Pretilo im je potpuno izumiranje, a danas su kraljevi srpskog neba: Nema bojazni za opstanak beloglavih supova (FOTO)
04.10.2021 | 08:30
Njihov veličanstven let oduševljava posetioce Specijalnog rezervata prirode Uvac
Ukoliko vas put navede u kanjon Uvca, osim fantastičnih pejzaža, na liticima koje okružuju Uvačko jezero dočekaće vas i beloglavi supovi.
Sa rasponom krila od tri metra, može se reći da su oni kraljevi srpskog neba, a njihov veličanstven let oduševljava posetioce Specijalnog rezervata prirode Uvac, smeštenog između Nove Varoši i Sjenice. Ove ptice pre nekoliko godina borile su se za opstanak na jugozapadu Srbije, i iz te bitke izašle su kao pobednici.
- Početkom sedamdesetih godina na teritoriji opštine Nova Varoš proglašeno je zaštićeno područje, kako bi se zaštitili upravo beloglavi supovi. Tada je bilo oko 50 gnezdećih parova, a devedesetih godina taj broj je opao na svega sedam. Tada su preduzete stroge mere zaštite, formirano je hranilište na koje se godišnje iznosi oko 400 tona hrane, i na taj način uspeli smo da spasemo te ptice od izumiranja i raseljavanja - rekao je za RINU Steva Radovanović iz Specijalnog rezervata prirode Uvac.
Danas nema bojazni za njihovu budućnost, jer se u kanjonu Uvca nalazi oko 500 odraslih jedinki, a ove godine zabeležen je i svojevrsni bebi-bum jer je kolonija dobila 117 mladunaca. Deo njih se markira kako bi se pratilo njihovo kretanje i dobijale informacije o načinu života.
- Do pete godine oni se ponašaju kao pravi tinejdžeri, obilaze svet i svuda lete. Kad dostignu polnu zrelost pronalaze partnera i sa njim ostaju čitavog života. Ukoliko se jednom od njih nešto desi, ne pronalaze drugog i ostaju sami. Prema podacima koje smo dobili na osnovu monitoringa, 62 odsto njih se vraća u svoju koloniju, ovde na Uvac, i tu svija gnezdo, dok ih se 38 odsto „skući“ u nekoj drugoj koloniji - izjavio je Radovanović.
Kolonija beloglavih supova na Uvcu je druga po veličini u Evropi, veća se nalazi samo u Španiji. Ove ptice nisu predatori i ne napadaju druge vrste, a hrane se isključivo leševima papkara. Iako su i mladunci poprilično krupni, to su izuzetno nežne i krhke jedinke, što pokazuje i podatak da samo deset odsto mladih doživi polnu zrelost. Najčešće za njih bude koban prvi let, kada još uvek nespremni pokušavaju da polete iz gnezda sa litice.