U čast boginje opere: Statua Marije Kalas biće otkrivena u Atini
08.10.2021 | 12:45
Uprkos svojoj relativno kratkoj karijeri, okončanoj u pedesetim godinama života, važi za jedan od najvećih soprana u istoriji opere
Statua grčkoj operskoj pevačici Mariji Kalas, rođenoj u SAD, biće otkrivena danas u centru Atine.
Bronzana statua delo je vajara Afrodite Liti.
- Statua sadrži mnoge elemente koji se odnose na život velike pevačice, ali i na istoriju same umetnosti - rekla je Liti za grčki Katimerini.
Statuu će otkriti Grčko društvo Marija Kalas.
Kalas je rođena 2. decembra 1923. godine u Njujorku u porodici grčkih emigranata, a preminula je 16. septembra 1977. godine u Parizu.
Uprkos svojoj relativno kratkoj karijeri, okončanoj u pedesetim godinama života, važi za jedan od najvećih soprana u istoriji opere, piše Tanjug.
Međunarodnu karijeru je počela 1947. i s velikim uspehom pevala na najvećim svetskim operskim scenama. Prvi veliki trijumf je doživela 1949. kada je u Veneciji sa uspehom nastupila u dve veoma različite uloge u operama Vagnera i Belinija.
Tokom cele karijere Kalas je često demonstrirala sposobnosti u pevanju raznovrsnih sopranskih arija, od dramskih do koloraturnih. Njen vokalni raspon je bio blizu tri oktave. U La Skali je prvi put nastupala 1951. u operi "Sicilijansko večernje", i ovaj teatar je bio njena glavna scena tokom pedesetih. U Londonu je redovno nastupala od 1952, a tu je i završila opersku karijeru 1965.
Posle toga nastupila je samo u recitalima 1973. i 1974. Sredinom karijere, 1953-1954, Kalas je naglo smršala izgubivši 35 kilograma. Neki kritičari smatraju da je ova promena doprinela opadanju kvaliteta njenog glasa u nekim operskim ulogama, dok drugi smatraju da je joj je glas postao mekši i zavodljiviji.
Marija Kalas se ubraja među znamenite reformatore opere, kao što su Rihard Vagner i Arturo Toskanini. Kultura druge polovine XX veka se neminovno povezuje sa njenim imenom. Početkom 50-ih godina, pojavom postmodernizma, opera XIX veka postala je estetski anahronizam. Marija Kalas je vratila opersku umetnost na vrhunski nivo.
Najviše je pevala opere belkanta, gde se nije ograničila na virtuozne kolorature u operama Belinija, Rosinija i Donicetija, već je svoj glas pretvorila u glavno izražajno sredstvo. Bila je univerzalni pevač, sa dijapazonom od klasičnih ozbiljnih opera (opera serija) do poznih Verdijevih opera, verističkih opera Pučinija i Vagnerovih drama.
Usponu njene karijere doprinela je pojava gramofonskih ploča sredinom prošlog veka, kao i prijateljstvo sa producentom kompanije EMI Volterom Legeom.