” proveli u Zapadnoj Evropi baveći se raznim poslovima koje je Mićunović na jednom mestu opisao kao “zaštitu naših ljudi od kapitalista, ustaša i albanske mafije”. Mada za sebe voli da kaže da je “Titovo dete”, ovaj Nikšićanin je bio aktivan u projektu osamostaljivanja Crne Gore.

Italijani ga terete za šverc cigareta

Ime Brana Mićunovića nalazi se na dve međunarodne optužnice za šverc cigareta. Na onoj italijanskoj, sa Milom Đukanovićem i još nekoliko ljudi iz Crne Gore, osumnjičen je zbog šverca cigareta. Đukanović je kasnije – arhiviran. Ime ovog Nikšićanina je kraj Đukanovića i na švajcarskoj optužnici. Direktorica MANS-a Vanja Ćalović podsetila je nedavno da su mediji preneli kako su švajcarski tužioci označili Mićunovića kao “sivu eminenciju svih ilegalnih aktivnosti u Crnoj Gori”. On je prema ovim optužnicama, navodno, određivao koje će kriminalne organizacije iz Italije obavljati šverc, kao i koja će im roba biti na raspolaganju, odnosno, u kojem trenutku će se vršiti tranzit. Navodno je bio zadužen i za bliske kontakte sa Frančeskom Prudentinom, mafijaškim bosom iz Brindizija. Prudentino se dugo krio od italijanskih istražnih organa, prema nekim verzijama i u Crnoj Gori. Uhapšen je pre nekoliko godina u Italiji. Mićunovićev blizak saradnik u tim poslovima bio je, navodno, Stanko Subotić Cane.

Mićunović, Đukanović i Subotić su viđani zajedno na Svetom Stefanu. Bivši funkcioner ANB-a Vasilije Mijović svojevremeno je nakon što je suspendovan javno upozorio Mila Đukanovića da će razotkriti šta je bio razlog njegovog sastanka sa Đukanovićem i Mićunovićem u kabinetu bivšeg premijera, kada mu je, kako je Mijović tvrdio, Đukanović poklonio pištolj.

Gradio bez dozvole, ženi odobreno 4,6 miliona eura

Iz MANS-a su podneli prijavu protiv sadašnjeg ministra turizma i održivog razvoja Branimira Gvozdenovića, koji je omogućio da Branislav Mićunović legalizuje višespratnicu u Budvi. Prijava je podnesena i protiv nekadašnjeg ministra Predraga Sekulića. Po tim prijavama, zvanično, tužilaštvo nikada nije postupilo.

Pročitajte još:

Takođe, Centralna banka je u martu 2010. godine započela sveobuhvatnu kontrolu Prve banke, nakon što je Specijalno tužilaštvo zatražilo detaljan izveštaj o njenom poslovanju. Tom prilikom je otkriveno da je banka Svetlani Mićunović, supruzi Brana Mićunovića, odobrila minus na tekućem računu u iznosu od 4,6 miliona evra. Toliko veliki iznos prekoračenja bio je neuobičajen za račun fizičkog lica. Ugovori o prodaji pokazuju da je u julu 2008. godine Mićunovićeva platila 4,5 miliona evra za pet susednih parcela u Budvi, ukupne površine 6.467 kvadratnih metara. Mićunovićeva je zemljište platila 4,5 miliona eura, ostatak duga je 1,4 miliona evra, a nije poznato šta se dogodilo sa preostala tri miliona evra.

Zvanična imovina

Prema podacima Uprave za nekretnine, Branislav – Brano Mićunović nije bogat kao neki drugi crnogorski tajkuni. On u Budvi posjeduje parcelu od 1.772 metra kvadratna, na kojoj je sagradio dva naknadno legalizovana objekta. U rodnom Nikšiću, prema katastru, poseduje poslovni prostor od 52 kvadrata i 370.130 kvadrata zemljišta u mestu Kamensko. To zemljište se vodi kao susvojina, koju deli sa još dva lica.

Tako je formalno. Međutim, Mićunovićevi bliski rođaci i prijatelji poseduju lance firmi i komplekse zemljišta na najboljim lokacijama. To navodi na zaključak da Mićunović u Crnoj Gori posluje preko preduzeća registrovanih na povezana lica i of-šor firme iza kojih stoji lično ili preko prijatelja. Na svoje i ime supruge Svetlane registrovao je preduzeća van Crne Gore, na egzotičnim destinacijama, kao što je Kipar.

Sinu dao ime po Giški

Na grobu svog kuma Đorđa Božovića održao je govor koji je kasnije osvanuo i na internetu.

– Kada si letos dolazio u Crnu Goru, koja je pod komunističkom strahovladom ćutala 50 godina, proveo si pola sata u manastiru Ostrog. Najdirljivije je što su tada mnogi prvi put ušli da se pomole svetom Vasiliju Ostroškom. U Italiji si odgovarao za delo koje nisi počinio, a mi smo ovde sve činili da tražimo obnovu procesa zbog kojeg si odležao šest i po godina robije. Nedavno je došla presuda milanskog suda da je Đorđe oslobođen. Kad se vratio u zemlju bio je neobično srećan što se stvari pomeraju napred, što stasava opozicija i predlagao mi da se ne uključujem u stranke, već da budemo uz svoj narod i njemu od pomoći. Ali, kako su iz Hrvatske počeli da stižu stravični podaci koje srpska štampa još nije objavila, da srpski narod ponovo biva žrtvom ustaške kame, tom prilikom si mi rekao da je vreme za rat. I otac Đorđa Božovića, Gavro se za vrijeme Prvog svetskog rata vratio iz Amerike samo da bi se borio za srpstvo. Kao sin Gavrov znao je da je došlo vreme za odbranu svog ugroženog naroda.

– Mene zove moj narod i ja moram da idem. Kad sam te ispraćao na put pre polaska u Gospić obećao sam da ću doći s dvadeset Crnogoraca. Nisam hteo ni sa jednim od njih da se pozdravim, verujući da ćemo se uskoro sresti. U subotu, pre pogibije, razgovarali smo telefonom i dogovorili se za datum mog dolaska s našim Crnogorcima. “Ali,samo ako se pojave s crnogorskim kapama”, sećam se da je Đorđe napomenuo. Kad su mi sutradan javili da je stradao, nisam poverovao. Mislio sam da metak Đorđu ne može ništa i tada sam pustio suzu, što nikad ne činim. Otišao je u Gospić, u proboj, kako bi zauzeli kasarnu koju je vojska napustila i predala je ustašama. Elitnoj gardi, Srpskoj gardi dali su zadatak da je ponovo oslobodi. Kad su krenuli u proboj došlo je do velike vatre, Đorđe je ostao sam, odsečen, i rekao: Za nas nema povlačenja. Već su počeli da nam ginu drugovi. Šta će nama da kažu majke u Beogradu i Kruševcu? Kako mi živi da se vraćamo? Moramo napred, odstupanja nema – rekao je Mićunović na grobu svog prijatelja i kuma.

Mićunović je u znak sjećanja na svog kuma Gišku svom sinu dao ime Đorđe.

Veze sa Šarićem

Nakon izbijanja afere “Balkanski ratnik”, u kojoj je zaplenjeno više tona kokaina, italijansko tužilaštvo je saopštilo da je klan Darka Šarića za šverc narkotika koristio infrastrukturu tranzita cigareta stvorenu devedesetih. Glavnooptuženi u aferi “Balkanski ratnik”, Darko Šarić navodno je bio u bliskim odnosima sa Branom Mićunovićem. To je saopšteno nedavno na suđenju u Beogradu. Na insistiranje odbrane, ime Mićunovića je, međutim, zatamnjeno.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike