Posle 21 čas život u Beogradu nestaje: Ulice su puste kao da je na snazi policijski čas
Bat koraka odzvanja samo za skitnicama i radnicima koji zatvaraju prodavnice i polaze svojim kućama
Nismo se mi posvađali sa Beogradom, sa njegovim nebom, ulicama, krčmama i noćnim provodima. Mi smo samo, po ko zna koji put, zaćutali i udalji se na propisanu distancu. Distancu koja je dovoljno daleka da živimo svoje živote, a opet dovoljno blizu da jednog dana sve krene iz početka. Ali, danas nije taj dan. Neće biti ni sutra.
Ali svanuće. Beograd neće zauvek biti žarište koronavirusa. Dok je tako, na nama je, kažu, da ga oslobodimo okova opakog virusa. Tako ćemo, naposletku, osloboditi i sebe.
Deža vi ili realnost?
Velelepna prestonica ovih dana podseća na onu od pre nekoliko meseci, kada je zbog borbe sa zarazom proglašen policijski čas. Sada, doduše, nema zabrane kretanja, ali je najnovijom odlukom Vlade Srbije rad svih objekata, osim prodavnica, apoteka i benzinskih pumpi, ograničen do 18 časova. I, tako će biti, kako je najavljeno, do 3. decembra.
Međutim, pojedini sugrađani smatraju da je ova mera zaštite od koronavirusa nalik policijskom času, jer „ko će iz kuće ako nema kuda?“
– Evo, izašao sam da prošetam psa, šta ću drugo, kuda bih? Nije nam zabranjeno kretanje, ali mi nije zanimljivo da se šetam gradom i posmatram mračne izloge i prazne ulice – rekao nam je jedan mladi sugrađanin u Tašmajdanskom parku, dok ga je ljubimac na povocu vukao na drugu stranu, kao da ne odobrava razgovor.
– Kupiću pivo i idem kući – dobacio je s osmehom mladić preko ramena i pošao popločanom stazom.
Pogled puca na pustoš
U večernjim časovima centar Beograda već je gotovo “mrtav”. Bat koraka odzvanja samo za skitnicama i radnicima koji zatvaraju prodavnice i polaze svojim kućama. S početka Ulice kneza Mihaila pogled puca na pustoš, a hladnoća pločnika oseća se pod stopalima više nego ikad pre.
– Ne znam šta bih rekao, zaista. Distancirali smo se od Beogada, ali valjda tako mora. Nema policijskog časa, ali nam dođe na isto, zar ne? Što bi se u našem narodu reklo: “Nije šija, nego vrat” – jadao nam se jedan od malobrojnih sugrađana koji promiču centralnim prestoničkim ulicama.
Odsustvo života primećuje se i na Kalemegdanu, čak i u toku dana. Njegovu raskoš posmatraju samo nebo i magla koja mu ne izmiče iz zagrljaja. Među gusto zasađenim drvećem protežu se usamljene betonske staze sa kojih prašinu podižu isključivo naleti vetra. Tišinu prekidaju samo tutnjava ponekog automobila i zvučna signalizacija za slepe na semaforima.
Nešto kasnije, posle 21 čas, kad i poslednji objekat stavi ključ na svoju bravu, život u Beogradu u potpunosti nestaje.
Pročitajte još:
Nove mere stupile na snagu: Šta je sve zatvoreno i gde možete otići do 21 čas?
Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari