Šokantna ispovest: "Gospođo, bežite sa ulice! Skinuće vas do gole kože!"

27.08.2021

18:15 >> 18:19

0

Autor: Radmila Briza

U ispovesti za 24sedam Beograđanka M.B. opisuje da je zbog slučajno izabrane majice dobila jednu od važnijih lekcija u životu

Šokantna ispovest: "Gospođo, bežite sa ulice! Skinuće vas do gole kože!"
Copyright 24sedam/MN Press

Znam da neverovatno zvuči. Ali, prosto je bilo tako! Juče sam pred mečeve Partizana i Crvene Zvezde sa Santa Klarom, odnosno Klužom, za koje nisam znala da se igraju jer ne pratim sport, zgrabila sinovljevu majicu jednog od ta dva najveća fudbalska kluba u Srbiji, i obukla je preko svoje jer mi je bilo hladno. Izletela sam iz zgrade i direktno uletela u, za mene – paralelnu realnost!

Ovako za 24sedam počinje svoju ispovest Beograđanka M.B. (40), koja se sasvim slučajno juče našla na ulici prestonice neposredno pred početak tih utakmica jer je u tom trenutku morala da izvede psa. Sin je pošao sa njom.

Nisam navijačica

– Nisam navijačica nijednog kluba. Fudbal me baš i ne zanima, a da ne govorim o tome da nikad nisam bila ni na jednoj utakmici, niti sam imala bliski susret sa navijačima. Izabrala sam majicu jer je sin ne nosi, a nova je. „Što da stoji, kad mogu da je nosim dok šetam kuče?“, pomislila sam dok sam je oblačila – priča naša sagovornica.

– Već se smrklo. Čim smo izašli iz zgrade imali sam „prvi susret treće vrste“. Ka nama je išao dečko. Nosio je neku veliku sportsku torbu, bio u bermudama i patikama. Usporio je malo ispred nas, ali sam pre toga uočila da me sa smeškom odmerava od glave do pete – opisuje ona i nastavlja:

– Okej, pomislila sam, možda smo mu sve troje simpatični. Dečko je prišao sasvim blizu, podigao tri prsta i viknuo:“Zvezda!“ Sve sam drugo očekivala, osim toga. Još je dodao: “Bravo!“, namignuo mi je i kazao: “Verovatno ih dobijamo večeras!“ Nasmešila sam se na to jer nisam znala o čemu priča. I dalje sam bila nesvesna činjenice da majica koju nosim, izgleda, šalje poruku ljudima da mogu da me zaustavljaju na ulici ili mi dobacuju šta im je u tom času u glavi – kazuje ona u dahu.

Prema njenim rečima, ni u snu nije pomislila kako će za samo pet minuta postati predmet raznih komentara, da će joj ljudi prilaziti i deliti savete.

Pet minuta

– Prešli smo raskrsnicu i krenuli rutom kojom uvek idemo kada šetamo psa. Nije prošao minut, iz kola mi je upućen povik: “Kući!“ Sin je krenuo da vaga da li uopšte da nastavimo šetnju ili da se vratimo da se presvučem. „Ma, ne mogu sad da se vraćam. Iz aviona se vidi da nisam navijačica, da sam u šetnji sa psom i detetom“, odgovaram mu, ali on negoduje. „Okej, vrati se ti“, kažem, ali on to odbija – opisuje M.B.

Kako dodaje, ulica kojom su išli bila je praznjikava. Njoj je to odgovaralo. Kako navodi, ne plaši se ljudi, ponajmanje navijača i smatra da svako može da voli i radi ono što želi, ako ne ugrožava druge.

-Ali, avaj! „Partizan!“, čuli smo drugi povik iz kola. Neko je izbacio glavu kroz prozor na suvozačevom mestu i gledao nas besno. „Uf! Nije problem što će meni to sve da viču, ali šta je sa detetom?“, već mi je u glavi majčinstvo držalo pridike. „Stvarno si bre luda! Ako sin, kao navijač Zvezde, ne nosi više majice i dukseve, kako ti to nije bio znak?“, rojili su se samoprekori. Kuče ništa nije primećivalo. Mirno je hodalo pored, dok je dete već počelo malo da zagleda ljude na ulici – nastavlja ona.

Foto: L.M.B., 24sedam

Marš!

Kako naša sagovornica kaže, šetnja uglavnom traje oko sat, ali je sada razmišljala da je prekine. Možda bi i uradila tako da nije začula ponovo povik iz kola:“Marš!“

– U bre! Baš su navalili na ovu majicu. Daj da smislim “plan B” ako me neko „startuje“ na ulici da mi je skine, udari ili uradi nešto slično. Ma, neće! Vidi se da sam mama sa sinom i psom. A, šta ako se desi? Kazaću da nisam navijačica i da nosim sinovljevu majicu. Ne! To je bezveze! Onda će da navale na njega. Pogrešno! Pogrešno! Kako se uopšte priča sa ljudima zadojenim mržnjom i netrpeljivošću? Znam! Kuče će da napadne mog napadača! Te su mi se misli rojile dok sam u tišini razmišljala u šta upadosmo zbog mene – govori žena i nastavlja da je počela da odmerava da li su ljudi koji su im dolazili u susret bilo čiji navijači ili da li će se, možda, zaustaviti. Jer, kako dodaje, sudeći po sporadičnim povicima iz kola, to lako može da se desi.

Ilustracija, Foto: Profimedia

–  U susret su nam išli razni mladići. Ćutali su, ali sam njihove poglede osećala kao strelice. A, onda su pored nas prošla dvojica tinejdžera. Imali su oko 17 godina. Jedan je nosio crnu majicu, a drugi sivu. Mi smo nastavili svojim putem. Posle par sekundi nečija ruka dotakla mi je rame – priča naša sagovornica i dodaje:

Ruka na ramenu

– Bio je to jedan od one dvojice. Pretrnula sam. „Gospođo, bežite sa ulice, skinuće vas do gole kože!“, reče mi dečko u crnoj majici. Ovaj drugi, tihim glasom se nadovezao: “Mi navijamo za Zvezdu. Pre neki dan, kada je ona igrala, skinuli su nas na ulici i poslali kući“. Gledam u oči te dece, samo dve, tri godine starije od mog sina, i shvatam da ne lažu nijednu reč. Nude se da nas otprate dokle treba. Odbijam, a vidim da bi moj sin rado to prihvatio – kaže M.B.

Kako nastavlja, shvatila je da je vrag odneo šalu. Rekla je detetu da krenu nazad jer ne želi zbog jedne “debilne slučajnosti” da budu predmet verbalnog ili fizičkog nasilja. Ali, 500 metara od zgrade odlučila je da ne prekida ništa, osim da sina pošalje kući, što je on odbio.

Nisam se plašila

– Nisam se nešto specijalno uplašila za sebe. Samo bi mi bilo užasno da neko pokuša nešto pred detetom. Znam da ima svakakvih ljudi koji mogu svašta da urade. Ali, ako sam dosad bila u ulozi navijačice, igraću je do kraja – iskrena je ona.

Tako je i bilo. Sa druge strane, čitava ova stvar i nije bila tako loša, kaže M.B.

– Iako su se i dalje tu i tamo čuli povici, dobacivanja, nisam obraćala pažnju. Kupila sam sladoled sebi i detetu. Uspravila se i hodala. Ne obazirući se ni na šta. Tih poslednjih 20 minuta bili su baš kao i uvek. Kao da nemam na sebi majicu „delije sever“. Hodali smo nogu pred nogu. Razni ljudi dolazili su u susret. Gledala sam ih sve u oči – kaže ona.

Pročitajte i

Ćutnja

– Potom smo ušli u zgradu. Ćutke. Pa u lift. Ćutke. Otvorio se. Otključavamo stan. Kažem sinu da gledamo utakmicu. Zvezdinu. Hoću da vidim rezultat. On pere ruke. Ćuti. Pali televizor. Raduje se. Valjda je Zvezda vodila – priča M.B.

Kako dodaje, onda je čula ono što je svih 60 minuta priželjkivala od deteta i znala da nije uludo ulupala prvu, slučajnu „navijačku šetnju“.

– Fudbal je super! Ići ću i dalje na  Marakanu. Ali, majice van stadiona, svađanje i dobacivanje nikad!

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike