Gadafija je upoznala u Beogradu i rodila mu sedmoro dece: Tužna sudbina Safije, čija je loza ugašena ubistvom poslednjeg živog sina
04.02.2026 | 11:16
Prva dama Libije nije se mnogo isticala, ali je četiri decenije živela u luksuzu
Safija Farkaš Gadafi bila je decenijama uz Muamera el Gadafija, u samom jezgru libijskog režima koji je delovao čvrsto i trajno, sve dok se nije urušio u nasilju i haosu.
Kao prva dama Libije gotovo četrdeset godina ostajala je uglavnom van fokusa javnosti, ali nikada van središta sistema koji je njen suprug izgradio.
Ponovno interesovanje za Safiju javilo se nakon vesti da je u Libiji ubijen njen sin Saif el Islam el Gadafi. Ta informacija otvorila je staru priču - ne samo o padu jedne porodice, već o ženi koja je nekada imala gotovo sve, a zatim svedočila nestanku sveta u kom je živela.
Tiha figura iza porodične i državne scene
Safija Farkaš bila je poznata kao poslovna žena i dugogodišnja prva dama, vezana za Sirt, grad koji je simbolizovao Gadafijevu vlast. Rodila je sedmoro od osmoro biološke dece Muamera el Gadafija, od kojih su mnogi tokom godina imali važne političke i vojne uloge.
Iako se retko pojavljivala u javnosti, smatralo se da njen uticaj unutar porodice i režima nije bio zanemarljiv.
Pratile su je priče o raskošnom životu i ogromnom bogatstvu - od navoda o desetinama tona zlata do vlasništva nad avio-kompanijom "Buraq Air", ali nijedna od tih tvrdnji nikada nije u potpunosti razjašnjena.
Poreklo koje nikada nije razjašnjeno
Identitet Safije Farkaš godinama je bio obavijen neizvesnošću. Zvanična verzija iz Libije navodi da potiče iz plemena Barasa, da je rođena u Bejdi i da je po struci bila medicinska sestra.
Paralelno s tim, u regionalnim i zapadnim medijima opstajala je drugačija priča - da je rođena u Mostaru kao Sofija Farkaš i da ima balkansko, odnosno bosansko-hrvatsko ili mađarsko poreklo.
Iako nikada potvrđena, ova verzija dodatno je hranila misteriju oko žene koja je gotovo uvek birala tišinu umesto objašnjenja.
Susret u Beogradu koji je promenio tok života
Jedan detalj iz njene biografije često se izdvaja kao sudbinski. Tokom Gadafijeve posete Beogradu 1970. godine libijski lider završio je u bolnici na Banjici zbog operacije slepog creva. Tamo je upoznao Safiju, medicinsku sestru koja je učestvovala u njegovoj nezi.
Veza je ubrzo prerasla u brak, sklopljen iste godine, a Safija je iz beogradske bolnice zakoračila pravo u ulogu prve dame zemlje kojom će njen suprug vladati decenijama.
Deca režima i porodični gubici
Safija i Muamer el Gadafi imali su sedmoro biološke dece, među kojima su bili Saif el Islam, dugo viđen kao naslednik, kao i Mutasim, Kamis i Saif al Arab, koji su stradali tokom rata 2011. godine.
Njihova ćerka Ajša bila je poznata kao advokatica i javna figura, dok su sinovi Al Saadi i Hanibal često punili stupce medija zbog sportskih karijera ili skandala.
Porodica je usvojila i dvoje dece, Hanu i Milada, a sudbina Hane ostala je predmet sporova i nedoumica. Za Safiju, međutim, politika i funkcije bile su u senci ličnih tragedija - gledala je kako joj deca odrastaju unutar režima i kako ga potom rat briše.
Od tvrđave moći do izgnanstva
Porodični život odvijao se u kompleksu Bab al Azizija u Tripoliju, simbolu Gadafijeve vlasti i mete NATO napada tokom građanskog rata. To je bio prostor luksuza, ali i stalne opasnosti.
Tokom sloma režima 2011. godine Safija je sa porodicom pobegla iz Libije. Krajem avgusta te godine stigla je u Alžir, a kasnije se preselila u Oman, gde je dobila politički azil.
Iako joj je imovina ostala zamrznuta zbog sankcija UN, 2016. godine joj je dozvoljen povratak u Libiju u okviru pokušaja pomirenja sa pristalicama bivšeg režima.
Kako su sve povezani Epstin i Gejts: Seksualno prenosive bolesti, simulacija pandemije i kontrola vakcina
Prema izveštajima iz 2023. godine, danas živi u Kairu.
Poslednji simbol jedne epohe
Safija Farkaš Gadafi nekada je bila prva dama sistema koji je izgledao neuništivo. Danas je udovica, majka koja je izgubila sinove i figura bez političke moći, ali sa snažnom simbolikom prošlog vremena.
Njena sudbina svedoči o tome kako se velika vlast završava - ne u palatama i paradi, već u tišini, daleko od centra zbivanja, sa uspomenama koje ne mogu izbrisati ni sankcije, ni granice, ni protok godina.
Bonus video