Vremeplov: Kako su se snalazili turisti u Beogradu pre interneta i šta je bilo u julu 1979. godine?
Tadašnji posetioci morali su dobrano da se potrude kako bi videli i otišli na mesta koja žele u prestonici
U drugoj polovini XX veka srpska prestonica bila je vrlo privlačna kako za domaće, tako i za strane turiste, međutim, u toj svojoj turističkoj ponudi, Beograd se nekako saplitao, i to na sopstvenom pragu.
Tadašnji posetioci morali su dobrano da se potrude kako bi videli i otišli na mesta koja žele u ovom gradu.
Informativnih punktova bilo je u to vreme veoma malo, a i oni koji su postojali bili su dobro sakriveni i prilično loše opremljeni.
Tokom dana turisti su mogli da dobiju usmenu informaciju i to samo na tri stalna punkta – palata “Albanija”, Železnička stanica i Aerodrom “Nikola Tesla”.
U letnjem periodu radili su informativni centri u Sava centru i još dva privremena na auto-putu, odnosno istočnom i zapadnom ulazu u Beograd.
Turisti su u to vreme negodovali da je info-centar u prolazu kod “Albanije” gotovo neprimetan, jer je na njega upućivala samo jedna internacionalna tabla okačena o električni stub. Pritom, tu gost nije mogao da rezerviše prenoćište niti da promeni novac, u odnosu na ostale takve centre u svetu, što je ujedno bila i dodatna zamerka. Tu su jedino mogle da se kupe ulaznice za koncerte ansambla “Kolo” i karte za obilazak grada autobusom. Ostalo je bilo na turistima da se sami snađu i potrude.
Prema nekim procenama, u info-centre ulazilo je tek 50 do 60 gostiju, te ako bi se po tome sudilo, izgledalo bi kao da turistički život u prestonici nije ni postojao.
Otprilike slična situacija bila je i u informativnom centru kod Železničke stanice, gde je gost prestonice mogao da rezerviše hotel, a za sve druge zahteve upućivan je na druge adrese.
Ništa bolje nije bilo ni na Aerodromu. Svi turisti su bili prepušteni prospektima, vodičima i plakatima izlepljenim po centru grada.
Loša reklama?
Iako su se tada u Turističkom savezu grada hvalili brojem izdatih vodiča i prospekata, radnici u prolazu kod “Albanije” su tvrdili da su u sred jula 1979. godine imali više prospekata o ponudi Dubrovnika, nego o sopstvenom gradu.
Iz Saveza su krivili i knjižare da su u izloge pre stavljali vodiče za put u Španiju, Istru ili Grčku, nego za Beograd.
Zato su u to vreme u “Turističkoj štampi” razmišljali o otvaranju specijalizovane prodavnice za turističku literaturu, a sporna je bila lokacija, koju su tražili da bude na potezu između Slavije i Kalemegdana.
Smatrali su da bi gostima trebalo ponuditi i informacije o obližnjim izletištima i manastirima.
Pročitajte još:
Malo poznato je da Beograd u to vreme nije imao svoj prepoznatljiv simbol, iako je imao nekoliko poznatih motiva.
Kao uspomenu iz našeg glavnog grada, gosti su mogli da ponesu suvenir Pobednika u bakrotisku ili duborezu, zatim Kalemegdansku tvrđavu, Skupštinu, palatu “Albanije”, a nešto kasnije i “Beograđanku” i Sava centar.
Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari