Mi ovde u Srbiji, krajnje dobronamerni, kojima je naša država u srcu, rekli bismo da je ovo već viđeno. Ovakvi izbori i eksperiment već su urađeni, organizovani i plaćeni od istih aktera pre četvrt veka u Srbiji.
Nisu li građani Srbije izglasali 24. septembra 2000. godine kandidata opozicije Vojislava Koštunicu? Ipak, desile su se i nasilne demonstracije 5. oktobra, više kao potvrda pobede nad Miloševićem. Opozicione stranke morale su biti okupljene u takozvani DOS, s obzirom na to da su bile kao rogovi u vreći, morale su biti disciplinovane i dobro plaćene, i to spolja. Tada je nastao i pokret Otpor, čiji su članovi obučavani od strane zapadnih sila i dobro plaćeni, a imao je zadatak rušenja tadašnje vlasti u Srbiji.
Kako je posle ovih izbora Srbija uništavana dvanaest godina na svim poljima, što je i bio zadatak članica DOS-a, svi dobro znamo i osetili smo.
Istu matricu, samo u različitim geopolitičkim uslovima, morao je da primeni i Brisel prema Mađarskoj, koja je i članica EU. Morao je, posle šesnaestogodišnje vlasti, da se sa nje sruši Viktor Orban.
Orban je apsolutno odudarao od jedinstvene politike Brisela i slao disonantne tonove, posebno prema Berlinu, kao čovek unitarista kome je Mađarska bila na prvom mestu. Ne ulazeći u unutrašnju politiku Mađarske, treba se samo setiti Orbanove borbe oko sprečavanja priliva migranata. Uspeo je da sačuva Mađarsku, dok je zapadna Evropa preplavljena migrantima, pogotovo Nemačka, a o samom gradu Briselu da i ne govorimo.
Pojavom rata u Ukrajini i posledicama koje je on izazvao, Orban se postavio krajnje pragmatično, iako je Mađarska članica EU. Na prvom mestu bio mu je interes Mađarske i njenih građana.
EU nije mogla da dozvoli Mađarskoj da održava konstruktivne odnose sa Rusijom i da, uprkos uvedenim sankcijama, naročito na energente, i dalje dobija gas i naftu po nižoj ceni. Nije se smelo dozvoliti ni da Orban odbije isporuku oružja Ukrajini i njeno finansiranje. Takođe, bilo je nedopustivo da Mađarska stavi veto na novi kredit EU Ukrajini od 90 milijardi evra, koji bi, naravno, vraćale sve članice Unije.
Pored svega toga, mnogo toga je smetalo Briselu u Orbanovoj politici, pa su morali biti stvoreni uslovi da on na izborima bude smenjen.
Da je Mađarska bez pogovora prihvatala sve što je odlučivano u Briselu, Orban bi ostao na vlasti, bez obzira na unutrašnju politiku. Kako se to nije dogodilo, morao se pronaći novi političar koji bi došao na čelo Mađarske i bez pogovora sprovodio odluke iz Brisela.
Tako je pronađen Peter Mađar i njegova stranka Tisa. Uz, kako se navodi, ogroman novac uložen iz različitih centara moći, uključujući i fondacije i finansijske krugove, došlo se do pobede Mađara na izborima i smene Viktora Orbana.
Sada ostaje da se vidi da li će Mađarskoj biti odmrznut deo sredstava iz EU fondova, koja su bila blokirana zbog Orbanove politike. Takođe, ostaje pitanje da li će Brisel uspeti da natera novu vlast da od 2027. godine prekine kupovinu ruske nafte i pređe na skuplje izvore, uprkos postojećem ugovoru sa Rusijom do 2035. godine.
Postavlja se i pitanje da li će građani Mađarske biti primorani da koriste skuplji tečni gas, što je, prema procenama, verovatno.
Na unutrašnjem planu, novi predsednik najavio je veliku kadrovsku čistku i borbu protiv korupcije, što, međutim, običnim građanima možda neće doneti značajne promene.
Iz svega proizlazi da interes velikih političkih i finansijskih centara nije nužno u skladu sa interesima građana. Glavni cilj bio je, prema ovoj interpretaciji, dobiti politički poslušnu Mađarsku i prekinuti posebne veze sa Rusijom.
Ne treba zaboraviti da je Peter Mađar politički stasao u Orbanovoj stranci Fides i da je, kako se često kaže, izašao iz Orbanovog šinjela.
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari