Manje poznati detalji o Vuku Karadžiću: Robijao zbog erotike, bio funkcioner i voleo ženu koju nije imao

19.09.2021

06:30 >> 16:48

0

Autor: P. Š.

Vuk Karadžić imao je 13 dece, ali samo jedno je živelo duže od njega

Manje poznati detalji o Vuku Karadžiću: Robijao zbog erotike, bio funkcioner i voleo ženu koju nije imao
Copyright Vuk Karadžić Wikipedia/Uroš Knežević, ulje na platnu

Vuk Stefanović Karadžić je poznati srpski filolog, reformator srpskog jezika, sakupljač narodnih umotvorina i pisac prvog rečnika našeg jezika. Mada pored poznatih činjenica o Vukovom životu, postoje i manje poznati detalji.

Vuk je od detinjstva bio bolešljiv.  Sustigla ga je kostobolja a leva noga mu se u kolenu zgrčila. Mogao je da ide samo pomoću drvene štule a o toj nesreći Vuk je pričao:

– Ja sa svojom štulom nisam mogao misliti na konja, ni na rat, te sam morao, hteo ne hteo, navikavati koliko sam mogao, na sedenje kod kuće. Da nisam imao štulu, bio bih, možda, poginuo od Turaka, kao mnogi moji vršnjaci. A moja štula me je naterala da tražim mira, da mirno čitam knjige, da mirno zapisujem na hartiji ono što sam čuo i video okom – pisao je Vuk.

Sve Vukove ljubavi

U istoriji su zabeležene tri velike ljubavi Vuka Karadžića. Prva i najveća Vukova ljubav bila je Ruža Todorova. Zavoleli su se kada su imali samo 17 godina, u vreme pred izbijanje Prvog srpskog ustanka.

Pročitajte još:

Stalno su bili zajedno i ljubav je bila obostrana. Ruža je bila prvo Vukovo nadahnuće. Ali sudbina se poigrala sa njima. Mladi Vuk u Budimpešti je saznao da će do kraja života biti hrom i to je bio glavni razlog da do starosti više nikada ne dođe u Tršić – nije hteo da ga tako obogaljenog vidi Ruža. U tadašnje vreme ljudi sa telesnim nedostacima bili su stavljeni na marginu društvenu marginu, obeleženi kao nesposobni i nepoželjni, a često su i izolovani od društva. Vuk je želeo da ga Ruža upamti kao stasitog, brzonogog i sposobnog mladića, a ne sakatog i hromog sa štulom.

Ona se kasnije udala za tadašnjeg veoma uglednog trgovca iz Tršića, Milutina Dobrilića, sa kojim je imala dva sina. Todor je bio visoki državni službenik u knjaževskoj kancelariji u Beogradu, u vreme vladavine Miloša Obrenovića, ali i kasnije kada je na srpski presto došao Karađorđev sin Aleksandar I Karađorđević. Mihailo je bio uspešan trgovac.

Kada se ponovo iz Beča, iz progonstva, na srpski presto vratio Miloš Obrenović, odmah je počeo veliku čistku sa pristalicama dinastije Karađorđević. Bio je surov i nemilosrdan. Svetio se pristalicama Karađorđevića, pa su na udaru bili i Ružini sinovi. Vuk je jedva uspeo da umoli Miloša da poštedi živote Todoru i Mihailu i da ih prebaci preko Save u Austriju. Tako su uz Vukovu pomoć, Ružini sinovi spasili žive glave.

Printscreen

Na Vukovu sahranu su došla dvojica elegantnih i stasitih muškaraca, obučenih po tadašnjoj poslednjoj evropskoj modi. Na Vukov odar priložili su poveću sumu novca i sve vreme bili su uz Vukov kovčeg. Retko ko je od prisutnih znao ko su bila ta dvojica mladih ljudi. Kada je Vukova kćerka Mina pitala jednog od sveštenika koji su vršili opelo ko su ta dvojica, ovaj joj je tiho šapnuo da su to Todor i Mihailo Dobrilić iz Tršića, sinovi Ruže Todorove, prve ljubavi njenog slavnog oca. I ova priča je samo malo podsećanje na Ružu Todorovu iz Tršića, na prvo nadahnuće slavnog Vuka, uvek potisnutu iz zvanične istoriografije, ali jedne od najvažnijih ličnosti u Vukovom životu.

Druga žena u Vukovom životu bila je Sara, mlada udovica krajinskog kneza i velikog trgovca Miše Karapandžića. Njihov odnos započeo je velikim prijateljstvom. Vuk je tada imao samo 25 godina, dok je Sara bila 10 godina starija. Veza je završena, kada je Vuk bio primoran da napusti Negotin, a ona mu nikad nije oprostila što ju je ostavio.

Nakon što je stigao u Beč, upoznaje Anu Mariju Kraus, ćerku bogatog austrijskog trgovca. Imao je sa Anom skladan i srećan brak. Vuk je sa Anom imao trinaestoro dece, ali je samo dvoje nadživelo roditelje, ćerka Mina (Vilhelmina) i sin Dimitrije. Ostala deca su, nažalost, umrla u detinjstvu ili u ranoj mladosti. Vukova izjava povodom toga, ostala je zapamćena.

– Čini mi se da će mi od sve moje dece ostati samo moja dela – napisao je on.

Robijao zbog zbirke pesama

Bio je u zatvoru, robijao je zbog zbirke erotskih pesama “Crven ban”. U srpski jezik uveo je neke od najsočnijih srpskih psovki koje se i danas koriste. Inače, prema nekim nezvaničnim informacijama navodi se da je Vuk bio mason.

Pored doprinosa književnosti, značajan doprinos dao je i srpskoj antropologiji i etnografiji. Ostavio je značajne zapise o fizičkim osobinama tela i u književni jezik uneo terminologiju o delovima tela. Treba napomenuti da se ovim terminima i danas koristimo, kako u nauci tako i u svakodnevnom govoru. Dao je svoje tumačenje veze između prirodne sredine i stanovništva, a tu su i delovi o ishrani, o načinu stanovanja, higijeni, bolestima, kao i o pogrebnim običajima.

Citat “Piši kao što govoriš, a čitaj kao što je napisano“ izmislio je Johan Kristof Adelung, nemački gramatičar i filolog, a ne Vuk kako se zapravo misli. Karadžić je preuzeo i iskoristio ovaj princip kako bi sproveo reformu srpskog jezika.

Prema jednoj priči, kada je kupovao imanje 1858., zatrebao mu je novac. Zbog toga je prodao najstariju srpsku knjigu Rusima. Za “Rujansko četvorojevanđelje” dobio je 300 rubalja u srebru.

Gradonačenik Beograda

Reorganizujući gradsku upravu, knez Miloš je u proleće 1831. godine “sojedinio” članove Magistrata beogradskog sa Sudom beogradskim i imenovao Vuka za predsednika te institucije. Tako je Vuk Karadžić, rešenjem od 29. marta 1831. godine, postao gradonačelnik Beograda. Odmah je o tome izvestio svoje prijatelje Kopitara i Šafarika.

Profimedia

Na položaju gradonačelnika Beograda Vuk je ostao oko godinu dana. Zašto je ostavio visok položaj i dobru platu, a da nije obezbedio druge prihode, najpribližnije je sam objasnio u pismu Jakobu Grimu od 24. novembra 1831. godine.

– Vi znate da sam proveo u Srbiji skoro tri godine delom kao član (i direktor) Zakonodavne komisije, delom kao član i predsednik Suda, Nahije i varoši beogradske. A sad sam s najvećom žalošću morao napustiti svoju otadžbinu koju sam uvek voleo i voleću je iznad svega, delom zbog svoje bolesti …. delom zbog lošeg ophođenja prema meni (što se posebno dešava prorocima u svojoj zemlji), delom zbog trenutne nemogućnosti da u sadašnjim prilikama budem tamo od veće koristi nego što to može biti najprostiji čovek i najzad zbog moje neprekidne želje da još nešto izdam. – napisao je tada Vuk.

A u pismu Dimitriju Davidoviću kaže – Jer za prezidenta Magistrata nahije i varoši beogradske može se naći gotovo u svakom selu čovek, koji će, u današnje vreme, sve one poslove svrše, kao i ja, a ja, živeći po svojoj volji, mogao bih što raditi, što svaki ne može….- piše on.

Svađa sa knezom Milošem

Stavljajući glavu u torbu Vuk se usudio da istinito opiše čak i obesnog kneza Miloša, gospodara Srbije.

– On obično narod zove stokom bez repa, koja ne zna šta govori, nego samo onako pušta glas u vetar, i neblagodarnom kučkom kojoj nije vredno ništa (dobro) činiti. Zaista je smešna i čudna stvar: čovek koji se rodio u najvećem siromaštvu, odrastao čuvajući tuđe koze i ovce, svinje, i goveda… pogradila je dvore po celoj Srbiji, i živi kao kakav pravi zemaljski Bog, i opet narod zove neblagodarnim i sebe od naroda nenagrađeno.- opisao je Vuk kneza Miloša.

Wikipedia / Profimedia

Ljut na Vuka, knez Miloš mu je zabranio da dolazi u Srbiju. Nisu smele da se čitaju ni Vukove knjige. Nepismeni knez Srbije proglasio je za najvećeg neprijatelja Srbije najpismenijeg Srbina Vuka Karadžića.

Pročitajte još:

Tužan što ga je zadesila takva sudbina Vuk piše prijateljima:

– Ja sam do sada nekoliko puta u Srbiju dolazio sa punom glavom i torbom rodoljubivih planova samo zato da bi narodu što na polzu služiti mogao, pa kad sam video da se ne može, onda sam se žalostan vraćao opet amo (u Beč), da mu odovud služim s čim se i koliko se može. – piše on.

Knez Miloš Obrenović ga je ograničavao, a mnogi učenjaci kritikovali i napadali.
Sveštenici su mu spočitavali da koristi „jezik govedara”, podržavaoci njegove reforme srpskog jezika su bili proganjani, ali Vuk Stefanović Karadžić nije odustajao. Ipak Vukova reforma je pobedila, a on je obogatio srpski jezik, sa više od 26.000 reči i učinio ga ovakvim kakav je danas.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike