Knjižara “Jugoslavija”: Bila je prozor u svet, a onda nestala zajedno sa državom čije je ime nosila

11.09.2021

13:58 >> 14:02

0

Zahvaljujući odličnoj snabdevenosti i glavnom šefu Stevi, koji je u prste poznavao dela sa svojih polica, neobične priče iz života njihovih autora i detal

Knjižara “Jugoslavija”: Bila je prozor u svet, a onda nestala zajedno sa državom čije je ime nosila
Copyright Profimedia

Na najlepšem delu Terazija, između “Moskve” i “Atine” nalazi se zdanje podignuto 1899, po projektu Milana Antonovića u stilu akademizma, poznato kao Palata “Anker”, u kojoj je godinama bila smeštena omanja knjižara “Jugoslavija” koja je prodavala najnovija strana izdanja, najviše engleskih, ali takođe nemačkih, italijanskih, ruskih i francuskih izdavača i u čijem je izlogu uvek bilo pregršt atraktivnih monografija, luksuznih domaćih edicija štampanih u kući “Mondadore”, stranih vodiča, najboljih svetskih rečnika, koji su mamili pažnju prolaznika.

Profimedia

Povremeno, tu bi se našlo par majstorski izrađenih ikona, na kvalitetnoj podlozi, sa znalački oslikanim likovima svetaca i pozadinom od zlatnih listića. Knjižara je izlazila u susret Filološkom fakultetu redovnom nabavkom obavezne literature i udžbenika za studente svih katedri. Zahvaljujući odličnoj snabdevenosti i glavnom šefu Stevi, koji je u prste poznavao dela sa svojih polica, neobične priče iz života njihovih autora i detalje o izdavačkim kućama, uvek spreman da sa posetiocima podeli svoje znanje kao kakva pokretna enciklopedija, knjižara je stekla reputaciju kultnog mesta, gde se neretko dešavalo da vam neko pred očima otme poslednji primerak knjige, i to baš onaj zbog kojeg ste tog jutra poranili.

Pixabay

Iako je zbog malog prostora guranje bilo neizbežno, to nikome nije smetalo jer je knjiga bilo naslagano svuda, pa i na podu, neraspakovanih, još u pak papiru otvorenim samo sa gornje strane da se vide korice. Izdanja koja bi bila rasprodata još istog dana po dolasku na police, Steva mi je rado ostavljao na stranu, znajući da mi je knjižara predstavljala nezaobilanu stanicu posle predavanja, piše Lola Kilibarda za pulse.rs.

Upravo u izlogu “Jugoslavije”, vrlo hrabro, bez pompe ili bilo kakve najave u nekom trenutku se pojavila luksuzna edicija velikog formata o Prvom svetskom ratu “Golgota i vaskrs Srbije 1916-1918”, u doba kad ova tematika nije bila dobrodošla. Plašeći se zaplene, Steva je došao na dobru ideju, sklonio sve primerke daleko od očiju i ostavio samo po jedan primerak u izlogu, tek da pravim ljubiteljima nagovesti šta ih čeka unutra, koji bi posle uspešne kupovine vredne literature odmah obaveštavali prijatelje šta može da se nađe u “Jugoslaviji” na Terazijama.

Pixabay

Nekako u to vreme, Graham Greene, mada već u poznim godinama postao je planetarno popularan pisac. Kupovala sam svaki put po nekoliko njegovih romana u džepnom izdanju, ili “soft covers” kako su se zvale u originalu, željno iščekujući da stigne ona najavljivana preko velikog postera u izlogu, koja je već bila osvojila evropsku i američku čitalačku publiku – “The Heart of the Matter”. Siguran znak da je knjiga konačno tu, nagovestio je već dobro poznati prizor, red strpljivih poklonika sve do ulaza u baštu Moskve, koji su iste te godine imali priliku da im Graham Greene potpisuje svoje romane u Beogradu.

Pixabay

Svaka ta knjiga kupljena u “Jugoslaviji” imala je neku posebnu privlačnost, bio to Greene ili neki drugi autor. Njihovi tanani šuškavi listovi krem boje mirisom su me podsećali na beskrajne londonske šetnje, književne večeri za čije protagoniste je tek trebalo da se pročuje, male galerije koje su uvek krile velike talente, lokalne modne revije u čuvenim radnjama West Enda, pljuskove bez najave, klackanje mog voza koji me je umornu vraćao nazad u predgrađe. Ta magija sa erupcijom asocijacija dok sam listala nova izdanja u “Jugoslaviji” i specifičan miris štampe pod koricama “Penguina”, “Puffina”, “Harper Collinsa”, “Pelicana”, pratio bi me sve do kuće, gde je polako ustupao mesto strasti čitanja.

Pixabay

Sa urušavanjem svega što je predstavljalo vrednost u ovom gradu, došao je red i na nju. Raspad države je možda simbolično uticao i na nestanak knjižare koja je nosila njeno ime. Po brzom postupku, iznenada i bez trunke sentimentalnosti, knjižara je zapečaćena, vredne knjige koje su se zatekle u izlogu, počeo je da prekriva sloj prašine a njihove korice da blede od neprekidnog izlaganja suncu, dok su uglovima zagospodarile paukove mreže. Pred njom su se svakodnevno zaustavljali verni posetioci i tako ostajali nemi po nekoliko minuta nemoćni da krenu dalje. Ponekad bih zatekla do pola podignutu rešetku i Stevu kako se kao senka muva tamo amo, sa vidnim znacima očaja na licu. Kad bih mu se javila, njegov tužan pogled i ruke podignute u neverici govorili su bez reči: “Pogledajte šta su uradili!” Spašavao je šta se spasti moglo, da drugi ne bi “razvukli” i na rukama odnosio knjige u neku novu knjižaru u Knez Mihailovoj. Kad god bih se našla na potezu od Instituta Servantes prema Kalemegdanu, zaticala sam Stevu kako prenosi knjige. Nikad više nisam videla osmeh na njegovom licu.

Pixabay

A na mestu gde smo doživljavali magiju listajući najnovija svetska izdanja sa kojima smo formirali svoje i biblioteke svojih potomaka, i gde je polako ali sigurno Beograd postajao svet, nikla je prodavnica brze hrane, koja je sa sobom donela nove manire u centru grada sa slikom dugih redova, uprkos užeglom mirisu koji je agresivno gutao Terazije, šireći se nemilosrdno tamo gde mu mesto nije, preko “Moskve” i “Balkana” prodirući u prodavnice i podzemne prolaze, pa i dalje, prema Zelenom Vencu, sve dok Beogradom ne bi zavladala košava.

Pixabay

I danas se mogu naći dobra i kvalitetna strana izdanja po velikim gradskim knjižarama, ali “Jugoslavija” ostaje u sećanju kao simbol jednog vremena kada se u redovima čekalo da se knjižara otvori, a pohod za romanom tek izašlim iz štampe bio prava avantura sa neizvesnim ishodom, praćen iščekivanjem, uzbuđenjem i konačnim trijumfom kad se omiljena knjiga konačno nađe među dlanovima.

Pročitajte još

Danas je sve to teško zamisliti, baš kao i jedan naziv, ime, natpis, koji neke sa setom podseća na davnu prošlost za koju su ubeđeni da je bila bolja, a druge tek na nejasne asocijacije sa dozom potpune ravnodušnosti.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike