Sećanje Vlaste Velisavljevića na Radu Savićević: I u kafani i na pozornici bila je istinita i prava

24.03.2021

08:41 >> 08:53

0

Autor: Dejan Ćirić

Ona je bila zvezda u pravom smislu te reči iako se nikada nije tako ponašala.

Sećanje Vlaste Velisavljevića na Radu Savićević: I u kafani i na pozornici bila je istinita i prava
Copyright Pozorišni muzej/ATA Images/V. M.

Još jedan velikan srpskog glumišta napustio nas je danas. Vlasta Velisavljević preminuo je u 94. godini života. Bard koji je za sobom ostavio neizbrisiv trag ostaće upamćen kao jedan od najvećih srpskih glumaca svih vremena. Takva je bila i njegova koleginica Rada Savićević, rođena iste godine kao i Vlasta, koji je u knjizi „Radmila Savićević – Prva i poslednja“, objavljenoj 2016. godine, izneo svoja prelepa sećanja na omiljenu glumicu srpskog naroda, koja vam prenosimo u celosti.

– Osim toga što je bila divna glumica, bila je samo glumica i sasvim dovoljna kao takva. Nije morala da se bavi ničim drugim osim svojim poslom, nikakvim sporednim stvarima, kao što je na primer politika ili članstvo u nekom udruženju u struci. Ona je bila zvezda u pravom smislu te reči iako se nikada nije tako ponašala. Apsolutno je smatram glumicom u rangu Žanke Stokić koja je zaslužila da ima svog pisca. Siniša Pavić je pisao za nju kao što je Nušić pisao za Žanku, a to je zaista velika stvar.

Privatna arhiva/Momčilo Savićević

Ono najbolje i najlepše što je stvorila bilo je vezano za pozorište. To ne umanjuje njen značaj na ekranu, ali pozorište je bilo njen pravi milje u kome se potpuno iskazala. I šteta je što teatar nema tu masovnost kao televizija, jer sam siguran da su mnogi ostali uskraćeni za to da vide i upamte njene odlične uloge u pozorištu. Sećam se kad je Nikola Simić režirao „Sumnjivo lice“ u Jugoslovenskom dramskom i pozvao Radu da igra. Toliko sam se obradovao da sam mu rekao: „Bože, Nikola, ona treba da ostane ovde. Ona pripada ovom nivou. Ovoj kući.“ Bila je izuzetno vredna i čudi me da više ništa nije igrala u tom pozorištu. Ali, to sigurno nije bilo do nje.

Stefan Tomasevic/ATAImages

Pamtim i kada je igrala u „Uježu“ u izuzetno interesantnoj režiji Ace Ognjanovića. To je bilo veličanstveno. Lepše i bolje igranog Nušića više nisam video. Ceo taj ženski korpus je bio izvanredan u podeli, a ona je briljirala kao predsednica udruženja, i to je moja najdraža uloga Rade Savićević. Nikada neću zaboraviti kad je u jednom trenutku, umesto replike: „Pa dobro, drage moje gospođe, šta ćemo sada da radimo?“, budući da je sa juga, rekla: „Pa šo će radimo, gospođe moje?“ To mi je bilo toliko spontano i šarmantno da se i dan-danas često setim te njene rečenice, i kad god treba nešto tako da se pita, ja kažem: „Šo će radimo?“ Eto koliko je ona bila istinita. U svemu! A to je najvažnije.

Pročitajte još

Nažalost, nisam imao prilike da sa njom mnogo radim, ali znam da je bila dragocen partner. Uvek je sve poklanjala partneru i sa njom nije bilo teško igrati, jer se to prenosilo na vas. Zato su mnogi upravo pored Rade izrastali u glumce. Bila je rudimentarna, slojevita, istinita, jednostavna i prava, i kao glumica i kao žena. I u kafani i na pozornici. Svugde! Imala je prirodni, nepatvoreni talenat. Mislim da bi sve glumačke škole bile mnogo bogatije sa njom nego ona sa njima, jer je stvarno bila čudo od glumice.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike