Igra sa sudbinom miliona: Da li je Bliski istok na ivici nuklearne katastrofe?

07.04.2026 | 21:11

Autor: Vladimir Tanacković

Nedavni incidenti u blizini Bušera uznemirili su region

Copyright Profimedia

Rat koji su pokrenuli SAD i Izrael sa navodnim ciljem sprečavanja nuklearne krize mogao bi na kraju da izazove upravo to.

Zbog ponovljenih napada prijavljenih u blizini ruske nuklearne elektrane Bušer u Iranu, diskusija o potencijalnom nasilnom preuzimanju iranskih rezervi uranijuma i naizgled nulti prostor za kompromis, verovatnoća širenja radioaktivnih padavina širom Bliskog istoka stalno raste.

Udari sve bliži reaktoru Bušer

Od početka američko-izraelskog rata protiv Irana 28. februara Teheran je prijavio četiri odvojena vojna udara u blizini svoje nuklearne elektrane Bušer na obali Persijskog zaliva.

Približno kvadratna teritorija objekta prostire se na oko 500 metara u prečniku, sa jednom reaktorskom jedinicom koja se nalazi u njegovom centru.

U najnovijem incidentu 4. aprila jedan od projektila je pao samo 75 metara od perimetra lokacije, izvestila je Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA), pozivajući se na analizu satelitskih snimaka.

 

 

Sredinom marta nuklearna nadzorna organizacija UN izvestila je da je napad uništio objekat oko 350 metara od reaktora.

"Samoubilački" rizik

Elektranu su izgradili ruski stručnjaci i u njoj se još nalazi ruski tim, iako je operater "Rosatom" smanjio broj zaposlenih na minimalan broj od početka neprijateljstava. Kompanija je izjavila da je tokom napada 17. marta prvi put oružje palo u zaštićenu zonu objekta, pogodivši blizu meteorološke zgrade.

Prvog dana sukoba, šef "Rosatoma" Aleksej Lihačov upozorio je da operativna nuklearna elektrana "nije meta za vežbanje", ističući da je vojna aktivnost u blizini takvih instalacija "neprihvatljiva i samoubilačka".

Profimedia
 

Rusko Ministarstvo spoljnih poslova takođe je osudilo incidente u blizini Bušera, upozoravajući 6. aprila da se "senka radiološke katastrofe teže od Černobilja sada nadvija nad Persijskim zalivom" i okolnim područjima.

Najgori mogući scenario

Moderne nuklearne elektrane projektovane su sa više slojeva zaštite kako bi se sprečilo ispuštanje radioaktivnog materijala. Međutim, katastrofe poput Černobilja 1986. godine, izazvane katastrofalnim otkazom reaktora tokom neuspelog eksperimenta, i Fukušime 2011. godine, izazvane prirodnom katastrofom, pokazuju da su teške nesreće i dalje moguće i da zahtevaju veliki oprez.

Nedavni incidenti u blizini Bušera služe kao "oštar podsetnik da bi udar mogao da izazove nuklearnu nesreću, sa zdravstvenim posledicama koje bi uništile generacije", upozorio je šef Svetske zdravstvene organizacije Tedros Gebrejesus, ponavljajući pozive IAEA za deeskalaciju.

 

 

Najgori scenario koji uključuje ispuštanje radioaktivnog materijala velikih razmera iz Bušera mogao bi učiniti ne samo delove Irana već i susedne države poput Katara, Kuvajta i UAE nenastanjivim, čak i bez direktnog radioaktivnog zračenja, prema rečima Pitera Kuznika, direktora Instituta za nuklearne studije na Američkom univerzitetu.

- Ako cezijum-137 kontaminira zalihe vode, izuzetno je teško ukloniti ga - objasnio je on za RT.

Neke zemlje u regionu dobijaju 100 odsto svoje vode za piće iz sistema za desalinizaciju koji bi verovatno bili ugroženi ukoliko bi Bušer bio ozbiljno oštećen.

- Ovaj rat je toliko bezobziran i van kontrole u ​​ovom trenutku da je sve moguće - dodao je Kuznik.

Kako u Ukrajini, tako i u Iranu

Iranski ministar spoljnih poslova Abas Aragči kritikovao je "nedostatak zapadne osude pretnji Bušeru, u poređenju sa optužbama Rusije u vezi sa nuklearnom elektranom Zaporožje".

Profimedia
Aragči

Bivši ukrajinski objekat, pod ruskom kontrolom od 2022. godine, suočio se sa višestrukim napadima ili incidentima u blizini dok Kijev nastavlja da pokušava da ga ponovno zauzima.

IAEA održava posmatračku misiju na lokaciji, ali ne pripisuje krivicu za napade, navodeći ograničenja svog mandata, politiku koju sledi i u Iranu. Pristalice Kijeva direktno krive Moskvu.

Pretnje izvan Bušera

Navedeno opravdanje za američko-izraelsku kampanju jeste  da je Iran navodno bio blizu sticanja nuklearnog oružjam, uprkos navodnoj šteti koju su dve nacije nanele njegovoj nuklearnoj infrastrukturi prošle godine.

Administracija američkog predsednika Donalda Trampa tvrdi da Iran nema pravo na civilni nuklearni program, što je stav koji je u suprotnosti sa Sporazumom o neširenju nuklearnog oružja (NPT).

Tanjug/AP Photo/Mark Schiefelbein
 

Teheran je dugo negirao bilo kakvu nameru da razvije nuklearno oružje, pozivajući se na verske zabrane kada se radi o oružju za masovno uništenje. Međutim, ciljani atentat na vrhovnog vođu Alija Hamneja na samom početku rata možda je promenio političke proračune u Iranu.

Ahmad Naderi, uticajni poslanik, pozvao je Iran da sledi primer Severne Koreje, tvrdeći da "kada bismo i oni bili naoružani nuklearnim oružjem, Tramp se ne bi usudio da preti bombardovanjem". Osnovni dogovor NPT-a je da potpisnica dobije pomoć IAEA u izgradnji nuklearne industrije u zamenu za nadzor koji sprečava naoružavanje.

SAD i Izrael su ignorisali mandat međunarodne agencije prilikom napada na iransko postrojenje za obogaćivanje uranijuma u ​​Natanzu, napadnuto 21. marta. U međuvremenu, napadi na industrijske objekte izazvali su dodatnu zabrinutost. Fabrika za proizvodnju čelika u Huzestanu, napadnuta krajem marta, koristi radioaktivne izotope za merenje, upozorila je IAEA, napominjući da nije otkriveno kršenje bilo kakvog dogovora.

Potraga za zalihama uranijuma

Najveći rizik od kontaminacije može proizaći iz iranskih zaliha visoko obogaćenog uranijuma, za koje se veruje da su skladištene u podzemnim objektima u Isfahanu i Natanzu nakon američko-izraelskih napada prošlog leta.

Profimedia
 

IAEA je u junu 2025. procenila da Iran poseduje više od 440 kilograma uranijum heksafluorida obogaćenog na 60 odsto, dok neke procene sugerišu da bi zalihe mogle biti veće i do 100 kilograma od toga.

Postojale su spekulacije da je velika američka vojna operacija, zvanično opisana kao spasilačka misija posade aviona F-15E oborenog u Iranu 3. aprila, možda bila povezana sa naporima da se locira i obezbedi uranijum. U misiji je učestvovalo oko 150 letelica, uključujući transportne avione koji su bili zaglavljeni na zemlji i uništeni kako bi se izbeglo zarobljavanje, prema rečima američkih zvaničnika.

Druga nacija sa nuklearnim objektima

Izrael, za koji se veruje da poseduje nuklearni arsenal, suočava se sa sličnim ranjivostima. Nakon napada na Natanz 21. marta Iran je uzvratio udarima u blizini Dimone i Arada, dva grada u blizini strogo utvrđenog Centra za nuklearna istraživanja Šimon Peres Negev.

- Naš sistem protivvazdušne odbrane među najboljima je na svetu, ali nije hermetički. Postoje greške i kvarovi - prokomentarisao je visoki komandant izraelske protivvazdušne odbrane.

 

 

Implicitna pretnja objektu kasnije je pojačana u iranskom propagandnom videu veštačke inteligencije koji prikazuje novog lidera zemlje kako razmatra direktan napad na izraelski nuklearni reaktor.

Sve veća eskalacija

Iako je već veoma destruktivan, sukob i dalje ima značajan prostor za eskalaciju, uključujući potencijalnu upotrebu nuklearnog oružja.

SAD su iskoristile ovu opciju 1945. godine protiv Japana, nacije koja je odbila da prizna poraz u trenutku kada je sovjetski kopneni napad postajao sve više moguć. Uzajamno zagarantovano uništenje učinilo je upotrebu nuklearnog oružja tabuom tokom hladnog rata.

Izraelski zvaničnici i proratno nastrojeni huškači navodno su ubedili Trampove pomoćnike obećanjem da će njegovo političko nasleđe biti osigurano ako uradi ono što nijedan predsednik nije uradio pre njega i pokrene rat za promenu režima u Teheranu.

- Tramp je prekršio svaki običaj, svaku normu, svaku tradiciju, svaki međunarodni zakon, većinu američkih zakona. Ista psihologija važi i za nuklearni tabu - primetio je Kuznik.

Slično tome, Izrael je bio blizu upotrebe nuklearnog oružja tokom Jomkipurskog rata 1973. godine, ali se tadašnja premijerka Golda Meir na kraju uzdržala nakon što su se uslovi na bojnom polju okrenuli protiv egipatskih i sirijskih snaga.

Kakve bi odluke Tramp ili Benjamin Netanjahu mogli da donesu ukoliko bi se ovom drugom izjalovio 40-godišnji san o uništenju Irana postaje pitanje koje sve više zabrinjava.

Bonus video

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam