“Tugu koju sam tada osetio nikada nisam uspeo da potisnem iz duše”: Na današnji dan dogodila se najveća tragedija srpske košarke!

02.06.2023

09:24

0

Autor: Adam Štulić

Dan kada je zauvek otišao veliki Radivoj Korać

“Tugu koju sam tada osetio nikada nisam uspeo da potisnem iz duše”: Na današnji dan dogodila se najveća tragedija srpske košarke!
Copyright MN Press

Drugog dana juna 1969. godine tadašnja jugoslovenska i srpska košarka pretrpela je najveći udarac u svojoj istoriji. Vraćajući se iz Sarajeva sa prijateljske utakmice, u saobraćajnoj nesreći život je izgubio, po mnogima, najbolji srpski košarkaš svih vremena Radivoj Korać.

Legendarni Žućko rođen je u Somboru 5. novembra 1938. godine. Po završetku Drugog svetskog rata, sa porodicom, ocem Bogdanom, majkom Zagorkom i dve godine mlađim bratom Đorđem, seli se u Beograd, gde je završio osnovnu školu, a zatim i Drugu beogradsku gimnaziju. Bio je odličan đak, a po završetku gimnazije odlučio je da upiše Elektrotehnički fakultet, pošto je bio veoma zainteresovan za fiziku i matematiku.

Bio je poznat po tome što je svaki slobodan trenutak između košarkaških obaveza koristio za učenje i polaganje ispita, ali, nažalost, nije stigao da diplomira, uprkos velikoj želji.

Koliko je bio košarkaški nadaren pokazuje to što je sa samo 16 godina debitovao u OKK Beograd, kod jednog od utemeljivača srpske “kraljice igara”, kasnije dugogodišnjeg generalnog sekretara FIBA Bore Stankovića.

Sedam puta uzastopno bio je najbolji strelac šampionata, što niko ni pre ni posle njega nije uspeo da ostvari, a pre nego što je u Standardu iz Liježa započeo internacionalnu karijeru, sa “klonferima” je osvojio četiri nacionalna prvenstva i tri Kupa.

Jedan od istorijskih momenata u Žućkovom životu odigrao se 14. januara 1965. godine u Hali 3 Beogradskog sajma. Na meču Kupa šampiona protiv švedskog Alvika, Korać je postigao 99 poena u pobedi OKK Beograd - 155:57. Tom rekordu u elitnom kontinentalnom klupskom takmičenju niko nije prišao ni blizu, a u dve utakmice Korać je Šveđanima ubacio 170 poena.

Svestrani as, koji je bio veliki zaljubljenik u muziku i kao takav doneo prvu ploču “Bitlsa” u Beograd, bio je prepoznatljiv po karakterističnom načinu izvođenja slobodnih bacanja, a posle osvojene titule u Belgiji preselio se u italijansku Petrarku iz Padove, gde je bio je najbolji strelac tamnošnjeg prvenstva, sa 592 poena na 22 utakmice.

Korać je bio prvi evropski košarkaš koji je pozvan da igra za čuvene Harlemovce, a pored košarke i muzike velike ljubavi su mu bile pozorište, književnost, slikarstvo… Po njegovoj smrti FIBA je svoje prestižno takmičenje nazvala po legendarnom Žućku, a kada je ono prestalo da postoji, KSS je “Žućkovu levicu” namenio osvajaču Kupa Srbije.

U dresu sa državnim grbom debitovao je 1958. godine. Sa Jugoslavijom je igrao na četiri Evropska prvenstva i na tri je bio prvi strelac (Beograd, 1961 - 216, Vroclav, 1963 - 239, Moskva, 1965 - 195). Sa reprezentacijom je osvojio dve srebrne medalje na evropskim prvenstvima (1961, 1965), dve na svetskim prvenstvima (1963, 1967) i Olimpijskim igrama 1968, kao i bronzanu medalju na Evropskom prvenstvu 1963.

Odigrao je ukupno 157 međunarodnih utakmica i postigao 3.153 poena, ali, nažalost, nije doživeo da sa nacionalnom selekcijom osvoji prvo zlato za jugoslovensku košarku, koje su njegovi saigrači stavili oko vrata na SP u Ljubljani, samo godinu dana posle Koraćeve pogibije.

Ugao Knez Mihailove ulice i Obilićevog venca je Ćošak Radivoja Koraća, jer se na tom mestu legendarni Žućko nalazio sa svojim poznanicima i prijateljima, pre nego što je kobnog sarajevskog dana otišao u večnost. Iz Sarajeva je Korać želeo da što pre stigne u Beogradu kako bi u Ateljeu 212 gledao predstavu „Kosa“. Na 12 kilometara od prestonice BiH levoruki as je prešao u legendu.

– Košarkaški savez BiH je organizovao revijalnu utakmicu u Sarajevu na koju je bio pozvan i Radivoj Korać, koji je tada igrao u Italiji. Ubeđivali su ga da bi bilo dobro da igra taj meč, iako sam mislio da je besmisleno da on vozi od Padove do Sarajeva radi neke nevažne utakmice. Ljudi iz Košarkaškog saveza su insistirali i Žućko je igrao u Sarajevu. Svi igrači su posle utakmice otišli svojim poslom, a on je zbog umora prespavao u Sarajevu – prisećao se najtužnijeg dana košarke na ovim prostorima legendarni trener i selektor Jugoslavije Ranko Žeravica.

– Pošto smo bili dobri prijatelji, Zaga i ja smo odlučili da malo porazgovaramo s njim i sledećeg jutra krenemo za Beograd. Kiša nas je pratila na izlasku iz Sarajeva. Žućko je vozio iza nas i ja sam uspeo da preteknem nekog bezobraznog vozača čiji je “tristać” („fijat 1300“) sve vreme bio na ivici da pređe u suprotnu traku. Kada je Korać hteo da ga zaobiđe, on je malo dodao gas i autobus iz suprotnog smera je našeg legendarnog košarkaša i intelektualca odveo u smrt. Sve se odigravalo na mostu, kočnice na tom autobusu nisu bile u dobrom stanju i Žućko nije imao gde da skrene. Vratili smo se do mesta nesreće i uneli Radivoja u naša kola u želji da ga odvezemo do prvog lekara. Zaga mu je rukama vraćala organe u stomak. Gledao sam kako Žućko umire na njenim rukama. Tugu koju sam osetio tog 2. juna 1969. godine nikad nisam uspeo da potisnem iz duše – ispričao je godinama posle toga strateg koji je jugoslovenskoj košarci doneo prvo zlato na velikim takmičenjima pobedom protiv selekcije SAD u “Tivoliju”.

Radivoj Korać je bio prvi sportista koji je sahranjen u Aleji velikana, a na zahtev tadašnjeg predsednika Jugoslavije Josipa Broza Tita, kovčeg s posmrtnim ostacima bio je prekriven olimpijskom, a ne državnom zastavom.

Tito je to obrazložio rečima:

On je bio veći od zemlje koju je predstavljao. Pripadao je celom svetu!

BONUS VIDEO

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike