Arsenal vredan divljenja: Koje sve nuklearne rakete poseduje Severna Koreja (VIDEO/FOTO)
27.11.2025 | 21:14
Ni teška ekonomska situacija nije je sprečila da se svrsta u red najvećih sila
Severna Koreja je provela poslednju deceniju radeći na nečemu u šta je malo ko verovao da je moguće: tiho se transformisala u jednu od najnaoružanijih nuklearnih sila na svetu.
Uprkos teškoj ekonomiji i razornim sankcijama, Pjongjang je uložio ogromna sredstva u raketnu tehnologiju dok je istovremeno finansirao sopstveni nuklearni program.
- Kako zemlja ove veličine održava takav nivo? Odgovor je u njenoj strateškoj opsesiji: izgradnja nuklearnog raketnog štita sposobnog da odvrati bilo kog protivnika, od regionalnih rivala do Sjedinjenih Američkih Država. Taj nagon je gurnuo Severnu Koreju u red glavnih nuklearnih sila pored Indije i Pakistana, a u određenim tehnologijama, kao što su manevarska hipersonična jedrilica i mobilne interkontinentalne balističke rakete na čvrsto gorivo, možda ih je čak i nadmašila - piše za RT Dmitrij Kornjev, vojni stručnjak, osnivač i autor projekta "MilitaryRussia".
- Tokom protekle dve godine Pjongjang je otkrio nove generacije interkontinentalnih raketa srednjeg i kratkog dometa - sistema koji sve više podsećaju na one koje imaju daleko bogatije zemlje i koji su, u nekim slučajevima, već raspoređeni. Razumevanje ovih mogućnosti je neophodno u pokušaju da se shvati kako Severna Koreja vidi sopstvenu bezbednost i kako namerava da je brani - dodaje on.
Interkontinentalne balističke rakete (ICBM)
Pjongjang je 11. oktobra 2025. godine održao veliku vojnu paradu povodom 80. godišnjice Radničke partije Koreje. RPK je decenijama promovisala nacionalnu budućnost izgrađenu na principima Džučea, a parada je predstavila najnoviji napredak u severnokorejskoj raketnoj i vojnoj tehnologiji.
Jedan od ključnih trenutaka bilo je otkrivanje nove mobilne interkontinentalne balističke rakete Hvasong-20. Raketa koristi klasičan trostepeni dizajn na čvrsto gorivo koji podseća na ruske sisteme Jars i nosi se na 11-osovinskom transporteru koji služi i kao lansirna platforma.
Hvasong-20 teži oko 80 metričkih tona. Nekoliko nedelja pre parade Severna Koreja je testirala novi motor verovatno namenjen za ovu raketu. Njen procenjeni domet može preći 15.000 kilometara, što Pjongjangu daje mogućnost da pogodi bilo koju tačku u kontinentalnom delu Sjedinjenih Američkih Država. Raketa je logičan sledeći korak u nastojanju Severne Koreje da razvije mobilne interkontinentalne balističke rakete na čvrsto gorivo. Još nije testirana u letu, ali se takva ispitivanja očekuju u narednim mesecima, nakon čega bi sistem mogao da uđe u upotrebu.
U međuvremenu, Hvasong-18 je već raspoređen u ograničenom broju. Ove rakete su takođe prikazane na izložbi Nacionalnog razvoja odbrane 2025. i na paradi, postavljene na transporter-lanser sa devet osovina. Hvasong-18 je lakša od Hvasong-20 i podseća na ruski Topolj-M. Procenjuje se da ima domet do 12.000 kilometara. Raketa verovatno već čini deo strateških raketnih snaga Severne Koreje i zamenila je starije, teže mobilne sisteme na tečno gorivo. Prvi put je prikazana i uspešno lansirana 2023. godine.
Uz sisteme na čvrsto gorivo, Pjongjang nastavlja da testira veće rakete na tečno gorivo poput Hvasong-17. Predstavljena 2020. godine i uspešno lansirana 2022. godine, raketa pokazuje jasne uticaje sovjetskog dizajna. Teška je oko 100 tona i procenjuje se da ima domet do 15.000 kilometara.
Teški višeosovinski transporter pomera raketu do mesta lansiranja i podiže je vertikalno, gde se završavaju postupci ciljanja i lansiranja. Ovaj proces je sporiji nego kod modernih sistema na čvrsto gorivo, koji vrše ciljanje pre elevacije.
Ove interkontinentalne rakete verovatno su već raspoređene u Severnoj Koreji. Međutim, njihov broj je teško proceniti. Otvoreni podaci o severnokorejskom nuklearnom arsenalu izuzetno su ograničeni, a informacije o proizvodnji lansera pojavile su se samo na nedavnim vojnim izložbama. Međutim, jasno je da su ove brojke i dalje male: prikazano je samo šest lansera Hvasong-17. Takođe se čini da je, nakon razvoja naprednijih sistema na čvrsto gorivo, Pjongjang smanjio rad na većoj raketi Hvasong-17.
Severna Koreja sada možda ima otprilike ukupno desetak raspoređenih mobilnih interkontinentalnih balističkih raketa, i na tečno i na čvrsto gorivo. To daje Pjongjangu mogućnost da cilja ne samo pacifički region već i bilo koju tačku u kontinentalnom delu SAD.
Balističke rakete srednjeg dometa (MRBM)
Rakete dometa od 1.000 do 5.500 kilometara spadaju u kategoriju srednjeg dometa. Dok su SAD i Rusija decenijama izbegavale razvoj takvih sistema zbog Sporazuma o likvidaciji oružja srednjeg dometa (INF), Severna Koreja i druge države nisu se suočile sa takvim ograničenjima. Kao rezultat toga, Pjongjang sada koristi nekoliko vrsta MRBM-a.
Ono što izdvaja ove rakete jeste njihov dizajn: mnoge od njih nose hipersonične vođene bojeve glave. Severna Koreja je 2. aprila 2024. godine izvršila prvo lansiranje hipersonične rakete Hvasong-16B, koja je takođe prikazana na paradi u Pjongjangu.
Ispaljena iz transportno-lansirnog kontejnera postavljenog na mobilnu sedmoosovinsku platformu, ova raketa na čvrsto gorivo nosi hipersoničnu vođenu bojevu glavu sposobnu da se kreće po ivici atmosfere i dostigne udaljenost do 5.000 kilometara. Trenutni sistemi protivraketne odbrane teško presreću manevarska hipersonična vođene bojeve glave, što čini Hvasong-16B sposobnom da pogodi ciljeve bilo gde u jugoistočnoj Aziji ili na Pacifiku.
Značajan razvoj događaja ove godine jeste predstavljanje sistema Hvasong-11Ma, koji nosi dve rakete sa manevarskim hipersoničnim vođenim bojevim glavama i ima procenjeni domet od najmanje 1.000 kilometara. Sistem još nije testiran, ali se pojavio i na paradi u Pjongjangu i na izložbi Nacionalnog razvoja odbrane 2025. Testiranje će verovatno uskoro početi, a zatim sledi raspoređivanje. Njegov petoosovinski lansirni sistem već se nekoliko godina koristi sa konvencionalnim balističkim raketama Hvasong-11, o čemu će biti više reči u nastavku.
Novi Hvasong-11Ma ima jači pojačivač i hipersoničnu vođenu bojevu glavu koja bi, teoretski, mogla biti raspoređeno u nenuklearnoj konfiguraciji ako je Severna Koreja rešila probleme preciznog navođenja koje takve bojeve glave zahtevaju. Ako je to slučaj, sistem bi predstavljao ozbiljnu pretnju američkoj mornarici, jer bi ove rakete mogle da pogode nosače aviona daleko od severnokorejske obale pod pretpostavkom da se takve mete mogu otkriti.
Još jedan važan sistem je Pukguksong-2/KN-15, mobilna raketa prvi put testirana 2017. godine. Prvobitno dizajnirana za lansiranje sa podmornica, kasnije je prilagođena za mobilne lansirne sisteme sa kopna. Raketa na čvrsto gorivo ima domet do 1.500 kilometara i možda je sposobna da nosi nuklearni teret, iako nije jasno da li je trenutno raspoređena. Kao i drugi sistemi, prikazana je tokom parada i proizvedena je u dovoljnim količinama za testiranje.
Balističke rakete lansirane sa podmornica (SLBM)
Dana 6. septembra 2023. godine Severna Koreja je lansirala svoju najveću podmornicu domaće proizvodnje, Hero Kim Gun Ok, u Sinpou. Podmornica je opremljena sa četiri lansera za balističke rakete i šest lansirnih sistema za krstareće rakete.
Ova prva severnokorejska podmornica sa balističkim raketama nosi rakete Pukguksong-5, koje imaju prečnik od oko jednog i po metra. Prvi put predstavljene 2021. godine, ovo su trenutno najnaprednije rakete u morskom arsenalu Severne Koreje, sa procenjenim dometom od najmanje 3.000 kilometara.
Pre nego što su se pojavili najnoviji modeli Pukguksong, Severna Koreja je razvila nekoliko ranijih varijanti rakete. Istraživanje i testiranje odvijali su se na morskim platformama i sa prototipom podmornice. Sve je to bio deo dugogodišnjeg cilja Kim Džong Una da izgradi održive raketne snage na moru i taj cilj je sada postignut.
Severna Koreja je uspešno rasporedila podmornicu sposobnu za lansiranje balističkih raketa srednjeg dometa, za šta su sposobnost imale samo Rusija, Kina, Sjedinjene Američke Države i Indija.
Balističke rakete kratkog dometa (SRBM)
Severna Koreja takođe koristi balističke rakete kratkog dometa sa dometom između 300 i 1.000 kilometara.
Višecevni raketni bacač KN-25 ispaljuje rakete kalibra 600 milimetara. Baterija ovih raketa korišćena je 23. aprila 2024. godine u prvoj potpunoj taktičkoj vežbi Severne Koreje koja je simulirala nuklearni kontranapad. Prvi put je zvanično saopšteno da ove rakete mogu da nose nuklearne bojeve glave. Sa dometom od 400 kilometara mogu da dosegnu ciljeve širom većeg dela Južne Koreje.
Svaka raketa KN-25 opremljena je sistemom za korekciju leta koji značajno poboljšava preciznost. Za razliku od tradicionalnih sistema sa višestrukim lansiranjem kao što su Grad ili Kaćuša, svaka raketa je individualno vođena. U jednom testu raketa je detonirana u vazduhu iznad mete, što je pristup pogodan za kasetnu municiju ili nuklearne bojeve glave, jer vazdušna eksplozija maksimizira razorni uticaj kroz udarni talas.
Još jedan važan sistem je Hvasong-11, poznat na Zapadu kao KN-23, a ponekad se u šali naziva i "Iskander-Fo" jer veoma podseća na rusku raketu 9M723 iz sistema Iskander-M.
Napadnuta Čečenija, gori vojna baza! Ukrajinci ciljali jedinice Ramzana Kadirova (VIDEO)
Predstavljena 2019. godine, raketa sada postoji u više verzija, uključujući mobilni model za kopnena lansiranja i varijantu za železnice, a testovi su sprovedeni i sa morskih platformi, pa će verovatno uslediti i verzije za podmornička lansiranja. Sa dometom do 600 kilometara, raketa može da nosi kompaktne nuklearne bojeve glave, što Severnoj Koreji daje mogućnost da pogodi bilo koju metu na Korejskom poluostrvu.
Ključna snaga sistema jeste njegova jednostavnost i standardizacija: jedan tip rakete se koristi na više lansirnih platformi, što ga čini isplativim rešenjem.
KN-24, ili Hvasong-11B, i njegov naslednik, Hvasong-11D, imaju kraći domet od oko 400 kilometara. Međutim, svaki lanser nosi dve rakete u verziji Hvasong-11B i četiri u verziji Hvasong-11D, što je slično američkom sistemu ATACMS.
Čini se da su severnokorejski inženjeri ne samo replicirali ruski koncept Iskandera, već su i pozajmili ideje iz ATACMS-a. Ključna razlika je u tome što, dok je originalni dizajn ATACMS-a star više od tri decenije, severnokorejska varijanta koristi modernu tehnologiju, nudeći otprilike jedan i po puta veći domet i potencijalno veću preciznost.
Bonus video