Japanci pripremaju važan projekat: Hoće ovo da naprave na Mesecu?
20.04.2026 | 00:15
Plan podrazumeva postavljanje neprekidnog niza solarnih panela duž mesečevog ekvatora, u dužini od oko 11.000 kilometara
Japan razmatra projekat koji zvuči kao naučna fantastika - pretvaranje Meseca u ogromnu solarnu elektranu koja bi neprekidno slala energiju na Zemlju.
Iako je reč o ideji koja je još u fazi koncepta, ona se oslanja na realne tehnološke osnove i potrebu Japana da smanji energetsku zavisnost.
Energija sa Meseca - realnost ili futuristička vizija?
U vreme globalne energetske tranzicije, pojedine zemlje brzo napreduju, dok druge zaostaju. Japan je među onima kojima su promene gotovo neophodne jer raspolaže ograničenim prirodnim resursima i uvozi oko 90% potrebne energije.
Zbog toga se okreće inovacijama, uključujući prikupljanje solarne energije iz svemira, gde je sunčevo zračenje stabilnije i intenzivnije nego na Zemlji. Nakon eksperimenata poput satelita "Ohisama", u fokusu je sada i koncept "Luna Ring", odnosno solarni prsten oko Meseca.
Solarni prsten oko Meseca
Plan podrazumeva postavljanje neprekidnog niza solarnih panela duž mesečevog ekvatora, u dužini od oko 11.000 kilometara.
Na taj način bi uvek postojao deo sistema koji je izložen Sunčevoj svetlosti, što omogućava kontinuiranu proizvodnju energije tokom celog dana.
Prikupljena energija bi se potom pretvarala u mikrotalasne i laserske zrake i slala ka prijemnim stanicama na Zemlji.
Ovu ideju razvija kompanija Shimizu Corporation uz podršku japanske svemirske agencije JAXA, koja već dugo istražuje mogućnosti korišćenja svemirske energije.
Prednosti u odnosu na Zemlju
Za razliku od solarnih sistema na Zemlji, koji imaju brojna ograničenja, Mesec nudi stabilnije uslove:
- Nema smene dana i noći;
- Nema oblaka;
- Nema atmosfere koja smanjuje efikasnost.
Zbog toga bi proizvodnja energije bila konstantna i snažnija.
Sličan pristup razmatra i European Space Agency kroz program Solaris.
Ideja stara decenijama
Koncept svemirske solarne energije nije nov. Još 1968. godine predstavio ga je inženjer Peter Glaser.
Kasnije su ovu ideju razmatrale NASA, britanske institucije i Kina, koja planira testiranja u orbiti u narednim godinama.
Japanski pristup ide korak dalje – umesto satelita u orbiti, predlaže korišćenje same površine Meseca.
Gradnja pomoću resursa sa Meseca
Zbog visokih troškova transporta sa Zemlje, plan uključuje korišćenje materijala dostupnih na Mesecu.
Izgradnju bi obavljali autonomni roboti, a solarni pojas mogao bi biti širok i do 400 kilometara.
Energija bi se na Zemlju prenosila putem ogromne antene prečnika oko 20 kilometara.
Ogromni izazovi
Ovaj projekat spada među najambicioznije inženjerske poduhvate u istoriji.
Ključni izazovi uključuju:
- Visoke troškove lansiranja (iako ih smanjuju kompanije poput SpaceX-a);
- Tehnički zahtevnu izgradnju na Mesecu;
- Izloženost radijaciji i mikrometeoritima.
I stručnjaci iz NASA ističu da je reč o ozbiljnim preprekama koje tek treba rešiti.
Iako je realizacija ovog projekta još daleko, on pokazuje koliko daleko nauka ide u potrazi za novim izvorima energije – čak i izvan granica Zemlje.
Kapsula Orion vraća se sa druge strane Meseca: Astronauti jure ka zemlji brzinom od 38.000 kilometara na čas
Bonus video