Da li ste se nekada osećali drugačije? Neurodivergentnost može biti deo odgovora

03.06.2026 | 21:30

Autor: J. M.

To nije bolest

Copyright Pexels

Poslednjih godina sve češće se govori o neurodiverzitetu, pojmu koji menja način na koji posmatramo razlike u funkcionisanju ljudskog mozga. Umesto da određena stanja posmatra isključivo kroz prizmu teškoća i ograničenja, ovaj koncept naglašava da ljudi razmišljaju, uče i doživljavaju svet na različite načine, pri čemu nijedan od njih nije nužno pogrešan ili manje vredan.

Ideja neurodiverziteta pojavila se tokom devedesetih godina prošlog veka kao odgovor na tradicionalne pristupe koji su određena neurološka i razvojna stanja uglavnom posmatrali kao poremećaje koje treba ispraviti. Danas sve više stručnjaka ukazuje na značaj prihvatanja različitosti u načinu razmišljanja i obrade informacija, ali i na potrebu da se ljudima pruži adekvatna podrška kada im je potrebna.

Šta zapravo znači biti neurodivergentan?

Termin neurodivergentan koristi se za osobe čiji mozak funkcioniše drugačije u odnosu na ono što se smatra uobičajenim ili prosečnim obrascem razmišljanja i ponašanja. Te razlike mogu uticati na način učenja, komunikacije, obrade informacija, rešavanja problema i uspostavljanja odnosa sa drugim ljudima.

Važno je naglasiti da neurodivergencija sama po sebi nije bolest. Ona predstavlja različit način funkcionisanja mozga koji može donositi i izazove i određene prednosti, u zavisnosti od okolnosti i okruženja.

Prema pojedinim istraživanjima, značajan broj ljudi prepoznaje kod sebe osobine koje se povezuju sa neurodivergencijom, što pokazuje da je reč o mnogo rasprostranjenijem fenomenu nego što se ranije verovalo.

Pexels
 

Koja stanja se najčešće povezuju sa neurodivergencijom?

Najčešće se pod pojmom neurodivergencije podrazumevaju autizam i poremećaj pažnje sa hiperaktivnošću, poznatiji kao ADHD. Međutim, stručnjaci ističu da je ovaj pojam znatno širi i da obuhvata različite načine na koje mozak obrađuje informacije.

Zajednička karakteristika svih ovih stanja jeste to što se razlikuju od obrazaca koji se smatraju tipičnim.

Ipak, među stručnjacima i dalje postoje određena neslaganja oko toga koja stanja bi trebalo uključiti u pojam neurodivergencije. Zbog toga ne postoji jedinstvena i univerzalno prihvaćena lista.

Može li neurodivergencija da se dijagnostikuje?

Jedna od najčešćih zabluda jeste da je neurodivergencija medicinska dijagnoza. Stručnjaci naglašavaju da to nije slučaj i da se ovaj termin koristi kao širi opis različitih načina funkcionisanja mozga.

Ono što može biti dijagnostikovano jesu konkretna stanja koja se povezuju sa neurodivergencijom, poput autizma, ADHD-a ili određenih teškoća u učenju. Zbog toga osobe koje sumnjaju da imaju neki od ovih obrazaca funkcionisanja često prolaze kroz stručnu procenu.

Takve procene obavljaju psiholozi, neuropsiholozi, psihijatri i drugi stručnjaci koji mogu da utvrde da li postoje karakteristike određenog stanja i da preporuče odgovarajuću podršku.

Pexels
 

Kako prepoznati moguće znakove?

Mnogi ljudi koji su neurodivergentni navode da se tokom života često osećaju drugačije od svoje okoline. Ponekad imaju utisak da ih okruženje ne razume u potpunosti.

Kod nekih osoba mogu biti prisutni problemi sa koncentracijom, organizacijom obaveza ili kontrolom impulsa. Drugi se suočavaju sa poteškoćama u učenju, dok pojedinci imaju izraženiju osetljivost na zvukove, svetlost ili druge senzorne nadražaje.

Takođe, određeni ljudi mogu imati izazove u društvenim situacijama ili teško prihvatati nagle promene rutine, što se često povezuje sa pojedinim oblicima neurodivergencije.

Podrška je važnija od lečenja

Stručnjaci ističu da neurodivergentne osobe ne moraju nužno da budu lečene, naročito ukoliko njihove karakteristike ne utiču negativno na kvalitet života. U mnogim slučajevima dovoljno je razumevanje okoline i pristup koji uvažava njihove potrebe.

Međutim, ukoliko osoba oseća stres, anksioznost, probleme u svakodnevnom funkcionisanju ili teškoće u odnosima sa drugima, postoje različiti oblici podrške koji mogu pomoći. To mogu biti psihoterapija, radna terapija, logopedski tretmani ili određeni medikamenti kada za njima postoji potreba.

Podrška može uključivati i promene životnih navika, bolju organizaciju vremena, kvalitetniji san, fizičku aktivnost i razvoj strategija koje olakšavaju svakodnevno funkcionisanje.

BONUS VIDEO:

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam