Evroliga se ne plaši NBA Evrope: Ciljamo proširenje na 22 ili 24 kluba, ne želimo dominaciju Amerikanaca!
28.11.2025 | 10:41
Izvršni direktor elitnog takmičenja poručuje da ima jasan plan za budućnost
Evropska košarka bi u naredne dve godine mogla drastično da promeni svoj izgled, jer se sve više govori o dolasku NBA lige u Evropu - i to bez najvećih klubova Starog kontinenta, pa čak i bez nekih sadašnjih učesnika Evrolige. U isto vreme, FIBA ne pruža otvoren otpor tom projektu, što dodatno komplikuje položaj Evrolige.
Izvršni direktor Evrolige Paulijus Motiejunas poručuje da elitno evropsko takmičenje ima jasan plan za budućnost, a ključni deo toga odnosi se na širenje lige.
U razgovoru za grčki "Sport24", Motiejunas otkriva kako teku planovi o proširenju i promeni strukture takmičenja.
- U idealnom scenariju ciljamo ligu sa 24 tima. Možda 22. Dve konferencije. Ako budu dve, rivalstva poput Olimpijakos - Panatinaikos moraju da ostanu netaknuta. Putovanja nisu veliki problem, očuvanje istorijskih rivalstava su prioritet. Razmišljamo i o nekom turniru usred sezone ili ol-star utakmici. Želimo rasterećeniji kalendar i da dodamo nešto novo - ističe Motiejunas.
Uz Evroligu, plan je i da Evrokup bude znatno jači, a pregovori o svemu tome već su u toku.
Ipak, u Evroligi ne kriju zabrinutost zbog sve otvorenije namere NBA lige da uđe na evropsko tržište. Motiejunas je posebno reagovao na izjavu Marka Tejtuma, zamenika komesara NBA, koji je nedavno rekao:
- Želimo da dominiramo tržištem.
- Slušaj, mi smo u Evropi. Ne želimo da neko ovde dominira nad nama. Želimo saradnju. Ako neko dođe i kaže: "Želimo da dominiramo"... Pa, i grčki ministar sporta je rekao: "To ne želimo" - poručio je Motiejunas.
Potom je dodatno pojasnio svoj stav:
- Imamo mi našu kulturu. Naša deca već idu u NCAA, a sada NBA želi da dođe ovde, da dominira, da uzme najbolje igrače - poput Janisa - i odvede ih u Ameriku. To ne želimo. Ako se to razume, onda možemo da sednemo i razgovaramo. Ali ne, žao mi je - nastavićemo našim putem, pokušaćemo da maksimizujemo sve što radimo, a ne da čekamo da neko dođe da nas "spase".
Bonus video