Ivo Andrić: Nobelova nagrada za ljubav

13.03.2021

16:51 >> 16:53

0

Autor: Dejan Ćirić

Zvjezdanog neba i ljudskog srca nikad se čovjek neće moći nagledati.

Ivo Andrić: Nobelova nagrada za ljubav
Copyright Wikimedia/ Stevan Kragujević

Ivo Andrić je bio jedan od najvećih srpskih pisaca 20. veka. Njegova dela predstavljaju odraz istorijskih nemira u Jugoslaviji, s posebnim naglaskom na humanost ljudi za vreme tog političkog haosa. Svoju karijeru je započeo kao diplomata, a pre nego što je napustio jugoslovensku diplomatiju, već je postao veoma cenjen pisac.

U godinama nakon Drugog svetskog rata objavio je svoje remek-delo i postao poznat širom sveta. Nobelovu nagradu za književnost je dobio 1961. godine i tako postao prvi književnik koji ju je dobio za delo napisano na srpskohrvatskom jeziku. Odbor za dodelu Nobelove nagrade posebno je skrenuo pažnju na „epsku snagu sa kojom je nalazio teme i oslikavao ljudske sudbine izvučene iz istorije njegove zemlje“ u romanu “Na Drini ćuprija”. Iako su do tada njegova dela prevođena na više stranih jezika, posle Nobelove nagrade počinje veliko interesovanje sveta za dela pisca sa Balkana i njegovi romani i pripovetke se štampaju na preko tridest jezika. Iako odbija mnoge pozive, tih godina Andrić boravi u Švedskoj, Švajcarskoj, Grčkoj i Egiptu. Celokupni iznos Nobelove nagrade od milion dolara, poklonio je iz dva dela bibliotekarskom fondu Bosne i Hercegovine. Uz to, veoma često učestvuje u akcijama pomoći bibliotekama i daje novac u humanitarne svrhe.

Wikimedia/ A. Ruzdugan, Bucuresci

Ivo Andrić je rođen 9. oktobra 1892. godine u selu Dolac u blizini Travnika. Ostao je bez oca kao dvogodišnji dečak. Suočavajući se sa besparicom, Katarina Andrić sina jedinca daje na čuvanje u Višegrad, muževljevoj sestri Ani i njenom mužu Ivanu Matkovšiku, austrijskom činovniku poljskog porekla. U Višegradu Andrić završava osnovnu školu, a potom se vraća majci u Sarajevo. Detinjstvo je proveo u Bosni, koja je pripadala tadašnjem Austrougarskom carstvu, a filozofiju je studirao u Zagrebu, Beču i Krakovu. Na početku Prvog svetskog rata uhapšen je zbog anti-austrijskih tendencija, pa je tada kratkotrajno prekinuo studije. Godine 1923. doktorirao je književnost na Univerzitetu u Gracu, a zatim je započeo diplomatsku službu u Jugoslaviji. Svoju karijeru diplomate je završio kao jugoslovenski ambasador u Berlinu. Kada se 1941. godine Jugoslavija našla pod nemačkom okupacijom, Andrić se vratio u Beograd i tamo je živeo tokom i nakon Drugog svetskog rata.

Wikimedia/ Stevan Kragujević

Svoju književnu karijeru započeo je kao pesnik. Bio je jedan od saradnika časopisa „Hrvatska mlada lirika“ tokom 1914. godine. Krajem rata je objavio dve zbirke stihova u prozi, “Ex Ponto” i “Nemiri“. Zbirka „Nemiri“, objavljena 1919, i napisana u formi dnevnika, govori o Andrićevom doživljaju rata i svog zarobljeništva. U tom periodu je uglavnom pisao pripovetke. Njegov prvi roman, “Put Alije Đerzeleza“, objavljen je 1920. godine i već tada se primećuje dominantan motiv njegovog stvaralačkog procesa, a to je život u Bosni kroz koji istovremeno prikazuje univerzalne ljudske probleme. U periodu između dva rata, Andrić objavljuje tri zbirke pripovedaka pod nazivom “Pripovetke“, 1924, 1931. i 1936. godine.

Wikimedia/ Stevan Kragujević

Tokom Drugog svetskog rata, u slobodno vreme koje su mu okolnosti nametnule, Andrić piše svoja tri velika romana objavljena 1945. godine: “Na Drini ćuprija“, “Travnička hronika” i “Gospođica“. Glavna tema prva dva romana, kao i većine Andrićevih dela, jeste Bosna, oblast u kojoj Istok i Zapad vekovima prepliću svoje interese i uticaje, oblast koju čine ljudi različite nacionalnosti i veroispovesti. Andrića vidimo u svom najboljem izdanju kada piše o svojoj domovini i njenom narodu. Svoja dela je pisao trezveno, bogatim i čistim jezikom. Godine 1969. izabran je za počasnog člana Akademije nauka i umetnosti u Bosni i Hercegovini, a 1972. godine Beogradski univerzitet mu je dodelio počasni doktorat.

Wikimedia/ Stevan Kragujević

U šezdeset šestoj godini, Ivo Andrić se venčava sa svojom dugogodišnjom ljubavlju Milicom Babić, kostimografom Narodnog pozorišta iz Beograda, udovicom Nenada Jovanovića. Sa suprugom se seli u svoj prvi stan, u ulici Proleterskih brigada 2a.

Kada je tog 10. decembra 1961. godine Ivo Andrić ušetao u svečanu salu Švedske kraljevske akademije, u kojoj će mu kralj Gustav VI uručiti Nobelovu nagradu za književnost, zasvirala je sevdalinka „Kad ja pođoh na Bembašu“.   Veliki književnik nije bio sam. Pod ruku ga je, u raskošnoj plavoj haljini, sa crnom mašnom na kosi, držala Milica Babić.

Printscreen

U to vreme njihov bračni staž je brojao tri godine, ali se ljubavni merio decenijama, čak dve. Andrić više nije krio da je Milica u stvari „Jelena, žena koje nema“, ona o kojoj je pisao dok su se tajno voleli. Sada su svi znali da je ona njegova „Lepa“, kako joj je govorio, i da se u pismima koja joj piše, potpisuje sa „tvoj Mandarin, koji te nežno grli“. Milica je ostala upamćena kao prva srpska školovana kostimografkinja, a njene kreacije su upotpunile sijaset velikih pozorišnih komada.

Godine 1968, 24. marta, dok su se odmarali u njihovom domu u Herceg Novom, Milica je umrla od posledica srčanog udara. Sahranjena je u Aleji zaslužnih građana u Beogradu, gde će sedam godina kasnije biti položena urna Ive Andrića.

Wikimedia/ Stevan Kragujević

„Sada vidim – naša je sudbina da sagorimo. Uvijek sam tako osjećao svijet i sebe u njemu, iako nisam uvijek imao snage ni mogućnosti da toj istini pogledam u oči i da je mirno prihvatim. Sad, kad je sve dobro moje u jednom trenu izgorjelo, vidim jasno: sve što se na zemlji rađa i pod suncem živi ide tim putem. I tome ne treba tražiti razloga, smisla ni objašnjenja“, napisao je Andrić posle smrti supruge.

Od tada se ređe pojavljivao u javnosti i manje učestvovao u društvenim dešavanjima. Mnogo čita i malo piše. Zdravlje ga polako izdaje i on često boravi u bolnicama i banjama na lečenju. Veliki pisac preminuo je na današnji dan, 13. marta 1975. godine u Beogradu.

Pročitajte još

Umetničko stvaranje je po Andriću složen i naporan čin koji se vrši po diktatu čovekove nagonske potrebe za stvaranjem. U osnovi nagonska, čovekova potreba za lepotom je odabrana od umiranja i zaborava. Ona je dijalektička suprotnost zakonima prolaznosti. U igri jagnjeta iz alegorijske pripovetke „Aska i vuk“ simblozovan je umetnički nagon čovekov kao „instiktivan otpor protiv smrti i nestajanja“ koji „u svojim najvišim oblicima i dometima poprima oblik samog života“. Umetnost i volja za otporom, kazuje Andrić na kraju ove pripovetke, pobeđuje sve, pa i samu smrt, a svako pravo umetničko delo je čovekova pobeda nad prolaznošću i trošnošću života. Život je u Andrićevom delu divno čudo koje se neprestano troši i osipa, dok umetnička dela imaju trajnu vrednost i ne znaju za smrt i umiranje.

Profimedia

Po Andrićevom shvatanju umetnik je i vesnik istine, a njegovo delo poruka kojom se iskazuje složena stvarnost ljudske istorije. On je „jedan od bezbrojnih neimara koji rade na složenom zadatku življenja, otkrivanja i izgrađivanja života“. Opisujući svoje stvaralačke trenutke, Andrić kazuje: „Ni traga da se vratim sebi. Samo da mogu, kao surovo drvo i studen metal, u službi ljudske slabosti i veličine, u zvuk da se pretvorim i da ljudima i njihovoj zemlji potpuno razumno prenesem bezimene melodije života.“

Zadužbina Ive Andrića

Zadužbina Ive Andrića je počela sa radom 12. marta 1976. godine na temelju testamentarne volje čuvenog pisca. Prva i najvažnija odredba Andrićevog testamenta bila je da se njegova zaostavština „sačuva kao celina i da se, kao legat odnosno, zadužbina, nameni za opšte kulturne i humanitarne potrebe”. Organizujući naučne skupove o Andrićevom delu i o različitim aspektima savremene srpske književnosti, Zadužbina služi najdubljim interesima srpske književnosti, umetnosti i kulture. Veliki je broj diplomaca i postdiplomaca koji su dobili stipendiju Andrićeve zadužbine za radove iz oblasti književnosti, a takođe su, kao gosti i stipendisti, u piščevoj Zadužbini boravili i radili mnogobrojni slavisti iz celoga sveta.

Profimedia

Andrićeva nagrada

Na osnovu piščeve testamentarne volje, počev od 1975. godine, svake godine se dodeljuje Andrićeva nagrada za priču ili zbirku priča napisanu na srpskom jeziku. Prvi dobitnik nagrade je bio Dragoslav Mihailović za delo „Petrijin venac“.

Profimedia

Spomen-muzej Ive Andrića

U okviru Zadužbine Ive Andrića spada i Spomen-muzej koji se nalazi u sastavu Muzeja grada Beograda i otvoren je 1976. godine u stanu na Andrićevom vencu 8, u kome je pisac živeo sa suprugom Milicom od 1958. godine. Sačuvani su autentični raspored i izgled ulaznog hola, salona i Andrićeve radne sobe, a nekadašnje dve spavaće sobe preuređene su u izložbeni prostor gde je otvorena stalna postavka koja raznovrsnim eksponatima predstavlja Andrićev životni put i markantne tačke njegove stvaralačke biografije. Pored reprezentativnih dokumenata (indeksi, pasoši, plakete, diplome, Nobelova plaketa i medalja, Vukova nagrada, počasni doktorati) i fotografija, u izložbenoj postavci mogu se videti i originalni rukopisi Andrićevih dela, pisma, izdanja njegovih knjiga na raznim jezicima, kao i neki piščevi lični predmeti.

Wikimedia/ Matija

Andrić je danas jedan od naših najcitiranijih pisaca, a neke od njegovih misli glase ovako:

„Toliko je u životu bilo stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živeti.“

„Čovjeka ćete najbolje upoznati ako ga promatrate kako se ponaša kad se nešto dijeli besplatno.“

„Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni, i još čudnije: kako nam često baš to malo nedostaje!“

„I vrline jednog čovjeka mi primamo i cijenimo potpuno samo ako nam se ukazuju u obliku koji odgovara našim shvaćanjima i sklonostima.“

„Možda je u početku bilo i drugih motiva, ali danas je glavni strah. Od straha su ljudi zli, surovi i podli, od straha su darežljivi, čak i dobri.“

„Imati veliku snagu, fizičku ili moralnu, a ne zloupotrijebiti je bar ponekad, teško je, gotovo nemoguće.“

„Tko čini dobro, od njega se jos više dobra očekuje.”

„Ljubav, kad je iskrena i duboka, lako prašta i zaboravlja.“

„Zvjezdanog neba i ljudskog srca nikad se čovjek neće moći nagledati.“

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike