Da smo bili mlađi tri godine, postali bismo prvaci Evrope! Legendarni kapiten Srbije otvorio dušu! (VIDEO)

21.01.2026 | 08:14

Od prkosa u vreme NATO bombi do svetske elite

Copyright Facebook / KMF Marbo Intermezzo

Legendarni kapiten futsal reprezentacije Srbije i KMF Marbo, Bojan Đura Pavićević, govorio je o brojnim zanimljivim temama

Ne postoji osoba na ovim prostorima koja je bar jednom šutnula loptu četvorku s kontrategom, a da ne zna ko je Bojan Đura Pavićević.

Nekada kapiten reprezentacije i ratnik koji je na terenu bio sinonim za autoritet i borbu, a sada mnogima i prva asocijacija za futsal u Srbiji.

Gospodin Pavićević bio je gost emisije "Svet malog fudbala", gde je u prvom delu govorio o svojoj klupskoj karijeri, koju je započeo u Voždu, nastavio u Tempo kompaniju, a onda s kultnim klubom Marbo, a posle i Marbo Intermecom ispisao istoriju futsala u Srbiji.

- Moja ljubav prema tada malom fudbalu, dok kasnije nije dobio zvanično ime futsal, počela je ispred zgrade. Kao i svi, tako sam i ja sa svojim društvom igrao ispred zgrada, kuća, u kraju... Po prašini, betonu... Dok sam bio mlađi, pre jedan ujutru nikada nisam mogao da dobijem termin u halama kao što su Banjica ili Šumice. Tolika je bila navala prema malom fudbalu. Igrao sam za reprezentaciju škole, Beograda, igrali smo fudbal svaki dan i po ceo dan - počeo je priču Bojan Đura Pavićević, pa dodao:

- U vreme NATO bombardovanja 1999. godine počeli su turniri kao prkos situaciji koja se dešava. Okupljali smo se u naselju Braća Jerković i napravili dobru ekipu koju smo nazvali Vožd. Ja sam imao 24-25 godina, mi smo u te starije igrače gledali tako da nismo mogli da verujemo šta ti ljudi rade i kako igraju taj mali fudbal. S loptom peticom, na betonu, ta kontrola lopte... Roki, Petrika, Pržulj... To su stvarno bili virtuozi! Odatle je taj žar u meni krenuo.

Nadimak

Bojan Pavićević, a nadimak Đura. Sve zanima kako je do toga došlo, a evo i objašnjenja iz prve ruke.

- To stvarno nema veze sa mojim imenom i prezimenom. Imao sam dvojicu komšija kada sam bio mali, jedan me je terao da navijam za Crvenu zvezdu, drugi za Partizan. Obojica su bili fanatici, ali ovaj za Partizan... Fanatik koji ne može da se zamisli! Kupovao mi je lopte, dresove... Ovaj nadimak nosim bukvalno od svoje druge godine, a dobio sam ga po Gajici Đuroviću, fudbaleru koji je igrao u Partizanu. Bilo je "ti ćeš biti kao on, kao Đura". I tako je to ostalo.

Kompletan intervju pogledajte u nastavku:

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam

Izvor: 24sedam