"Bacali su ljude psima": Na suđenju "sekretarici zla" čula su se potresna svedočenja
15.12.2021 | 14:40
Furšner je optužena da je učestvovala u ubijanju više od 11.000 ljudi
Azija Šindelman opisala je na sudu horore kroz koje su prolazili u koncentracionom logoru Štuthof kada su ih nacisti bacali na ograde pod strujom ili bacali psima.
U Nemačkoj se sudi Irmgard Furšner (96), prozvanoj "sekretarica zla", koja je optužena za učestvovanje u ubistvu 11.412 ljudi dok je radila za komandanta SS u Štuthofu. Furšner negira sve optužbe.
Ona je imala svega 18 godina kada je počela da radi u logoru u okupiranom Danzigu, u današnjoj Poljskoj, a prva je žena koja se našla na suđenju zbog zločina počinjenih u ime Trećeg rajha.
Kako je navela, pošto je radila u kancelariji koja se nalazila izvan Štuthofa, kaže da nije imala saznanja da se unutra odigrava masovni pokolj.
Protiv Furšnerove je podignuta optužnica 26. januara ove godine, a u septembru je uhapšena nakon što je pobegla iz staračkog doma.
Potresna svedočenja
Svedok Azija Šindelman, rođena u Litvaniji 1928. godine, govorila je na ruskom dok se prisećala detinjstva na severu Nemačke u Icehou.
Njen otac je govorio jidiš i vodio je salon za lepotu. Međutim, sve se to promenilo kada su došli nacisti.
- Nije nam više bilo dozvoljeno da hodamo trotoarom, samo na ulici gde su prolazila kola. Morali smo da nosimo Davidovu zvezdu na odeći, zabranjeno nam je bilo da kupujemo u prodavnicama, a trebalo je da predamo radio-aparate i telefone. A onda je počelo ubijanje - rekla je.
Sa porodicom je odvedena u geto u avgustu 1941. godine. Tri porodice su delile jednu prostoriju, a mnogi su umrli od gladi, hladnoće i bolesti.
Jedna osoba je javno obešena jer je prokrijumčarila paklu cigareta.
U julu 1944. godine je odvedena u Štuthof nedaleko od Danziga. Put u vagonima za stoku je trajao je četiri dana. Vrućina je bila nesnosna, a nisu im dali ni vodu ni hranu.
Kada su stigli, nacisti su počeli da viču na njih: "Brže, izlazite, vi prokleti Jevreji!".
Svako je dobio svoj broj, a Šindelman i dalje pamti svoj - 54138.
Istog dana, baka joj je ubijena u gasnoj komori, a ona je sa majkom odvedena u barake gde su bili kreveti na dva sprata, bez toaleta. Njih dve su spavale na podu.
- Stražari su mogli da nam rade šta su hteli. Bacali su ljude na ograde pod električnim naponom, umirali bi momentalno. Druge bi bacali psima ili bi pucali na njih - rekla je nemačkom sudu.
- I Nemci bi nas ubijali - dodala je. Svakog dana bi ih postrojavali kao vojnike i stajali bi tako satima. Ko god bi pao, odmah bi ga ubili.
U tom trenutku, optužena Furšnerova je izvukla slušalice iz ušiju, delujući nezainteresovano, međutim, sudija ju je opomenuo da mora da prati i sluša svedočenje.
Njen advokat Volf Molkentin je rekao da, iako su se u logoru odigravali užasi koji su dobro dokumentovani, i dalje nije predočeno ništa što bi dovelo do presude njenoj klijentkinji.
Kako je naveo, nije otkriveno ništa što bi sugerisalo da je sekretarica bila umešana u ubijanja.
Slučaj protiv Furšnerove se temelji na tome da u Nemačkoj bilo ko, ko je pomagao nacistima u rukovođenju koncentracionih logora, može da bude procesuiran, čak i bez dokaza koji pokazuju da je učestvovao u specifičnom zločinu.
Inače, Štuthof, smešten nedaleko od poljskog Gdanjska, bio je prvi logor smrti van Nemačke, a izgrađen je 1939. godine. Tokom šest godina, tamo je poslato 110.000 ljudi od kojih je oko 65.000 ubijeno.
Prvobitno je bilo zamišljeno da se tamo šalju poljski obaveštajci i intelektualci, ali je kasnije primao veliki broj Jevreja i sovjetskih zatvorenika.
Pored gasnih komora, desetine hiljada ljudi su ovde izgladnjivane do smrti, a mnogi su stradali od prekomernog rada i brojnih bolesti. Od svih preminulih, 28.000 su bili Jevreji.
Furšnerova se u sudnici pojavila u jakni sa kapom, naočarima za sunce i zaštitnom maskom.
Prošle nedelje je svedočio i Josef Salomonovic (83), poreklom iz Čehoslovačke.
Kako je rekao, imao je samo šest godina kada se otac oprostio od njega pre nego što su mu zabili u srce smrtonosnu injekciju u Štuthofu.
- Možda ne može mirno da spava noću, znam da ja ne mogu - poručio je Furšnerovoj.
On je odbacio tvrdnju da sekretarica nije znala šta se događa u logoru jer iako nije bila direktno umešana, indirektno jeste - makar stavljanjem pečata na smrtovnicu njegovog oca.
Morao je da gleda kako mu majku skidaju i šišaju na ćelavo, posle čega je nije prepoznao.
Salomonovic je preživeo osam koncentracionih logora, uključujući i Aušvic, ali je rekao da mu je najgore bilo u Štuthofu.
- Bio sam klasifikovan kao parazit. Svi koji nisu mogli da rade su bili paraziti - naveo je.
Uspeo je da preživi zajedno sa majkom Dorom i bratom Mihaelom.
- Najgori su bili glad i hladnoća - prisetio se.
Spiskovi zatvorenika
Govoreći u oktobru, tužilac Maks Vancen je rekao da je Furšnerova imala saznanja o svim zastrašujućim zločinima u logoru jer je radila za komandanta i bila je informisana "do poslednjeg detalja" o brutalnim načinima ubijanja.
Primera radi, pripadnici SS-a bi oblačili lekarske mantile i pravili bi se da mere visinu zatvorenika. Međutim, njihova visina im je bila potrebna da bi koristili "specijalnu napravu za vrat". Nakon dva sata, oko tridesetak zatvorenika je upucano u vrat.
Zatvorenici su primoravani da ulaze u komore u kojima je puštan otrovni gas Ciklon B.
Iako je u vreme zločina imala 18 godina, sudi joj se pred sudom za maloletnike bez obzira što je sada u dubokoj starosti.
Tužilac je naveo da je 22. jula 1944. godine naređen transport grupe zatvorenika iz Štuthofa u Aušvic kako bi svi bili pobijeni. Četiri dana kasnije, sačinjen je spisak zatvorenika, a smatra se da ga je napisala baš Furšnerova.
Prvi put je bila ispitana 2017. godine, ali su bile potrebne četiri godine da bi se slučaj našao pred sudom.