Kako je moguće da pobednički konj završi u kobasicama: Rediteljka Ivana Todorović za 24sedam o filmu sa puno suza i smeha
05.08.2023 | 20:00
Dirljiv i potresan dokumentarac o ljudima koji brinu o umirućim konjima
Film "Na kraju puta" govori o azilu "Staro brdo" poslednjoj životnoj stanici napuštenih konja. Film je dirljiv i potresan dokumentarac o ljudima koji brinu o umirućim konjima. Do sada je prikazan na brojnim festivalima kako domaćim tako i stranim, gde je osvojio srca i publike i kritike.
Film prati Željka i Viki u požrtvovanoj nameri da obezbede sredstva za spokojan kraj života odbačenih konja na svom malom imanju u Lapovu.
Film nosi univerzalnu emociju ljubavi I brige
Sa rediteljkom ovog filma Ivanom Todorović smo porazgovarali o tome da li ovakvi filmovi mogu nešto da promene, zašto kažemo "glup kao konj", šta bi ljudi mogli da nauče od ovih plemenitih životinja i o još par zanimljivih tema.
Kako je ovaj film uspeo da ga jednako zavoli i domaća i strana publika?
Da, film je prikazan na festivalima u Americi, Novom Zelandu, Nepalu, Crnoj Gori, Norveškoj...I reakcija publike je uvek ista, ima smeha i puno suza. Film je iskren i prenosi publici univerzalnu emociju ljubavi i brige koju Željko i Viki pružaju konjima koji su na kraju puta.
Da bi film napravili tako intimnim, ja sam radila godinu dana istraživanje za film a onda smo sa ekipom živeli pored azila i beležili momente realnosti. Snimali smo ga u krupnim i intimnim kadrovima, i uz Željkovu i Vikinu pomoć, imali smo pristup najemotivnijm trenucima u azilu.
Priča o svima nama
Mogu li dokumentarni filmovi poput ovog nešto da menjaju, pomeraju, ili teraju da se zamislimo i pogledamo u svet izvan našeg dvorišta?
Da, mogu. Stoga i nastavljam da stvaram kratki socijalno angažovani film! Publika oseća emociju iIi poruku filma, neki ljudi doniraju azilu, od nekih sam čula da se pitaju ko će o njima brinuti kada budu na kraju puta, neki razmišljaju da pomognu njihovim bližnjima koji nisu u dobroj situaciji...
Zašto je ova priča morala biti ispričana kroz film?
Zato sto je to priča o svima nama i postavlja pitanje šta će biti jednog dana kada ne budemo više potrebni društvu i sistemu, kada smo stari i bolesni, i šta će biti sa nama ako nemamo nekoga poput Željka i Viki da brine o nama? Takođe, ako se društvo posmatra po odnosu prema životinjama, šta je sa našim društvom? Kako je moguće da bi pobednički konj završio u kobasicama da ga Željko nije spasio.
Da li bi je danas, posle ovog iskustva rada na ovom filmu, drugačije ispričali?
Naravno, nakon svakog filma i gledanja filma u bioskopu sa publikom, vidim šta je moglo bolje i drugačije ali mislim da smo izneli istinu i napravili dobar film.
Konji su kao ljudi
Čini se da su konji posebno emotivna bića, da li oni ponekad imaju više osećanja od čoveka koji je u stanju da ga napusti nakon što ga iskoristi?
Meni se čini nakon vremena provedenog u azilu, da su konji kao i ljudi, imaju tugu u očima kada su ostavljeni i sreću u očima kada su voljeni i zbrinuti. I ova promena se vidi u konju, koji dođe u azil tužan i bolestan i koji kada dobije ljubavi i brigu u stilu, ozdravi i ima sreću u očima!
Često se kaže "glup si kao konj", odakle dolazi ta glupa izreka?
Ne znam, jer su konji pametna i nežna stvorenja, prijateljski nastrojena prema ljudima.
Šta bi ljudi mogli da nauče od konja?
Da je ljubav istina postojanja.
End of the Road, short documentary film by Ivana Todorovic from Ivana Todorović on Vimeo.
Bonus video: