Nije bio svetski ili evropski šampion, ali jeste jedan od najvećih fudbalera ikada

21.09.2020 | 09:37 >> 14:33

Autor: Jovan Terzić

21. septembra 1929. godine u Budimpešti je rođena Zlatna glava

Copyright Profimedia

Sredinom 20. veka svetskim fudbalom harala je mađarska “Laka konjica”, tim koji je nanizao i dalje rekordne 32 utakmice bez poraza.

Magičnih 11 u reprezentaciji naših komšija predstavljali su: Đula Grošič, Jene Buzanski, Đula Lorant, Mihalj Lantoš, Jožef Božik, Jožef Zakarijaš, Laslo Budai, Nandor Hidegkuti, Šandor Kočiš, Ferenc Puškaš i Zoltan Cibor. Pod komandom Gustava Šebeša u čuvenoj formaciji 4-2-4.

Iako nikada evropski ili svetski šampioni, svoje mesto u fudbalskim almanasima zauzeli su kao pobednici Olimpijskih igara 1952. u Finskoj, kada su u finalu savladali Jugoslaviju 2:0.

Kao najveće ime te generacije izdvojio se Ferenc Puškaš, međutim, danas će se u centru pažnje istinskih ljubitelja fudbala naći jedno drugo ime: Šandor Kočiš.

Reč je o jednom od najboljih golgetera svih vremena, čoveku koji je za mađarsku reprezentaciju postigao 75 golova u 68 utakmica, dok je za klubove bio strelac 376 puta u 402 nastupa.

Kočiš je rođen 21. septembra 1929. u Budimpešti, a sa 17 godina je prešao iz Kobanjaija u čuveni Ferencvaroš, sa kojim je 1949. osvojio titulu. Sledeće godine je prešao u Honved i još triput bio šampion Mađarske, posle čega je – 1956. godine – napustio domovinu. Bilo je to na gostovanju u Bilbau, u okviru duela Kupa šampiona, kada su fudbaleri moćnog Honveda odlučili da se ne vraćaju u kući zbog ustanka u Budimpešti.

Umesto toga krenuli su na turneju po Španiji, Portugalu, Italiji i Brazilu, u međuvremenu dogovarajući angažmane u drugim klubovima. Tako je Kočiš postigao dogovor sa Jang felousom iz Ciriha, ali je ubrzo prešao u Barselonu, sa kojom je dvaput bio prvak Španije. Igračku karijeru završio je 1966. godine i posvetio se vođenju restorana u glavnom gradu Katalonije.

U periodu između 1972. i 1974. radio je i kao trener u Barseloni i Erkulesu, međutim prvo leukemija, a potom i rak primorali su ga da prekine trenersku karijeru.

Šandor Kočiš umro je u 50. godini, 22. jula 1979. u Barseloni.

Iako je kao fudbaler često bio u senci Ferenca Puškaša, njegovi golovi ostaće zauvek upisani u istoriju svetskog fudbala. Većinu ih je postigao glavom, pa otud i nadimak “Zlatna glava”, po kom je nazvao svoj restoran u Barseloni.

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam