Dvornik i Valter, legendarni filmski tandem Jugoslavije: „Zar će tvoj Miljko da puca na mog Deana i Dina?“

26.03.2021

17:52 >> 06:29

0

Autor: Dejan Ćirić

Zajedno su snimili nebrojeno mnogo filmova, ali ih je posvađao i razdvojio rat. Njih dvojica su se 1991. godine odrekli jedan drugog u nizu otvorenih pisama, u

Dvornik i Valter, legendarni filmski tandem Jugoslavije: „Zar će tvoj Miljko da puca na mog Deana i Dina?“
Copyright Promo/24sedam

Boris Dvornik je bio hrvatski i jugoslovenski pozorišni i filmski glumac, reditelj i scenarista. Rođen je 16. aprila 1939. godine u Splitu, u porodici drvoseče. Svoj talenat za glumu je otkrio u detinjstvu, dok je nastupao u dečjim predstavama. Nakon učenja za električara, počeo je da se bavi glumom, iako je mnogo voleo fudbal i razmišljao o sportskoj karijeri. Završio je Srednju glumačku školu u Novom Sadu, a kasnije se upisao na Kazališnu akademiju Univerziteta u Zagrebu.

Na filmu je debitovao 1960. godine u ostvarenju Francea Štiglica „Deveti krug“ sa tematikom Holokausta. Glumio je mladića koji za vreme Drugog svetskog rata pokušava da spasi mladu Jevrejku oženivši se njom. Nakon filma je stekao veliku popularnost, koju potom učvršćuje ulogama iz savremenog života u filmovima „Martin u oblacima“ (1961) i „Prekobrojna“ (1962), Branka Bauera. Neusiljen, dobroćudnog nastupa, pomalo nestašan, nakon tih ostvarenja Boris postaje vodeća zvezda jugoslovenske kinematografije uz Ljubišu Samardžića, Milenu Dravić i Batu Živojinovića, sa kojim je bio najbolji prijatelj.

Printscreen/Youtube

Do sredine šezdesetih godina Dvornik je nastupao uglavnom u komedijama, a od 1966. počinje sa velikim uspehom da igra u filmovima sa tematikom iz Narodnooslobodilačkog rata. Za uloge u filmovima „Most“ i „Kad čuješ zvona“ nagrađen je Zlatnom arenom na festivalu u Puli, dok je za ostvarenja „U gori raste zelen bor“ i „Opklada“ osvojio Srebrnu arenu. Nastupao je u više od 40 dugometražnih igranih filmova, neretko i u kratkometražnim, u mnogim televizijskim dramama i više televizijskih serija.

Uvek uverljiv i neposredan, svoj izuzetan talenat posebno je iskazao u filmovima „Događaj“ iz 1969. godine, prvi put kao negativac, zatim dramskom ulogom u filmu „Tragovi crne djevojke“, u kostimiranom ostvarenju „Derviš i smrt“, pa ponovo u filmu iz NOB-a „Povratak“. Kao pozorišni glumac pojavljuje se uglavnom u predstavama Hrvatskog narodnog kazališta iz Splita, naročito uspešno u delima lokalne tematike i operetama. Usledio je period filmova o ratu, obnovi i izgradnji. Bio je omiljeni Dalmatinac u partizanima, miner Zavatoni u filmu „Most“, harizmatični Dimnjačar u „Kapelskim kresovima“, Dalmatinac u „Sutjesci“ i Stipe u „Neretvi“. Tu se izrodilo prijateljstvo sa Batom i nastao je partizanski tandem pored kojeg su strani glumci Barton, Briner i Vels delovali bledo i neuverljivo. Bata je nosio Borisa, Boris čuvao leđa Bati, a gledaoci su mogli da osete kako se oni stvarno vole, kao i zbratimljeni narodi u Jugoslaviji.

Printscreen/IMdb

Boris je postao i omiljeni rođak iz Dalmacije u filmovima i TV serijama u Srbiji. U „Boljem životu“ je Lujo, u „Moj tata na određeno vreme“ čika Boro, pa je tako postao simbol privatnog smeštaja za domaće turiste na srednjem Jadranu. Ipak, najveći je postao posle dve TV serije – „Malo misto“ i „Veliko misto“. Veliku zaslugu za to je imao Miljenko Smoje, koga je Boris smatrao drugim ocem. Smoje je, inspirisan Dvornikovim pozorišnim kreacijama u Tijardovićevoj „Maloj Florami“, „Splitskom akvarelu“ i „Roku i Cicibeli“, shvatio da je Boris esencija Dalmacije. Tako su nastali Roko Prč, prvi socijalistički profiter i radnik u turizmu, i Meštar, splitski berberin kroz čiju ulogu je protutnjala istorija Splita u 20. veku. U pripremi je bila i TV serija pod naslovom „Balada o glumcu“ za koju je čuveni umetnik rekao: „Ova moja ’Balada o glumcu’, di će bit najmanje trinajst epizoda, di ću glumit sebe, svoga oca, svoju mater, cilu svoju familiju, a glumit ću i sve one najdraže šta su mi prolazili kroz život. Biću muško i žensko, plakaću i pivat, smijat se, zavitlavati sebe i sve oko sebe.“ Nažalost, smrt je bila brža i nije stigao da je snimi.

Printscreen/Youtube

Više od četrdeset godina proveo je u braku sa suprugom Dianom, a upoznali su se kada je ona imala samo šesnaest godina. Tog dana Boris ju je primetio dok je šetala splitskom pijacom, odmah se u nju zaljubio i danima joj pevao serenade ispod prozora. Venčali su se 1962. godine kada je Diana postala punoletna, a nakon venčanja živeli su kod Borisove majke u podrumu punih sedam godina. Dobili su dva sina, Deana i Dina, koji su postali poznati hrvatski muzičari. Porodica mu je puno značila i uvek joj se s nestrpljenjem vraćao. Sin Dino bio je jedan od najpoznatijih hrvatskih fank pevača, a preminuo je 2008. godine, nepunih pet meseci nakon svog oca.

Printscreen/Youtube

Bata Živojinović i Boris Dvornik bili su legendarni glumački tandem i simbol prijateljstva u velikoj Jugoslaviji. Na Instagram stranici koji vodi unuka pokojnog Bate svojevremeno je podeljena priča kako su dva velikana imala težak i traumatičan početak, a da je veliki pesnik Mika Antić prepoznao njihov talenat i prorekao im slavu.

– Pričao je Mika Antić kako je na ulici u Novom Sadu video dva mlada, krupna momka kako plaču. Pitao ih je šta im je. Rekli su da su pali na prijemnom za Akademiju i da su ih tamo nazvali balvanima bez trunke talenta. On ih je utešio i ohrabrio, i rekao da će sledeći put biti primljeni, postati zvezde i da mu kažu kako se zovu pa da se kasnije vide: „Ja sam Živojinović Velimir“, rekao je jedan, „Ja sam Dvornik Boris“, predstavio se drugi.

Bata i Boris su snimili nebrojeno mnogo filmova, ali ih je posvađao i razdvojio rat. Njih dvojica su se 1991. godine odrekli jedan drugog u nizu otvorenih pisama, u gestu koji je bio viđen kao simbolika raspada SFRJ. 2004. je javljeno da su pokušali da se pomire, i konačno su to javno učinili 2006. godine putem video linka između Splita i Beograda. Živojinović je izjavio da poslednjih godina nije bilo mržnje između njih, a Dvornik se nadovezao da je stvar bila „samo nesporazum“.

Šta se u stvari dogodilo? Tokom godina Boris Dvornik je razvio blisko prijateljstvo sa Antunom Vrdoljakom koji ga je nagovorio da učestvuje u politici i glumac je na izborima 1992, kao kandidat Hrvatske demokratske zajednice, izabran u splitsko poglavarstvo. Ipak, Dvornik je brzo shvatio da politika nije za njega i dao je ostavku na svoje mesto mesec dana kasnije.

Printscreen/IMdb

 

Batin sin Miljko Živojinović je o snažnom prijateljstvu dva glumačka velikana i razlozima njihovog sukoba svojevremno govorio za „Kurir“.

– Kada sam bio prinuđen da odem iz Srbije, otišao sam pravo u Split kod Borisa. Diana i on su me primili sa velikom radošću i ljubavlju. Tog dana javili smo se Bati tek oko ponoći. Iako je imao tešku operaciju srca, želeli smo da ga čujemo. Boris je planirao da dođe u Beograd i Novi Sad i da se ponovo sretnu. Međutim, umro je 24. marta sledeće godine. Nažalost, do susreta nikad nije došlo. Za svađu između moga oca i Borisa „krivo je more“, kako kaže pesma. Otac je početkom raspada Jugoslavije održao jedan govor u Skupštini, gde je rekao da Srbija mora da zaštiti Srbe van Srbije i, ako bude potrebno, da bi trebalo da ratuje kao što to rade Amerikanci na tuđoj teritoriji. Naravno da je to bila velika greška i da to nije trebalo tako reći. Posle nekoliko dana Boris mu se javnim pismom obratio preko Dnevnika HTV. Upitao je oca kako je smeo to da kaže javno i rekao: „Zar će tvoj Miljko da puca na mog Deana i Dina?“. Bata se loše osećao zbog toga. Umesto da se pruži ruka pomirenja, ulje na vatru je dolio još jedan očev intervju. Prekinuto je veliko prijateljstvo. Desetak godina kasnije, kad je Boris bio u Crnoj Gori, javio se ocu i tada su prvi put razgovarali nakon dugog vremenskog perioda. Zvanično su se pomirili na televiziji. Kada je otac imao infarkt, napravljen je video-link između Splita i Beograda, tokom kojeg su u veoma emotivnom razgovoru oprostili jedan drugom. Prekinuto prijateljstvo je nastavljeno i redovno su komunicirali do kraja Borisovog života. Bili su veoma različiti po karakteru – prisetio se tada Miljko Živojinović.

Printscreen/IMdb

Tokom poslednjih godina života Boris se odao alkoholu zbog čega je bio prek i agresivan. 2008. doživeo je lakši moždani udar zbog čega je neko vreme proveo na rehabilitaciji. Umro je na današnji dan, 24. marta 2008, u 69. godini života, u Splitu od posledica srčanog udara. Sahranjen je tri dana kasnije na splitskom groblju Lovrinac.

Bata Živojinović nije prisustvovao Borisovoj sahrani i tim povodom je izjavio:

– Boris i ja se nikada nismo posvađali. Na njegovu sahranu nisam došao jer su u to vreme Srbima bušili gume u Hrvatskoj. Zbog toga sam bio duboko povređen – rekao je Živojinović.

Printscreen/IMdb

Kada je premino čuveni Valter, 22. maja 2016. godine Dvornikova supruga Diana se osvrnula na veliko prijateljstvo između dva glumca i njihovih porodica.

– Čitam vesti o Bati. Dugo je bolovao, a već nekoliko puta je bio na korak od smrti. Žao mi je što je otišao. Boris je radio dosta filmova s njim. Upoznala sam ga sa 17 godina, kad se snimao jedan film u Vojvodini. Bila sam u drugom stanju s mojim Deanom. Lula ga je već tada pratila. Bili smo kod njih u Beogradu. Družili smo se. Lula je prava majka i žena. Voleli su se kao Boris i ja. Što se tiče njihovog sukoba – desilo se, kao i rat. Šta je bilo, bilo je. Nećemo o prošlosti. Ne bih da govorim o politici, koja je kriva, a u nju se ne razumem – rekla je Borisova udovica.

Pročitajte još

Boris Dvornik je živeo kroz svoje uloge, jer se njegova glumačka veličina svodila da bude ono što glumi, da uloga postane, kako je rekao njegov veliki prijatelj Bata Živojinović, dramsko stanje. To dramsko stanje pratilo ih je pojedinačno ili u duetu celog života.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike