Balašević i sport: Zbog jednog čoveka nije postao fudbaler, delio je savete selektorima Srbije, a Jugoslaviju je ostavio bez članice olimpijskog tima

19.02.2021

17:22 >> 21:33

0

Autor: D. B.

Neponovljivi muzičar od malena je bio usko povezan sa sportom, a ta strast ga nikada nije napustila

Balašević i sport: Zbog jednog čoveka nije postao fudbaler, delio je savete selektorima Srbije, a Jugoslaviju je ostavio bez članice olimpijskog tima
Copyright Tanjug/Dragan Stanković/MN Press

Tokom čitavog života Đorđe Balašević nije mogao bez sporta. A kako kada je bio oženjen nesuđenom učesnicom Olimpijskih igara, kada je kao dečak sanjao da postane fudbaler, kada je jednu pesmu u životu čak i nazvao “Košarka”, a neretko je i davao savete selektorima Srbije.

Dok je počinjala priča o “vojvođanskom Travolti” isplivala je i ona o njegovim sportskim počecima. A oni su vezani za “bubamaru”, fudbalske terene i najvažniju sporednu stvar na svetu. Fudbal, dabome.

Voleo sam da igram fudbal iznad svega. I što je mnogo bitnije, nisam ga samo voleo, nego sam bio i vrlo talentovan. Igrao sam za reprezentaciju škole i bio najbolji golgeter. Tu su me videli neki ljudi iz FK Železničara. Bio je to jedan od malih novosadskih zonskih klubova. Odveli su me u svoje redove. Sa nepunih 16 godina postao sam prvotimac i najbolji golgeter ekipe. Tako su i moji apetiti porasli. Bio sam zapažen od emisara iz FK Vojvodina i ubrzo sam postao član podmlatka. E tu nastaje nagli zastoj moje fudbalske karijere. Tadašnji trener podmlatka Vojvodine Žarko Nikolić nije cenio moje golgeterske sposobnosti, već je od mene zahtevao da ne dajem golove. A ja sam bio strelac. Tako je Nikolić došao do zaključka da ja nisam tip budućeg centarfora prvog tima Vojvodine, pa sam počeo da provodim vreme na klupi za rezervne igrače. To mi je na kraju dosadilo – pričao je svojevremeno Balašević.

Dakle da nije bilo Žarka Nikolića možda ne bi bilo ni jedne neponovljive muzičke karijere.

– Ko po prirodi nije bio uporan, ubrzo bi prestao da dolazi na treninge i nastavio da igra, kako se to kaže sa svoju ulicu ili lično zadovoljstvo. Sve to se desilo 1969. godine. Kada o svemu zrelo razmislim i kada odbacim mladalačku zanesenost o fudbalskoj slavi, verujem da bih postao dobar prvoligaški fudbaler. Gledao sam skoro mladu fudbalsku reprezentaciju Jugolsavije i igrali smo malo i na dva gola. Kažu da sam se samo za pedalj razlikovao od njih. Poklonili su mi plavi dres sa brojem devet. To mi je bio honorar za solistički koncert.

Pitali su Balaševića i da li bi lakše zarađivao da je postao fudbaler, a ne muzičar.

– Moram da priznam da lakše zarađujem novac u odnosu na fudbalere. Mislim da je profesionalno bavljenje fudbalom vrlo težak poao. Sada kako to volim da kažem pevajući zarađujem novac. Ipak, ostala je neostvarena želja – da u dresu Vojvodine tresem mreže, a da moj babom na tribinama gleda sina i topi se od miline – govorio je Balašević za “Tempo” oktobra 1979. godine.

Kažu da je zbog toga i nastala pesma “Drago mi je zbog mog starog”.

Strast prema fudbalu nije ga napuštala. Govorio je često i sa puno emocija o najvažnijoj sporednoj stvari na svetu. Često je i znalački analizirao ono što se dešavalo na zelenom terenu. Ostale su zabeležene i njegove reči kada je Siniši Mihajloviću uoči meča Srbije i Hrvatske poručio:

– Poslednji sam koji ću kritikovati Sinišu Mihajloviča, pogotovo što ga znam godinama, Smatram ga prijateljem i pratim njegov rad od vremena kada je bio asistent Mnaćiniju preko Bolonje, Katanije, Fjorentine… Ja sam ipak samo jedan retro tip koji je gledao Piksija, Deju. Šukera, Bobana, da ne pominjem svog ličnog junaka Ramba Petkovića.

Ali, nije Balašević bio vezan samo za fudbal. Košarkom se nije bavio, ali nikada nije krio da je bio veliki fan. Napisao je i pesmu “Košarka”.

Ostaće zapamćeno da je avgusta 2016. godine uoči finala Olimpijskih igara i meča protiv selekcije SAD napisao otvoreno pismo tadašnjem selektoru Aleksandru Đorđeviću.

“Dragi moj Gospodine Đorđeviću…

Što smo stariji, i što te više pratim, sve više osećam potrebu da te oslovim upravo tako. Gospodine Đorđeviću… I, možda je najbolje da ti čestitam pre nego što dežurni kritičari preformulišu svoje zlobne opaske u hvalospeve, i pre nego što dundlovi oslobođeni od fizičkog krenu da vas svojataju i povlače po kojekakvim salonima i prijemima. Tako to ide…

Sretni veruju u bajke. Još sretniji učestvuju u njima… Ameri će danas možda dati koji poen više od nas, ali obojica odavno znamo da se ponekad pobede ni izbliza ne čitaju sa semafora. Dečaci koje si okupio trčali su ispod duge one tvoje „trojke“ iz Istanbula, poželevši da im se snovi ostvare, ali iz noći u noć uveravamo se u to da su očito rešili da za svaki slučaj i sami malo porade na ostvarenju svojih snova.

Molim te da im, ako dospeš, pred finale samo preneseš da su ovde neki, koji su probdeli mnoga finala, veoma, veoma, ponosni na njih. Što je u zemlji u kojoj ponos godinama atrofira, daleko iznad svih legura, himni ili zastava… To je četvrta stepenica pobedničkog postolja… Pošalji ih, kao što si verovatno i planirao,da odigraju taj meč kao basket sa ortacima između zgrada… To je, ipak, samo igra.

A vi ste uveliko olimpijski šampioni, što se nas tiče… Puno vam hvala na tome, tvoj Đole, ispred još par Balaševića, ni ne pomišljajući da nabrojim sve za koje znam da misle kao mi…”

Malo je poznato da je Balašević direktno odgovoran što Jugolsavija nije dobila jednu učesnica na Olimpijskim igrama. Ljubav njegovog života, Olivera, spremala se kao talentovana gimnastičarka za nastup na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980. godine, na koje nikada nije otišla. Tada je imala 21 godinu i 11 godina je uložila u trening. A onda je upoznala njega.

– Bila sam gost u jednoj emisiji za 1. maj i bio je tu i Đole. Samo smo se nakratko pogledali. Za mene je to bilo impresivno. Način na koji je otpevao “Snašu” toliko ležerno a opet interesantno. Više sam gledala reakciju svih ljudi u studiju nego njega. Srce je presudilo. Imala sam s jedne strane 11 godina bavljenja gimnastikom i normu za Olimijske igre, ali sam donela odluku zbog koje sam i danas ponosna. Osetila sam da je to početak nove životne etape.

Pročitajte još

Balašević je bio i ljubitelj tenisa. Čak je i jednu pesmu posvetio Moniki Seleš.

– Ja sam samo prstom probao sport, pa te zato molim, veliki svete, nemoj da nam sada pokvariš dete. Mala Mo je stvarno cura i po, ona ima srce, ima tri čiste, ne mešajte je u kursne liste, neka to briga nekom drugom postane, pustite nju, neka joj sve igra ostane…

Nije samo muzika ostala bez velikog Đoleta. Sport je izgubio fana kakav se retko rađa. Kao što je davne 1969. godine i Vojvodina ostala bez golgetera.

San je ostvario 2006. godine

Da li se sećate da je “Panoski mornar” 2006. godine ispunio san i postao je profesionalni fudbaler. Doduše ne onog velikog, već malog, futsala. Decembra te godine postao je član “Ekonomca” iz Kragujevca.

Pratite sve vesti iz Srbije i sveta na našem Telegram kanalu.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike