"Dušu otkupljuju kod skeledžije da bi ih prevezao na onaj svet": Zašto se u Srbiji jede i pije na groblju i mrtvi zatrpavaju parama!

10.06.2022

19:00

0

I u drugim kulturama postoje ovakvi običaji i može se reći da u njima dominira snažan i raširen kult mrtvih

"Dušu otkupljuju kod skeledžije da bi ih prevezao na onaj svet": Zašto se u Srbiji jede i pije na groblju i mrtvi zatrpavaju parama!
običaji profimedia-0228462650 - Copyright 24sedam/Profimedia

Sahrana je jedan od najtužnijih i najstresnijih događaja u čovekovom životu, ali sam čin opraštanja od pokojnika prati i niz pogrebnih običaja, koji su zastupljeni u svim krajevima Srbije. Jedan od učestalijih je ostavljanje hrane i alkoholnih pića na grobljima, a potom i njihovo konzumiranje za "pokoj duše" preminulog. Međutim, u koncepciju ožalošćenosti se ne uklapa želja za apetitom, pa nas je zanimalo kako su se ovakvi običaji ustalili na ovim prostorima.

Jedna od teorija polazi od staroslovenskog i srpskog kulta mrtvih, koji je bio i ostao snažan element kulturnog identiteta, a uključuje veliko poštovanje zagrobnog života i preminulih osoba, kaže u razgovoru za 24sedam dr Bogdan Dražeta, docent na Odeljenju za etnologiju i antropologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.

- Konzumiranje hrane i pića na groblju jeste odavanje počasti i svojevrstan izraz poštovanja prema pojedincu koji je prešao na "onaj svet". Alkoholna pića imaju veliki značaj u tradicijskoj kulturi Srba i drugih balkanskih i južnoslovenskih naroda, tako da je njihovo mesto u pogrebnim običajima među najvažnijim, što pokazuje prosipanje prvog gutljaja rakije za pokojnika ili korišćenje vina uz žito, namenjenih takođe pokojniku. Drugo objašnjenje moglo bi da se poveže sa običajem gostoprimstva koji je, kako u ovozemaljskom, tako i u zagrobnom životu, raširen među Srbima i njima kulturno sličnim narodima. Budući da je gost tretiran skoro kao svetac u velikom broju slučajeva, tako je i pokojniku dato na važnosti u trenutku kada njegova duša još uvek četrdeset dana "luta zemljom" dok ne ode na "onaj svet", te mu se zbog toga namenjuju hrana, piće ili kakva lepa reč, pre, tokom i posle sahrane - dodaje Dražeta.

 

Novac i razni predmeti

Sahranjivanje pokojnika sa različitim predmetima, ali i novcem, ima određenu simboliku.

- Razlog zbog koga se to uopšte radi jeste da bi preminuli mogao da koristi njemu drage stvari tokom zagrobnog života, kao što je to radio tokom života. Međutim, oštri predmeti (brijači, noževi, drugo hladno oružje) ne stavljaju se, zato što mogu povrediti umrlog ili naslutiti zlo koje bi moglo da mu se dogodi na „onom svetu“. Novac se preminulom stavlja kako bi mogao da otkupi svoju dušu kod skeledžije koji prevozi ljude sa "ovog sveta" na "onaj svet", što je zajednički motiv u različitim mitologijama, kako slovenskoj, tako i grčkoj, rimskoj, germanskoj itd. Sve što je pokojnik za života koristio može da mu posluži tamo gde će se zaputiti nakon što umre, tako da je to osnovni razlog zbog koga mu se lični predmeti stavljaju u kovčeg - napominje dr Dražeta.

Da se pogrebni običaji razlikuju širom Srbije, saglasan je i verski analitičar Željko Injac, koji smatra da istočna i južna Srbija prednjače po obilnosti pogrebnih "đakonija". Kako kaže, ovi običaji se mahom praktikuju iz hrišćanskih razloga.

- Kod Šumadinaca, kao i u istočnoj, ali i južnoj Srbiji, bogatija je trpeza. Jednom sam tamo video  pečenog ovna sa sve rogovima na groblju i prekrstio sam se, jer smatram da je doneti toliko hrane zaista preterano. U nekim drugim delovima Srbije ne nosi se hrana u tolikim količinama, već sitni kolačići i poneki sok, kao i za Vaskrs nekoliko ofarbanih jaja. Kod Srba prečana (preko Dunava, Save i Drine), iznosi se manje hrane. Srbi prečani su bili pod uticajem Austrougarske i oni imaju malo drugačije običaje - objašnjava Injac.

Dodaje da konzumiranje hrane i pića na groblju, navodno, datira iz prethrišćanskog perioda.

- Postoje dva elementa, to su prethrišćansko i hrišćansko nasleđe, i oba su istovetna po tom pitanju. Hrišćanski element potiče iz vremena kada su daće bile takve da se okupi gladan narod i nahrani u ime pokojnika. Takvi običaji su bili i kod paganskih naroda i pre nego što se hrišćanstvo pojavilo. Bogatiji ljudi su kada im neko umre za pokojnikovu dušu priređivali gozbe koje su bile namenjene siromašnima. Na to se gledalo tako da ako čovek za života nije stigao da učini dovoljno dobrih dela - možda će mu se ovo humano delo koje priređuje porodica uračunati na onome svetu. Drugo ishodište je u našoj revnosti i održavanju poštovanja prema pokojnicima, koja potiče iz prethrišćanskog perioda i pojavljuje se na Balkanu kod svih naroda - kaže Injac.

Pixabay
 

Upitan da prokomentariše kakav je stav religioznih institucija u vezi sa ovakvim običajima, Injac odgovara da Crkva nema ništa protiv toga.

- Crkva nikada nije protiv običaja, ukoliko ti običaji nisu bizarni ili skaradni. Crkva insistira na skromnosti i na tome da se ne preteruje, kao i da postoji mera u svemu. To je poruka Crkve - kaže on.

Sličnosti i razlike

Međutim, dr Bogdan Dražeta napominje da se u zapadnoj Srbiji hrana iznosi na sam grob, tj. humku tek sahranjenog pokojnika, dok se u istočnoj Srbiji to čini pored groba, mada su to neznatne razlike i nisu uvek obavezne.

- Na Kosovu i Metohiji je važan broj jela koja se služe tokom daće, mada to postoji i u nekim delovima Vojvodine i određenim selima zapadne Srbije. Ne može se reći da je u čitavoj Srbiji isti set pogrebnih običaja primenjiv u sadašnjem trenutku, kao što se ne može reći da je u određenom delu Srbije ujednačen određeni običaj na jedan te isti način. Međutim, kod Srba u Bosni, Hercegovini i Dalmaciji nije prisutan običaj iznošenja hrane na sam grob, tj. humku tek sahranjenog pokojnika, već na izlasku iz groblja ili u kući u kojoj je preminuli živeo. U nekim delovima Srbije, hrana i piće se takođe služe na ulazu ili izlasku sa groblja, kao što je to praksa na području Beograda zbog organizovanog, institucionalizovanog i komercijalizovanog sistema sahranjivanja i kremacije. U tom smislu, svedoci smo da se poslednjih dvadesetak godina posle groblja sve češće odlazi u restorane, kafane, hotele i druge ugostiteljske objekte koji imaju ponudu "komplet menija" za daće, pomene i sahrane. Tzv. ručak za pokojnika ili "ručak sa pokojnikom" se iz privatne premešta u javnu sferu, kao što je to slučaj i sa drugim običajima životnog ciklusa, poput rađanja, krštenja, osamnaestog rođendana, ispraćaja u vojsku, svadbi... U drugim kulturama postoje ovakvi običaji i može se reći da su to kulture u kojima je snažan i raširen kult mrtvih, a u njih spada i srpska kultura - objašnjava naš sagovornik.

Običaji u drugim kulturama

- Ako gledamo širom Balkanskog poluostrva, zapazićemo da mnogi južnoslovenski i drugi narodi koji su Srbima kulturno slični imaju sličan odnos prema poštovanju predaka. Reč je o Bošnjacima, Hrvatima, Makedoncima, Albancima, Bugarima, Rumunima, Grcima itd. Kod Bošnjaka i drugih južnoslovenskih muslimana postoji običaj da se posle dženaze, odnosno ukopa, odlazi na kafu u kuću preminulog ili u kafanu, što pokazuje odnos koji sam pomenuo kada je reč o premeštanju pogrebnih običaja iz privatne u javnu sferu. Hrvati konzumiraju alkoholna i druga pića tokom sprovoda, odnosno sahrane, prosipajući prvi gutljaj rakije za pokojnika. Napominjem da ovi običaji nisu rašireni među svim južnoslovenskim i balkanskim narodima, ali postoje određene kulturne sličnosti koje ukazuju da je region u kome živimo vekovno mesto susreta - zaključuje dr Dražeta.

Bonus video

 

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Možda vas zanima

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike