Složena igra za prvo mesto: Šta se krije iza napada na Kinu i kako su "slabe tačke" Pekinga postale slamka za spas Amerike

05.11.2021

20:26

0

O pritiscima koje Sjedinjene Američke Države i njihovi saveznici vrše na azijsku silu za 24sedam pričao je spoljnopolitički komentator Borislav Korkodelović

Složena igra za prvo mesto: Šta se krije iza napada na Kinu i kako su "slabe tačke" Pekinga postale slamka za spas Amerike
si djinpin bajden - Copyright Profimedia

Osim pitanja Hongkonga, koje se godinama unazad provlači, Sjedinjene Američke Države imaju još nekoliko sredstava za borbu protiv svog glavnog konkurenta, Narodne Republike Kine. Administracije poslednjih nekoliko predsednika tražile su slabe tačke azijske sile u nameri da je sputaju u brzom napretku, a u poslednjih nekoliko meseci u medijima se posebno provlače Hongkong i situacija u Sinđanu i Tajvanu, koji je u poslednjih nekoliko dana posebno aktuelan, naročito otkad je priznao da je određeni broj američkih vojnika na njegovoj teritoriji radi obučavanja tajvanskih snaga.

Uzrok tajvanskog problema, kao i niza drugih pitanja koja se tiču NR Kine, u velikoj meri potiče od odnosa između te države i SAD. To su trenutno najvažniji bilateralni odnosi u međunarodnoj zajednici, u domenu politike, ekonomije, oružanih snaga, diplomatije, i oni će u narednim decenijama da određuju u kom pravcu će se kretati međunarodna zajednica, objašnjava spoljnopolitički komentator Borislav Korkodelović, koji ne veruje da bi sukob mogao da preraste u vojni obračun.

- Moguće je da će biti slučajnih oružanih incidenata, ali do velikog rata teško da će doći, jer se radi o dve nuklearne sile, tako da bi posledice tog sukoba bile katastrofalne - smatra on.

Tajvanski problem

Kako Korkodelović ističe, situacija između Tajavana i SAD sa jedne strane i Kine sa druge trenutno je prilično nestabilna.

Nicolas Asfouri/Pool Photo via AP
 

- Kada je reč o samom Tajvanu, treba se vratiti u 1949, kada su se na to ostrvo sklonile poražene trupe Čan Kaj Šeka, tadašnjeg vladara Kine, pošto je izgubio građanski rat u borbi sa Mao Cedungovom Crvenom armijom. Situacija u tom delu Kine je nestabilna, razmenjuju se optužbe između Tajvana i Pekinga. Tajvan navodi da on samostalno vlada, a Peking insistira da se radi o pobunjenoj pokrajini, delu teritorije NR Kine, i obećava da će ostrvo sa maticom biti ujedinjeno mirnim putem, što je nedavno ponovio i predsednik Si Đinping, govoreći na godišnjici proglašenja originalne Republike Kine 1910. godine koju je proglasio tvorac kineske republikanske državnosti Sun Jatsen, rekavši da njegovog koncepta obnavljanja državnosti i podmlađivanja kineske nacije nema bez ujedinjenja sa Tajvanom, ali se on nada da će se to ostvariti mirnim putem. Ipak, ukoliko to ne bude moguće, druge opcije su u opticaju. Ima nekih mišljenja da bi možda u narednih pet-šest godina, naročito za vreme mandata Si Đinpinga, moglo da dođe do konačnog rešenja tog pitanja. Međutim, nisam siguran da je to moguće. Mislim da će u dogledno vreme trenutna situacija biti održana, jer su ulozi ogromni, i Kine i glavnog saveznika Tajvana - Sjedinjenih Američkih Država. SAD, u stvari, imaju stratešku značaj da ovakva situacija opstane ili da čak, u određenoj meri, budu unapređeni interesi Tajvana kroz saradnju sa Vašingtonom i sa svim mogućim saveznicima SAD, pre svega Japanom, Južnom Korejom i sa Evropom - kaže Korkodelović, i dodaje:

- U Evropi počinje jedan novi talas zagovaranja uspostavljanja odnosa sa Tajvanom, čemu se Kina izuzetno protivi jer ističe da je ona jedini zastupnik velike kineske nacije i da je to pitanje rešeno kada je Tajvan proteran iz Ujedinjenih nacija 1971, a na njegovo mesto je došla delegacija Kine. Tada su i odnosi između SAD i Kine bili u usponu. Postoje tri sporazuma koja regulišu odnos Vašingtona prema Tajvanu - u njima SAD primaju k znanju da je Tajvan deo Kine i Peking se poziva na ta tri dokumenta i ovih dana, kada su odnosi između dveju država dodatno pogoršani. Tajvan će biti veoma prisutan u budućim odnosima između SAD i Pekinga zbog svog strateškog značaja, zbog činjenice da se radi o jednoj visokorazvijenoj zajednici od 25 miliona ljudi sa naprednom industrijom. 

Odupiranje Hongkonga Kini

Istraživanja javnog mnjenja pokazala su da se većina građana Hongkonga ne oseća kao da pripada kineskom narodu i da ne želi da se ovaj region pripoji Kini, ali se u poslednje dve godine to menja. 

Unsplash
 

- Hongkong je specijalni autonomni region Kine, koji ima sedam i po miliona stanovnika. To je takođe jedna visokorazvijena zajednica, jedan od ključnih finansijskih centara u međunarodnoj privredi. Hongkong je imao relativno burnu istoriju proteklih vekova, a naročito poslednjih skoro 200 godina, od vremena Prvog opijumskog rata, koji je Ujedinjeno Kraljevstvo nametnulo ondašnjoj dinastiji Ćing u Kini. Hongkong se pod britanskom vlašću razvio kao luka, kao trgovinski i finansijski centar, ali i kao proizvodno središte - istakao je Korkodelović.

- Od stanovništva Hongkonga 15 odsto čine siromašni ljudi, i teško da ti ljudi imaju vremena da razmišljaju o nekom političkom usmerenju teritorije, a pogotovu da izbegavaju spajanje sa Kinom. Smatra se da naročito u eliti Hongkonga vladaju takozvani lokalizam i nativizam. Više od 150 godina vladavine Britanije i nastavak kulturnog uticaja Zapada uticali su na to. Mnogi Hongkonžani imaju i pasoš Velike Britanije, tako da postoji pogled elitne grupacije ka Velikoj Britaniji, ka Zapadu. Iako Hongkong ima lokalnu vlast i koji je u Kinu inkorpooriran po formuli "jedna zemlja, dva sistema", neka istraživanja su pokazala da naročito sudstvo, medije, administraciju, čak i delove upravljačkih slojeva i danas odlikuje britanska kolonijalna svest. To veoma utiče na život u Hongkongu. Tamo se vozi levom stranom, iako se u Kini vozi desnom, a mnoge ulice i danas nose nazive britanskih monarha - objašnjava on, i dodaje:

- Uticaj Velike Britanije je ogroman. To nije moglo da se ne oseti u svim velikim demonstracijama koje su održavane od 2003. u Hongkongu, u kojima su učestvovale stotine hiljada ljudi. Poslednji protesti od juna 2019. trajali su više od pola godine i to je bila svojevrsna, kako se sad ispostavlja, obojena revolucija, ono što se dešavalo u pojedinim zemljama centralne i istočne Evrope sa padom komunizma. Ideja jeste bila da se, što je moguće više, oslabi Kina, i za to je korišćena činjenica što dekolonizacija nikada do kraja nije sprovedena. Smatra se da je 95 odsto medija u Hongkongu pisalo u prilog demonstracija, dok je čak 90 odsto sudija podržavalo proteste. Sudije su uglavnom iz zemalja Komonvelta, pojavljuje se u poznatim britanskim togama, što nije udobno za to podneblje. Jednostavno, kulturni uticaj je bio izuzetno jak do pre godinu dana, kada su u julu 2020. centralne vlasti u Pekingu donele za Hongkong nacionalni zakon o bezbednosti, za koji se smatra da je doveo do prekida svih tih demonstracija i suzbijanja obojene revolucije. Sada je Hongkong, posle višemesečnog haosa, ponovo veliki finansijski i privredni centar. 

Profimedia
 

Strategija koju je Peking razvio počela je da daje rezultate, pa se očekuje da će se slika koju stanovnici Hongkonga imaju o Kini promeniti u narednim godinama, kada posle odsečenosti duže od jednog veka budu spoznali sve o čemu su učeni drugačije.

- Kineske vlasti mnogo rade na tome da, naročito kod mladih, koji su bili radikalno krilo pokreta demonstracija, uvedu što je moguće više patriotsko vaspitanje. Međutim, kada se radi o kulturi i tradiciji, to su višedecenijski i višegeneracijski izazovi - kaže Korkodelović.

Sinđan i Ujguri

Jedna od najglasnijih priča koja se provlačila po američkim medijima bila je priča o "ugnjetavanju Ujgura u provinciji Sinđan" i njihovom navodnom mučenju u logorima. SAD su, naročito u vreme Trampa, optuživale Kinu da podvrgava Ujgure komunističkoj i nacionalističkoj indoktrinaciji, mučenju i prinudnom radu u Sinđanu i drugde u zemlji.

Centralne kineske vlasti su to poricale, a priču je naročito forsirao BBC u ovoj zemlji, zbog čega mu je na kraju zabranjeno da nastavi sa radom u Kini. Korkodelović za 24sedam objašnjava da osnova za napade ove vrste nema, jer se Kina ophodi drugačije od SAD prema radikalnim grupama na svojoj teritoriji.

- Situacija sa Ujgurima u Sinđanu je, sa stanovišta centralne vlade i građana te provincije, mirna. U poslednje četiri godine nisu zabeleženi incidenti na etničkoj osnovi, ali mislim da to nije zasluga SAD. One prestanu, pa ponovo uključe pitanje Sinđana kada je to njima potrebno. Administracija Donalda Trampa je veoma razbuktala tu priču, naročito državni sekretar Majk Pompeo, koji je pričao da se u Sinđanu odvija genocid nad lokalnim stanovništvom muslimnske veroispovesti, Ujgurima, iako nisu svi oni muslimani. Sinđan poslednjih decenija doživljava jedan veliki uzlet u privrednom razvoju upravo zato što centralna vlada ima drugačiji pristup borbi protiv terorizma nego što imaju SAD. Sjedinjene Američke Države se bore protiv terorizma uglavnom oružanim putem, o čemu svedoči ono što se dešavalo u Avganistanu, Iraku, Siriji i Libiji. Sa druge strane, Kina naglasak stavlja na razvoj, unapređivanje životnog strandarda u Sinđanu, ali SAD malo-malo pa pokrenu i pitanje Tibeta ili unutrašnje Mongolije, još dva regiona u Kini sa značajnim manjinskim etničkim zajednicama - kaže on, i dodaje:

AP Photo/Evan Vucci
 

- Kina je u poslednjih nekoliko decenija uložila oko 370 milijardi dolara u Sinđan. Između 2014. i 2019. lokalna privreda je u proseku povećavana za 7,2 odsto, pa je sada nominalni ukupan društveni proizvod po stanovniku u Sinđanu oko 7.900 dolara, što je znatno više nego u mnogim drugim provincijama sa velikim etničkim grupama susednih država. Ogroman je procenat upisa u osnovne škole, gotovo 100 odsto, skoro 100 odsto stanovnika je pokriveno osnovnim zdravstvenim osiguranjem, ubrzan je proces urbanizacija, tako da je Sinđan mesto na kom Kina pokazuje svoj model razvoja. Sinđan ima izuzetnu geografsku poziciju. Spaja Kinu sa zemljama centralne Azije i jugoistočne Azije i Evrope, tako da je on neka vrsta kineske "kapije ka Zapadu" kada se radi o ambicioznom projektu "Pojas i put", koji se smatra glavnim razvojnim projektom za čovečanstvo u 21. veku.

Teroristička organizacija “Islamski pokret istočnog Turkestana”, skraćeno ETIM, koja potiče iz Sinđana, označena je kao opasna u većini zemalja sveta i u UN, a Kina se, kako napominje Korkodelović, prema njoj ophodi kao i sve ostale države sveta prema sličnim organizacijama.

- Kina kaže da je u Sinđanu i šire bio razvijen ETIM, koji u Pekingu smatraju "crnom rukom" koja stoji iza nasilja i terorizma u pokrajini danas je veoma aktivan u Siriji, gde se bori na strani pobunjenika protiv režima Bašara el Asada. Međutim, Kina negira da su u Sinđanu postojali kampovi za prevaspitavanje, što tvrde i centralne i lokalne vlasti, na čijem čelu su lokalni kadrovi, pre svega Ujguri. Oni ističu da postoje centri za trening za stručno obrazovanje koji su uspostavljeni zakonom i da se radi o školama za deradikalizaciju, koje se u suštini ne razlikuju od programa koji postoje u SAD, Velikoj Britaniji i Francuskoj za nekadašnje ili potencijalne teroriste i da se sve to uklapa u globalnu strategiju UN za borbu protiv terorizma - rekao je naš sagovornik.

Zastava Kine; Pixabay
 

Njega nimalo ne čudi direktni rat koji na mnogim poljima SAD vode protiv Kine, plašeći se da će ona preuzeti primat u svetu i postati predvodnik čovečanstva.

- Glavni cilj SAD je suzbijanje daljeg kineskog privrednog i društvenog razvoja. Već sada istočni delovi Kine, gde su najrazvijenije provincije, imaju dohodak po glavi stanovnika otprilike na nivou SAD, s tim što u ovim oblastima živi 350 miliona ljudi. Treba imati u vidu da je Kina najveća zemlja u razvoju i da je pred njom dalek put da u čitavoj državi stanovništvo u proseku ima dohodak koji je 50 odsto onog u SAD. Očekuje se da to bude do 2049. godine, kada Kina slavi 100 godina NR Kine, što je takozvani drugi vekovni cilj koji kinesko društvo treba da ostvari pod rukovodstvom Komunističke partije. Prvi cilj, da Kina bude umereno razvijeno društvo u svakom pogledu, ostvaren je sredinom 2021, kada je proslavljeno 100 godina od osnivanja KPK.

Kina je i dalje zemlja u razvoju, ali se sada očekuje da će ona ove godine imati rast ukupnog društvenog proizvoda oko osam odsto, dok će SAD imati ispod tri odsto. Kina je i dalje u velikom privrednom zamahu. U velikom zamahu je i što se tiče obrazovanja, jer Kinezi svake godine u oblasti tehničkih nauka dobijaju po četiri miliona mladih diplomaca, a industrija i tehnologija, naročito nove tehnologije, ono su što će voditi čovečanstvo u 21. veku, i Kinezi sada uveliko rade na tome. Kao što je Velika Britanija do 19. veka bila, tokom prve industrijske revolucije, velika sila, kao što su SAD bile vodeća sila tokom druge, tako i Kina sad očekuje da će ona da predvodi četvrtu revoluciju, koja se već neko vreme odvija. Smatra se da je ona država koja je predvodnik u tehnološkom razvoju zapravo uzor ostalima i da je ona predvodnik čovečanstva, i to je ono oko čega se vodi glavna bitka. Zvanični Vašington i oko 80 odsto stanovnika SAD trenutno smatraju Kinu za "najveću pretnju", što znači da postoji saglasnost da treba ograničiti moć te države. Strahujem da će se u tom pravcu razvijati odnos među dvema vodećim silama u narednim decenijama, i sva ova pitanja o kojima smo pričali, sve to će biti teme visoko na dnevnom redu i političara u dvema zemljama i u zemljama koje su sa njima u vezi - zaključuje Korkodelović.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike