Rade Šerbedžija za 24sedam: Moj najveći životni ulov je ljubav

11.05.2021

19:02 >> 12:46

0

Igra je život. Možeš od svog života napraviti ništa, a možeš napraviti čaroliju. Imaš izbora. Svi imamo to bogatstvo u sebi, kaže glumac

Rade Šerbedžija za 24sedam: Moj najveći životni ulov je ljubav
Copyright Rade Šerbedžija Foto: 24sedam/ Goran Sivački

Slavni umetnik Rade Šerbedžija gost je ovogodišnjeg Festa i dobitnik nagrade “Beogradski pobednik”, a njegov novi film “Ribanje i ribarsko prigovaranje”, čija je premijera bila danas, donosi priču o velikom pesniku i plemiću Petru Hektoroviću koji, okružen idilom ostrvskih krajolika, među ribarima sanjari i priseća se tragične mladalačke ljubavi. Ali, sećanja na sukob plemića i pučana tokom Hrvatske bune još uvek su sveža… Na to more, bar na tren, otisnuli smo se danas tokom razgovora sa Šerbedžijom dotičući se velikih životnih ulova, ljubavi, poezije, ali i današnjeg puka, umetnika kao večitog disidenta i čarolije koju život stvara.

Promo / FEST

Koji je vaš najveći životni ulov? 

Ljubav u svakom pogledu, prema ženi, roditeljima, deci, prijatelju, prirodi i lepoti… Da, moj odgovor je samo ljubav.

U kontekstu ulova i ribarenja, moram istaći važnost mora u mom životu, ono mi je mnogo donelo. Iako sam ga prvi put video sa 14 godina – dotad sam detinjstvo provodio u Vinkovicima, u Lici, kod stričeva, babe i dede, jahao sam konje i lovio zvečarke rašljama… Imao sam divlje detinjstvo u mojoj Krajini, u Lici. Onda sam sa 14 godina prvi put otišao da vidim more. Nije se imalo para za putovanja. Najpre sam ga ugledao u Splitu, i zaljubio sam se. Posle toga sam kao mladi glumac svako leto išao u Dubrovnik, eh mladost u Dubrovniku… A onda otok Silba. Tamo sam sa svojom prvom ženu imao kuću i imao prilike da naučim tajne mora, naučio sam da ne budem žabar i kontinentalac, naučio sam da poštujem more i od tada mi je postalo velika inspiracija za sve u životu.

Foto: 24sedam/ Goran Sivački

Kakvo je more u kojem živimo danas? Kakvi su talasi i vetrovi koji duvaju i šta nam donese – u umetnosti i društveno-političkom trenutku?

Prestao sam da govorim konkretno o politici. Više nemam vremena da se pravdam, niti da se svađam s nekim. Moje trenutne reči nikome neće pomoći, više će pomoći moj život sa umetnošću, moji stavovi, moje nepripadanje politici koja određuje naše živote… U tom smislu citirao bih monolog Don Huana o licemerju, to je moja poruka ljudima i radničkoj klasi. Jer bojim se da za njih nema spasa u ovim našim životima dok se nešto bitno ne promeni. Što se tiče umetnosti, uvek je bila u teškim vremenima i u sretnim vremenima. U teškim zato što je u biti svakog umetnika da bude disident, da komentariše život koji živi, zemlju u kojoj živi, ljude sa kojima živi. I najviše da bude kritičan. U tome je tajna mnogih filmova, baš tog crnog talasa koji često pominjem, filmovi Živojina Pavlovića, Makavejeva… koji su se na neki način bavili umetnošću samom, ali isto tako bili politički aktuelni, i pre svega životno prikazivali stvari o nama i društvu. U tom smislu volim angažovanost u umetnosti, a opet volim kada ta umetnost ne ostane samo politična, nego kad u sebi ima razloga zašto je zovemo umetnošću.

Foto: 24sedam/ Goran Sivački

Ceo svet je suočen sa velikom pošasti. Kako se vi sa njom nosite?

Suočeni smo sa opasnim virusom koji mutira i seje strah i smrt po svetu. Pogledajte Indiju… To je opasan protivnik koji ne samo svojim bakteriološkim delovanjem, već i posledicama infekcije uništava ljude. Problem je što taj virus u velikoj meri utiče i na psihu čoveka. Završićemo po psihijatrijskim bolnicama. Razboljevamo se svi od drugih bolesti jer podležemo strahu i panici. Moramo održavati ritam svojih života uprkos pandemiji. Moramo poštovati ritam našeg tela i duha uprkos razornom dejstvu bolesti. Zašto bi održavanje filmskog festivala bilo opasnije od crkvenih liturgija i političkih skupova… Čestitam još jednom organizatorima Festa što su uprkos svemu uspeli da nas “časte” filmskim festivalom u kojem publika gleda filmove u bioskopskim salama, kako i dolikuje.

Foto: 24sedam/ Goran Sivački

Pročitajte još

Sinoć ste dobili nagradu “Beogradski pobednik”. Šta ona za vas znači i s kakvim osećanjem ste gledali sve uloge koje su se ređale na platnu predstavljajući vašu karijeru?

Ta nagrada za mene znači pripadnost kulturi koja ima svoje ime i prezime. To je jugoslovenska kultura zemlje u kojoj sam rođen i odrastao i bavio se filmskom umetnošću. Te filmove su režirali Živojin Pavlović, Makavejev, Saša Petrović, Žilnik… Crni talas koji sam malopre pominjao je zapravo izrodio Fest. Ponosan sam što sam predstavnik jugoslovenskog filma i zato mi nagrada “Beogradski pobednik” mnogo znači. Što se tiče uloga… Toliko se smejem, jer, iskreno, neke stvari nikada nisam ni video. Ne gledam svoje filmove, vrlo retko. Bojim se da ću time uništiti neku čaroliju.

Foto: 24sedam/ Goran Sivački

Šta je za vas ta čarolija?

Igra, kao i život. Možeš od svog života napraviti ništa, a možeš napraviti čaroliju. Imaš izbora. Svi imamo to bogatstvo u sebi.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike