Globalni udarac i čekanje čuda: Kako su četiri godine rata u Ukrajini promenile ceo svet

24.02.2026 | 20:48

Autor: Vladimir Tanacković

Sve se svelo na igru strpljenja u koju niko nije siguran

Copyright Profimedia

Četiri godine rata u Ukrajini donele su velike promene svetu, u prirodi ratovanja, ravnoteži globalnih sila i evropskoj bezbednosti.

Kijev plaća visoku cenu i to je jasno od prvog dana sukoba, 24. februara 2022. godine.

Upravo su Ukrajinci u ovoj borbi ti koji najviše žele da se rat zaista završi što pre. I mnogi na Zapadu takođe žele da se rat zaustavi, zbog troškova u njihovim odbrambenim budžetima i računa za grejanje. Pa ipak, nedostatak materijalne podrške sa Zapada osudio je Ukrajinu da nastavi da se bori.

Evropa sada troši manje, ali rizikuje da potroši mnogo više ako se sukob proširi u budućnosti.

Ukoliko bi se frontovske linije u Ukrajini srušile i Kijev pao, Moskva bi se, prema većini zapadnih procena, uskoro pomerila ka granicama NATO-a. Pa ipak, ta pretnja ne plaši Evropu i ne tera je da preduzme sveobuhvatnu akciju. Prve tri godine američke finansijske podrške sada su završene, ali rat nije i analitičari predviđaju da nas čeka još koja godišnjica.

Posle pune četiri godine Evropa je još uverenija da bi Rusija jednog dana mogla da se ustremi na druge zemlje, a iscrpljenost ruskog budžeta i ljudstva ono je što Zapad očekuje da bi okončao rat.

Profimedia
 

Diplomatski nered

To što je američki predsednik Donald Tramp odbacio višedecenisjke norme za pregovore označilo je novi, revolucionarni pristup.

Crveni tepih za Putina, koji se suočava sa optužnicom za ratne zločine, na Aljasci. Neke stroge sankcije na rusku naftu. Dva neujednačena, kratka prekida vatre ograničena na energetsku infrastrukturu. I stalne pretnje Kijevu ako ne nađe kompromis. Ali do mira za 24 sata nije došlo, kako se Tramp jednom hvalio, ni za 100 dana, pa ni za celih godinu dana koliko je ponovo na vlasti.

Trampov državni sekretar Marko Rubio čak je priznao na ovogodišnjoj Minhenskoj konferenciji o bezbednosti da SAD ne znaju da li Rusija zaista želi mir.

Profimedia
 

Ali nikakve nove posledice za Moskvu ne deluju neizbežno, čak ni nakon što su se poslednji trilateralni razgovori u Ženevi završili posle dva sata bez jasnog napretka. Čini se da je niz novih mesta, formata, agendi i osoba za mirovne pregovore beskonačan.

Revolucija dronova

Automatizacija ratovanja u Ukrajini jedan je od noviteta u savremenom ratovanju. Dronovi su popunili hitne praznine u pešadijskoj odbrani i artiljerijskim zalihama Ukrajine krajem 2023. godine. Zemlja je započela izuzetno uspešnu trku za visokom tehnologijom kako bi preživela.

Napredak je veliki i sa druge strane. Ranije ovog meseca objavljeni su izveštaji o tome da Rusija koristi dronove sa senzorima pokreta koji lete na bojište i jednostavno čekaju da pešadija prođe pored njih pre nego što eksplodiraju.

Revolucija u automatizovanom ubijanju još nije u potpunosti shvaćena van bunkera na prvoj liniji fronta i zapadne vojske ostaju uskraćene za ovo iskustvo.

Profimedia
 

Redefinisana Evropa

Rat je takođe redefinisao stav Evrope. NATO i bezbednost na kontinentu zasnovani su na obećanju da će SAD, na kraju, ponovo braniti Evropu.

Koliko god brzo Trampova Bela kuća pokušava da izbriše to uverenje, Evropa je spora u nadoknađivanju zastoja. Centristički lideri u Ujedinjenom Kraljevstvu, Francuskoj i Nemačkoj odolevajaju da izdvajaju veći procenat iz svojih opterećenih budžeta na odbranu od ruske pretnje za koju njihovi krajnje desni protivnici tvrde da bi mogli lako da se otklone pregovaranjem.

Pomoć Ukrajini je spora, a povećanje odbrambenog budžeta NATO-a na 5 procenata nacionalnog dohotka obećano je za devet godina od sada, kada će malo trenutnih lidera biti na vlasti.

Čak i sa ruskim dronima koji upadaju u evropski vazdušni prostor i ponovljenim sabotažama povezanim sa Rusijom, zapadni zvaničnici se drže narativa da Rusiji vreme ističe, da se kreće ka nestašici vojnog ljudstva ili ekonomskom kolapsu.

Postoje dokazi koji to podržavaju, ali dok to ne postane očigledno, kolaps i dalje ostaje zapadna nada, a ne strategija.

SAD se odriču globalnog vođstva

U međuvremenu, globalni balans snaga je iskrivljen, a SAD se povlače od obaveza supremacije.

Svetske sile sprovode sopstvenu agendu u Ukrajini. Kina se uzdržavala od pružanja dovoljne vojne podrške koja bi garantovala pobedu Rusije, ali kupuje dovoljno nafte i prodaje dovoljno dronova dvostruke namene da bi Rusija opstala, dok Moskva polako postaje mlađi partner u odnosu. Indija, decenijama Amerikancima omiljeni azijski saveznik, godinama finansira Moskvu, kupujući jeftinu naftu.

Tramp je gotovo pustio Evropu da sama planira svoj kurs, što je Rubio nedavno odbacio kao da je blizu "civilizacijskog brisanja". SAD se kreću od globalne supremacije ka novoj eri gde su njihovi ciljevi smanjeni i lokalni, a saveznici izabrani po ideološkoj kompatibilnosti.

Strategija nacionalne bezbednosti Bele kuće pominje "druge velike sile razdvojene ogromnim okeanima", verovatno Kinu, Indiju i Rusiju, što je blag nagoveštaj američkog globalnog dometa i dominacije.

Bonus video

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam