EKSKLUZIVNO DRŽAVNA TAJNA Dosije BIA: Ko je mogao sprečiti ubistvo agenta tajne policije kad je podzemlje prisluškivalo telefone!

27.11.2021

19:45

2

Sprega pojedinaca iz države i mafije zastrašujuća je i tada i sada

EKSKLUZIVNO DRŽAVNA TAJNA Dosije BIA: Ko je mogao sprečiti ubistvo agenta tajne policije kad je podzemlje prisluškivalo telefone!
viber_image_2021-11-27_19-14-16-872 - Copyright Printscreen / Youtube /Profimedia/facebook

Portal 24sedam došao je u posed dokumenta BIA iz 2004. godine, koji je sačinjen na osnovu skoro trogodišnjeg prisluškivanja telefona određenih osoba, u tri akcije Uprave kriminalističke policije i Službe za borbu protiv organizovanog kriminala, pod oznakom DRŽAVNA TAJNA.

Informacija Bezbednosno-informativne agencije sačinjena je nepunih godinu dana posle atentata na premijera Srbije Zorana Đinđića marta 2003. godine s namerom da se dođe do još nekih podrobnijih informacija o tome ko stoji iza ovog terorističkog čina.

I pored pravosnažne sudske presude, kojom je komandni vrh Jedinice za specijalne operacije, kao i pripadnici “zemunskog klana” osuđeni na maksimalne zatvorske kazne zbog ubistva srpskog premijera, pozadina ovog zločina nije otkrivena, a odgovore na brojna pitanja nije dao ni kasniji sudski postupak protiv pripadnika JSO za oružanu pobunu novembra 2001. godine, iako je u optužnici bilo navedeno da je pobuna “Crvenih beretki” bila uvod u atentat.

U dokumentu BIA akcenat je stavljen na Ljubišu Buhu Čumeta, nekada vođu “surčinskog klana”, a kasnije svedoka-saradnika protiv “zemunaca” u sudskom procesu.

Opisan je vrtoglavi uspon “surčinskog klana” od svrgavanja Slobodana Miloševića sa vlasti, pa sve do januara 2003. godine, uoči ubistva Đinđića.

Na osnovu tajnog praćenja telefonske komunikacije sastavljena je informacija o tome kako su “surčinci”, baveći se trgovinom drogom, uz pomoć Albanskih kriminalaca, koji su takođe bili članovi ovog klana, zaradili ogroman novac, koji su, posle 5. oktobra plasirali u legalne poslove, najviše u firme za asfaltiranje.

Ekskluzivno pravo za asfaltiranje puteva u Srbiji, pa čak i svih vojnih aerodroma, dobila je Buhina firma “Difens roud” , što je podrazumevalo da ima vrlo jako uporište u među tada vladajućim strukturama, kao i policijskim i vojnim krugovima.

Sprega države i mafije bila je u pojedinim trenucima neograničena i zastrašujuća, a iz dokumenta BIA može se zaključiti ko je sve u policiji radio za njih, a kako su prolazili oni koji su im stali na put.

Svakako jedna od najintrigantijih infomracija iznetih u DRŽAVNOJ TAJNI je ona da je mafija imala svoje prislušne uređaje.

Sve što se dešavalo u periodu kada su mere prisluškivanja primenjivane može se podvesti pod uvod u ubistvo premijera Srbije, a sličnost sa događajima i ličnostima iz bezbednosnih struktura države, koje su poslednjih godina zajedno sa “kavačkim klanom” napravili paralelni sistem za obračun sa suparničkim klanom je zastrašujuća!

U prethodnom, trećem nastavku serijala 24sedam naveli smo da se kao bezbednosno interesantan podatak ističe se da se Slobodan Nešković zvani Kobac 12. Septembra 2001. godine, u komunikaciji sa Vladom Jovanovićem Japancem, interesovao da li i dalje postoji mogućnost da Japanac prisluškuje telefonske razgovore, a u daljem tekstu objašnjavamo i zbog čega.

 

Naime, nakon dobijanja potvrdnog odgovora, Kobac mu je izdiktirao broj telefona, koji je, u to vreme, koristio izvesni Švaba.

Kada je reč o vezama članova “zemunske kriminalne grupe” sa pripadnicima ostalih bezbednosnih struktura u našoj zemlji, značajno je spomenuti i Slavišu Šćekića, nekadašnjeg inspektora UOP Stari Grad, trenutno, načelnika Uprave kriminalističke policije MUP Crne Gore.

Naime, neposredno nakon ubistva Momira Gavrilovića 03. avgusta, imenovani je o pomenutom događaju informsiano svoju blisku vezu Lorana Milića. Interesujući se o detaljima pomenutog slučaja, Šćekić je, tom prilikom, izrazio žaljenje što je ubijeni jedan tako dobar i slobodan čovek. Odmah nakon što je informisan o navedenom događaju, Milić je kontaktirao Vladimira Jovanovića Japanca, od koga je saznao da ne raspolaže bližim saznanjima o pomenutom ubistvu.

Prema podacima kojim raspolažemo, Milić je u komunikaciji sa svojim bliskim vezama, pohvalno govorio o Gavriloviću, naglašavajući da je imenovanog lično poznavao. Prema njegovim rečima, njihovo poznantsvo datira iz perioda kada ga je Gavrilović “vitlao zbog onih para koje je uzeo u Grčkoj”.

Printscreen/Facebook/
 

Bivši pripadnik RDB MUP Srbije Momir Gavrilović ubijen je dana 03. 08. 2001. godine u večernjim časovima. Analizom raspoloživih podataka dobijenih primenom većeg broja mera tajne kontrole telefonskih razgovora u tom periodu, službe su došle do izvesnih saznanja o kretanju pojedinih lica iz kriminogene sredine u to vreme.

- Ljubiša Buha Čume u tom peirodu nije bio obuhvaćem navedenom OT merom, s obzirom da je jedan od telefona koji je koristio u peridou od 27. 07. do 08.08. 2001. godine, bio u posedu njegove supruge koja je bila na letovanju, dok je za drugi telefon, koji je Buha takođe koristio, po nalogu Uprave kriminalističke policije, bila obustavljena primena mere u periodu od 29. 06. Do 19.10 2001. godine, jer na njemu, navodno, nije bilo telefonskog saobraćaja - navodi se u dokumentu pod oznakom DRŽAVNA TAJNA.

Uvidom u listing telefonskih poziva koji su ostvareni sa ovog broja, ostanovljeno je da je sa njega u period od 01.07. do 30.09.2001. godine, ipak vođen veći broj razgovora. Ustanovljeno je i da je na dan ubistva Gavrilovića, Buha između ostalog, sedam puta zvao korisnika telefonskog broja, čiji je vlasnik Andrija Krlović, tri puta broj koji je koristio Čedomir Jovanović, dva puta broj čiji je vlasnik Generalni sekretarijat predsednika Srbije, dok je poslednji poziv koji je ostvario tog dana u 21:19 časova, u trajanju od 33 sekunde, bio upućen korisniiku broj 063 211XXX, koji je u to vreme koristilo lice po nadimku Tafi, navodi se u poverljivim dokumentima do kojih je došao 24sedam.

Napominje se i da su dostupni samo brojevi telefona koje je Buha kontaktirao, ali ne i oni brojevi sa kojih je pozivan.

- Ne raspolažemo saznajima  da je u ovom periodu primenjivana mera TKTR prema Draganu Nikoliću Teči, jednom od najbližih Buhinih saradnika. Takođe, napominjemo da ne postoje tehničke mogućnosti da ostvarimo uvid u listing telefonskih brojeva za koje pretpostavljamo da ih je Nikolić koristio, u tom periodu, s obzirom da se  radi o pri-pejd korisnicima - navodi se u pomenutom dokumentu.

Loran Milić Locko, prema kome se, takođe, primenjivala mera TKTR je za ubistvo Gavrilovića saznao isto veče oko 00:30 časova od Slaviše Šćekića, a potom je o istom informisano Vladimira Jovanovića Japanca, kontaktirajući ga na kućni telefon na adresi Bulevar Arsenija Čarnojevića broj 37 gde je Jovanović u tom period bio nastanjen. Operativnim putem je ustanovljeno prisustvo mobilnog telefona koji koristi Jovanović na baznoj stanici koja pokriva deo grada gde se odigrao zločin, ali u sadržaju većeg broja razgovora, koje je te večeri obavio Jovanović sa svog mobilnog telefona (i prema njemu je bila primenjivana mera TKTR), nema indikativnih detalja koji bi ga mogli dovesti u vezu sa ubistvo Gavrilovića. Osim toga, ne isključuje se mogućnost ni da je to veče Jovanović proveo kod kuće, s obzirom da se njegov stan nalazi u reonu koji pokriva pomenuta bazna stanica.

Printscreen/Mup
 

Dušan Spasojeić, Mile Luković, braća Simović i Vladimir Milisavljević su na dan ubistva Gavrilovića bili u pritvoru.

U periodu neposredno nakon pomenutog ubistva, UKP MUP Srbije je primenjivala meru tajne kontrole telefosnkog saobraćaja i prema pojedinim licima koja su se nalazila u bliskoj poslovno prijatelsjkoj vezi sa Momirom Gavrilovićem.

 

                                                              KRAJ

BONUS VIDEO:

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Možda vas zanima

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike