Sećanje na Desimira Stanojevića: Nišlija na privremenom radu u Beogradu

08.10.2020

12:23 >> 10:55

0

Autor: Dejan Ćirić

Pamtimo ga po čuvenoj ulozi Vukašina Golubovića u seriji Srećni ljudi gde je, uz maestralni tandem Rada Savićević - Bata Živojinović, kao njihov sin, od

Sećanje na Desimira Stanojevića: Nišlija na privremenom radu u Beogradu
Copyright Promo/Dalibor Tonković

Desimir Stanojević je rođen u Nišu, na današnji dan, 7. oktobra 1950. godine, i jedan je od najistaknutijih umetnika koji su potekli iz tog grada, jer je, pored toga što je osnovao Omladinsko pozorište „Treća polovina“, zaslužan i za izvođenje prvog mjuzikla u istoriji Niškog pozorišta. Bila je to predstava „Violinista na krovu“, nakon čega je postavio i komad „Cigani lete u nebo“, takođe mjuzikl, koji je i režirao. Prvu ulogu u niškom Narodnom pozorištu odigrao je 7. oktobra 1969. godine u predstavi „Ah, divljino“, u režiji Dušana Rodića. Do 1990. odigrao je više od 80 uloga u komadima „Đido“, „Ivkova slava“, „Večiti studenti“, „Šuma“, „Zona Zamfirova“, „Doživljaji Nikoletine Bursaća“, „Don Žuan se vraća iz rata“, „Otac na službenom putu“ i mnogim drugim.

Tokom 1990. godine, uz veliku podršku Radmile Savićević, za koju je govorio da mu je druga majka, prelazi u Beograd. U njenom domu pronalazi svoju drugu kuću, i u zrelim godinama započinje karijeru u Pozorištu na Terazijama, u kome je igrao sve do svoje smrti. Poznate su predstave „Grk Zorba“, „Violinista na krovu“, „Cigani lete u nebo“, „Maratonci trče počasni krug“, „Ivkova slava“, „Tri musketara“, u kojima je ostvario značajne uloge. Igrao je i u drugim pozorištima u Beogradu kao što su Beogradsko dramsko, Pozoršte „Slavija“ i Pozorištance „Puž“.

Promo/Dalibor Tonković

Njegovo prvo pojavljivanje na filmu je bilo u ostvarenju „Lager Niš“ 1987. godine. Igrao je u mnogim serijama, dramama i filmovima kao što su „Policajac sa Petlovog brda“, „Novogodišnja priča“, „Seljaci“, „Bićemo prvaci sveta“ i „Selo gori, a baba se češlja“. Najveću popularnost svakako stiče ulogom u „Srećnim ljudima“. Dobitnik je više nagrada i priznanja iz oblasti pozorišta, televizije i muzike.

Nikada se nije medijski previše eksponirao, živeo je povučeno, baveći se umetnošću, pisanjem i muzikom koju je mnogo voleo. Svirao je gitaru i pisao pesme. Objavio je četiri albuma starogradske muzike. Bio je i strastveni zaljubljenik u sport. Trenirao je boks, navijao za „Radnički“ iz Niša, a na „Čairu“ je bio vođa „meraklija“. Svoj Niš nikada nije zaboravio i uvek mu se vraćao, ističući da je zauvek Palilulac, što ne može da bude svako. Za sebe je govorio da je Nišlija na privremenom radu u Beogradu. Očekuje se da će poznati glumac u narednom periodu dobiti ulicu u svom rodnom gradu.

U predstavi „Grk Zorba“, jedan deo Desimirovog teksta glasi: “Igra, to je život posle smrti… Kada čuješ zov smrti najbolji lek je igra, ona otera smrt. Dođi da igramo… Ako ne igram, tu će nešto da mi pukne u grudima. I duša će da izađe iz mene i ode u nebo… Kada je umro moj sin Dimitri, svi su plakali, a ja sam odjednom počeo da igram. Ne znam ni sam kako i zašto. Svi su mislili da sam poludeo. A da nisam igrao, ja bih, gazda, umro od tuge.”

Bio je i ostao večiti šmeker sa gitarom. O njegovom životu je snimljen dokumentarni film „Život je mjuzikl“, producenta Olivera Paunovića. Desko se na tu temu šalio govoreći da je jedini glumac o kome je za života snimljen film. Umro je 10. marta 2020. godine u Beogradu, posle teške bolesti o kojoj nije želeo javno da govori. Iza sebe je ostavio suprugu Nadu i ćerke Sanju i Ninu.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike