Intervju ZORAN STOJILJKOVIĆ: Potreban nam je veliki "lom u glavama", inače ćemo biti na nivou rimskog plebsa

01.05.2021

05:23 >> 06:18

0

Bez resetovanja kapitalizma, velikog umrežavanja i solidarnosti, ne možemo da ozdravimo ni društvo, ni ekonomiju, a ni samu planetu, kaže za 24sedam Zoran S

Intervju ZORAN STOJILJKOVIĆ: Potreban nam je veliki "lom u glavama", inače ćemo biti na nivou rimskog plebsa
Copyright YouTube/Printscreen/N1

Bez velikog “loma u glavama” i promene u načinima na koji se organizujemo kao ljudi i zaposleni, možemo samo da otaljavamo i naš posao i naše živote. U suprotnom imaćemo ono što su teoretičari odavno nazvali “klimatizovano Rimsko carstvo“. To znači da čak možete da budete i dobro plaćeni za svoj rad, da imati kuću, dobra kola, “plazma” televizor“… Ali i dalje ćete se pitati o svojoj sudbini koliko se pitao i plebs u vreme Rima.

Na ovaj način Zoran Stojiljković, predsednik Ujedinjenih granskih sindikata “Nezavisnost” i profesor na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu, priča o tome šta nas generalno čeka nakon korone i povratka “u normalu”. Poodmakli proces digitalizacije, robotizacije i automatizacije, i tehnološki razvoj uopšteno, kako kaže, nameće pitanje da li ćemo u budućnosti svi da radimo angažovani na dan ili sat. O tome, ali i o situaciji sa radničkim pravima u Srbiji danas, kao i o ulozi sindikata u savremenom svetu, Stojiljković govori u prvomajskom intervjuu za Portal 24sedam.

Prešli smo godinu dana korona krize i, srećom, nismo imali veliki talas otpuštanja koji se najavljivao sredinom 2020. Da li je to samo odloženo za ovu godinu, kada prestane izdašna državna pomoć ili smo se “izvukli“?

“Svi smo u sivoj ekonomiji“

– Kada danas govorimo o sivoj ekonomiji u Srbiji, ne govorimo samo o ljudima koji nemaju formalan posao. U sivoj ekonomiji smo i mi koji radimo a onda budemo šokirani kada bi trebalo da idemo u penziju i utvrdimo da  nam nisu uplaćivani doprinosi svih godina ili su nam uplaćivani na minimalac, a ne na platu koji smo imali.

– Svuda u svetu novcem je podržano održavanje zaposlenosti, pa tako i kod nas. Ovo je kriza ponude i tražnje i jednostavno se moralo paziti i na proizvodnju, ali i da postoje plate koje će da kupe to što se proizvede. Mi smo u Socijalno-ekonomskom savetu tražili moratorijum na otpuštanja kao i na smanjenje radnih prava, i država je to podržala sa minimalcima i kreditima, prilično neselektivno. Zaposlenost je održana iako smo izgubili radnih časova kao da smo otpustili 500.000 ljudi, a zapravo je otpušteno deset puta manje – ističe Stojiljković.

On smatra da se za vreme pandemije nije značajnije širilo siromaštvo, niti nejednakost.

– Ali, relativno dobra slika je samo u formalnom sektoru. Ono što je “ispod radara“, neformalna ekonomija, u kojoj je značajan broj ljudi, je nestalo… I ti ljudi u uslugama, na povremenim poslovima, samostalni umetnici… to je nestalo.

Mislite li da je sada to gotovo?

– Sve zavisi od nečeg što niko ne zna da vam kaže. A to je koliko će kriza trajati. I to pre svega u Nemačkoj i Evropi. U Srbiji još imamo veliki broj ljudi koji čeka da se vrati na poslove u EU. Ako Evropa krene a mi je sledimo sa rastom od pet ili šest odsto godišnje, možda se izvučemo. Za to je potrebno i da država nastavi svoju razvojnu i stratešku ulogu. U jednom trenutku nam se pokazalo da ne možemo ni da proizvedemo kvasac, to ne sme da se ponovi. Drugo, da se privuku oni investitori koji doprinose našem razvoju, a ne samo zapošljavanju.

Zoran Stojiljković; Tanjug/Zoran Žestić

Zaposlenost je zadržana tokom pandemije, a pre nje je čak rasla, šta je tu onda problem?

– Podigli smo zaposlenost ali lošu, nekvalitetnu zaposlenost. Imamo za desetak procenata više ljudi nego u EU koji rade sa nepotpunim radnim vremenom, radom na određeno vreme, na privremenim i povremenim poslovima. U takvom okviru kod nas radi četvrtina ukupno zaposlenih, a sad čak pravimo privremenim i povremenim one poslove koji nemaju takav karakter. Nisu isto poslovi pomoći u kući i poljoprivredi i radovi u građevinarstvu, ugostiteljstvu, turizmu… Na kraju ćemo doživeti da svi budemo angažovani “part-tajm“. A, realno, mi uopšte ne bi trebali da imamo problem zaposlenosti imajući u vidu da rađa manje ljudi, kao i to da nam 40.000 ili 50.000 ljudi godišnje ode u inostranstvo.

Glavni problem budućnosti – hoće li uopšte biti poslova?

– Ključni problem je što uopšte nije sigurno da će, u postpandemijskoj ekonomiji i digitalizovanom svetu, biti dovoljno dobro plaćenih radnih mesta i održivih poslova za mnogobrojnu populaciju sveta. Ako se ne zaustavi globalni rast stanovništva i ne promeni celokupan sistem tako da se za pristojan život rad do tri sata dnevno, a ostalo vreme posveti obrazovanju, kulturi i rekreaciji, za šta postoje mogućnosti, milioni ljudi neće moći da zarade za život. Čak i tada dosta ljudi neće imati uslove da zarade, pa je i za njih potrebno obezbedi univerzalni, državni, dohodak, ali i univerzalne, besplatne, usluge. A to nije nemoguće.

Sindikat je, onaj autonomni i autentični, izguran sa “scene“. Šta je danas svrha sindikata?

– Da brani dostojanstvo rada. Nema ničeg subverzivnog u tome da želite da imate prava i obaveze koje su svima vidljive, na nekom papiru ili negde. Rad ljudi mora biti bezbedan, i fizički i mentalno, da im niko “ne gužva“ karakter, i da je pristojno i na vreme plaćen.

Šta je sa svešću radnika? Kao da danas ne osećaju potrebu da se udruže?

– Po Zakonu o radu sindikat može da zastupa samo zaposlene, i to one formalno zaposlene, ali naš problem su svi radno angažovani ljudi. Pritom, hajde da ne robujemo stereotipima, nisu samo za sindikat oni sa plavim bluzama i šrafcigerom u ruci. Kod nas u sindikatu su najbrojniji radnici zdravstva i prosvete. Generalno, što se radničke svesti tiče, moramo se vratiti na novu početnu stanicu. Sada nam je već postao san i one “tri osmice” iz 19. veka, po osam sati rada, odmora i slobodnog vremena.

Gde su tu mladi?

– Svi mi, uključujući i mlade koji tek treba da počnu da rade, treba da se preispitamo koliko nam znače pojmovi solidarnosti, empatije, svesti… I to da se za neke stvari bori samo kolektivno. Ili to, ili da se traži zaobilazni put, preko partijske knjižice ili rođačke veze. Danas kada pitam studente na predavanjima gde vide sebe za 10 godina, gledaju me zapanjeno kao da sam ih pitao nešto krajnje nepristojno. U istraživanjima trećina kaže da bi se zaposlila, ili zaposlila sebi bliske preko partijske knjižice, a petina još i da bi rado za dobijanje posla nešto platila. U takvom sistemu apatije nema napretka.

Pročitajte još:

Svi čekamo “postkovid“ i vraćanje “u normalu“. Da li je gig-ekonomija ta “svetla budućnost”?

– Pitanje je šta je normala. Ako neko ko drži časove engleskog deci u Južnoj Koreji, a nalaze se u Srbiji ili na drugom kraju planete, to dovoljno govori koliko to izlazi iz okvira klasičnog zapošljavanja, industrijskih odnosa, sindikata… Ili ovo što se sada dešava sa udruženjem radnika na internetu, a koji govori koliko je u prvom planu sada borba, i to dosta “defanzivna“, da se otkloni naknadno plaćanje poreza i dogovori za buduće, a da se o kvantumu radnih prava tih ljudi, osiguranja ili penzija ne razgovara ili vrlo malo govori. Postoji opravdan strah da je gig-ekonomija nešto što je okvir i sudbina za buduće angažovanje ljudi, iako u njoj trenutno radi svega tri odsto ljudi na nivou planete. Ali poodmakli proces digitalizacije, robotizacije i automatizacije, i tehnološki razvoj uopšteno, nameće pitanje da li ćemo u budućnosti svi da radimo angažovani na dan ili sat.

Odakle novac za sve to?

– Novac se mora naći u globalnoj raspodeli bogatstva, da se preusmeri deo ogromnih profita iz, recimo informatičke industrije, i svega vezanog za internet i nove tehnologije. To mora da uradi država, jer je sve to zasnovano na ogromnim ulaganjima koje je ona dala u generalno obrazovanje stanovništva, a onda nadalje da preuzme i razvojnu ulogu u društvu. Bez velikog loma u glavama i promene u načinima na koji se organizujemo kao ljudi i zaposleni, možemo samo da otaljavamo i naš posao i naše živote. U suprotnom imaćemo ono što su teoretičari odavno nazvali “klimatizovano Rimsko carstvo“. To znači da čak možete da budete i dobro plaćeni za svoj rad, imati kuću, dobra kola, “plazma” televizor“, ali ćete se i dalje pitati o svojoj sudbini koliko se i plebs pitao u vreme Rima.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike